Brčko distrikt kao projekat međunarodne zajednice zaista je primjer suživota i sloge a to se može vidjeti kroz više primjera u samom Brčko distriktu BiH. Jedan od tih primjera sužiuvota jeste i zamjenik predsjednika skupštine Brčko distrikta BiH IVO FILIPOVIĆ koji je u nesretnom ratu 1992-1995 obnašao funckiju ratnog dozapovjednika 108 pješačke HVO brigade. Kao što vidimo u ovom prijmjeru kao i mnogi u odbrani Bosne i Hercegovine pucalo se na druge narode odnosno agresore BiH međutim to kao i prokleti rat je iza nas.
No sada IVO FILIPOVIĆ umjesto automatskog oružja u ruci kao sa priložene fotografije on puca zakonima odnosno demokratijom i to rame uz rame uz sve druge narode BiH odnosno Brčko distrikta BiH gdje su u ratu su pucali jedni po drugima. No IVO FILIPOVIĆ nije jedini koji ima ratne zasluge u Skupštini Brčko distrikta, postoji još bivših ratnih boraca koji danas obnašaju funkcije zastupnika u Skupštini. U nastavku prenosimo arhivski ratni intervju sa IVOM FILIPOVIĆEM tada ratnim dozapovjednikom 108-me pješačke brigade HVO.
RAZGOVOR S IVOM FILIPOVIĆEM RATNIM DOZAPOVIJEDNIKOM 108. PJEŠAČKE BRIGADE HVO (1995.)
NOVE RAVNE: G. Filipoviću, na početku smo ovoga našeg razgovora, u povodu posljednje, najnovije četničke ofenzive na Boderištu. Radi se o izuzetno krupnom i značajnom događaju, ne samo za našu Brigadu već i za sve nas koji smo ostali, živjeti i raditi u općini Ravne – Brčko. Nas bi zanimalo na početku i za uvod, da nam kažete, kojim oruđima su nas najviše tukli i kako smo im mi uzvraćali, kako bi tu situaciju što bolje oslikali?
IVICA FILIPOVIĆ: Čime su nas udarali?… ovo je njihov već peti pokušaj da probiju našu crtu u pravcu Boderišta. Čime su udarali? Bolje reći čime sve nisu udarali, je l’ !!! za ovu, očito dobro planiranu, ofenzivnu akciju – a to je vidljivo iz toga, da su oni već bili formirali i Taktičku grupu na tom terenu – imali su na raspolaganju tenkove, haubice, minobacače svih kalibara, patove, ose, zolje, ručne bacače, itd. Naravno, svim tim što sam nabrojao, oni su nas i tukli. Interesantno je da nisu tukli po dubini teritorija, uglavnom, ti su napadi ispoljeni po crti obrane naše bojišnice, na dijelu od kojih 400-500 metara.
Na nas je ispaljeno nekoliko tisuća granata! „Sitnog zrna“, ako mogu slobodno procijeniti, nije sigurno ispod 500 tisuća. Ali, kad smo uspjeli vratiti ta okupirana područja, tada su počeli tući i po civilnim ciljevima. Na takav način smo u Boću imali i jednu žrtvu – smrtno je stradala jedna starica. Važno je napomenuti da su četnici pokušali izvršiti proboj u dva pravca: u pravcu tog već famoznoga rova „Vukovar“, i u pravcu Iličkova. Tamo je i padalo najviše granata?
Oni su, ustvari, prvu žestoku vatru otvorili u pravcu Iličkova, kad se pojavila i neprijateljska pješadija, tj.njihovi izviđači. Čim smo uočili te izviđače, odmah smo blokirali taj dio, iako je kasnije težište artiljerske vatre kao i djelovanje neprijateljske pješadije bilo usmjereno u pravcu rova „Vukovar“. Ne bi smjeli zaboraviti ni to da su oni u ovaj akciji upotrijebili elitne jedinice koje su im stajale na raspolaganju, a koje se, i inače, kreću po ovom posavskom ratištu. Bili su tu Arkanovci, Pešini zločinci te Mauzerovi panteri (iz Bijeljine), pa čak i neke jedinice iz Valjeva.
