Prošlo je neko vrijeme otkako je Hodžica zakoračio prema fotelji gradonačelnika, na kojoj se zadržao svega dvije godine, dok ga kolege nisu smijenile zbog neznanja i nesposobnosti u obavljanju funkcije kojoj nije dorastao. “Mali je još zelen”, rekli bi u Brčkom, mada su to svi znali i ranije. Ipak, kada kažem “zakoračio prema fotelji”, slobodno bih mogao reći da je, s obzirom na njegovo bahato ponašanje, zapravo “nagazio”, kako bi stari narod rekao.
Nije tajna da se Hodžica, čim se dočepao fotelje, počeo bahatiti, stvarajući razne afere, bježeći policiji zbog prolaska kroz crveno na semaforu, zavađajući se s prosvjetnim radnicima i sl.
Hodžica je imao svojih “momenta” i nervnih slomova, pa čak i na sjednicama Skupštine. Možda to i nije bio pravi nervni slom, ali definitivno jeste bio “burnout”.
Nakon smjene s pozicije, ušao je u historiju Brčko distrikta BiH kao prvi bošnjački gradonačelnik koji je smijenjen, ali i prvi koji je tu funkciju obnašao najkraće. Nije trebalo dugo da kolege u Skupštini shvate s kim zapravo imaju posla.
Smijenili su ga i pospremili. Malo se bunio, ali je brzo shvatio da se vlast može izgubiti preko noći, a samim tim i svi oni lažni osmijesi i tapšanja po ramenu od ljudi koji su mu se ulizivali i predstavljali kao lažni prijatelji.
Građani mu neće zaboraviti “Deku Konjara” i Cecinu pjesmu “Prođi sa mnom kroz crveno”.
Iako je Hodžica završio Behram-begovu medresu, napravio je grešku čim se uhvatio politike. Vlast mu je bila slađa od šerbeta iz Divanhane, no zbog bahatosti ju je izgubio.
Nakon što je shvatio da povratka nema, krenuo je u nelogične napade na novog gradonačelnika, koji je po profesiji ljekar. Iako je Hodžica nekad bio student prava, nije uspio ostvariti svoje želje, jer jedno su želje, a drugo su kapaciteti stoga ne treba da nas čudi taj njegov kompleks manje vrijednosti. Bacio se, vođen političkim ambicijama, na neke druge fakultete, a kako je polagao ispite – to znaju on i oni koji su polagali za njega.
Previše improvizacije, a malo rada obilježilo je njegovu karijeru gradonačelnika. Nakon smjene, trebalo mu je šest mjeseci da shvati da više nije u poziciji da donosi odluke. Stranka SDA mu je dala neku platu i radno mjesto preko “mrtvih ministara”, ali ni to nije dugo trajalo, jer je i ta afera brzo otkrivena. Nakon toga, u Brčkom su se pojavile glasine da je postao magacinar u restoranu Divanhana. U tom periodu je često boravio tamo, a kako i ne bi, kad je jedan od njegovih posljednjih potpisa prije smjene bio onaj kojim je zaposlio sina glavnog imama u Brčkom. Sin glavnog imama – pored toliko mladih ljudi bez posla, čiji roditelji jedva sastavljaju kraj s krajem! Pa valjda se Imam ne bi zvao “Imam” da nema ali eto vjerovatno je Hodžica računao na to da će mu glavni imam pomoći sa glasovima na izborima. Tako smo mogli vidjeti i glavnog imama kako na društvenim mrežama iznosi političke stavove. Jednom prilikom, prilikom formiranja nove vlade Federacije BiH, bio je uznemiren zbog dolaska “Trojke” na vlast. Pitam se, kakav je to imam koji miješa vjeru i politiku? Glavni imam bi trebao biti politički neutralan, a ne SDA-ovac. Kakvu on poruku šalje vjernicima koji pripadaju drugim političkim opcijama? Da li zbog njega vjernici treba da prestanu dolaziti u džamiju jer širi političku atmosferu?
Neka o tome brinu oni koji trebaju, poput institucija i sl..
Nakon što je Hodžica smijenjen, najviše je žalio njegov Alija “Janjičar”. On je vukao ljude za rukav, moleći ih da ne glasaju za smjenu gradonačelnika. Janjičar je inače reklo bi se polugrađanin, polukriminalac i polupismen lik upakovan i podmetnut u formu političkog predstavnika nacionalne manjine. Nebitan je, ali voli da se nameće i potpisuje račune umjesto da ih plaća u restoranima i aščinicama. Nakon što je obuhvaćen optužnicom vezanom za grantove, sada “kune svoju sudbu što je janjičar”.
U jeku svega toga, kao krivca za smjenu pronašli su novinara koji je širio istinu. Zamislite, novinar im je kriv jer su oni bili bahati i varali supruge.
Nakon izvjesnog vremena angažuju svoje i Izmetove pse lutalice. Dva polupismena čovjeka nebitna lika Mornara i Miralema Kriptaša. Cilj je bio fizički hladnim oružjem izudarati sa posljedicama teškim fizičkim ozljedama novinara. Međutim novinar je odbio taj napad te je završilo lakom fizičkom povredom, no Miralem Kripaš je nosio fantomku a Mornar s obzirom na to da je strašljiv imao je ulogu vozača. Pri napadu na novinara Miralem Kriptaš je izvukao prilično deblji kraj plava ruka od šake do ramena bila mu je podsjetnik da se dobro zaje*o.
Mornarčić ili bacač bombi u dvorišta po naselju klanac uživio se u ulogu Ezinog i izmetovog mafijaša. Nelegalno je odsjekao uličnu rasvjetu i otvorio autopraonu i mehaničarsku radnju bez dozvola za komunalne poslove. O Otpadnim vodama da ne govorimo, na to svi šute i klimaju glavom jer se boje Izmetove crne knjige, koju neće nikada ni izdat već zastrašuje ljude istom. Pa kako bi se očekivala reakcija i poduzimanje mjera šefa inspektora kad je istog Izmet i postavio na funkciju putem politike.
No da se vratimo na hodžicu koji za skupljanje glasova oko sebe drži Mornara kao psa na povodcu bez brnjice kao tjelohranitelja kako bi time svima dao jasu poruku da se ne igraju s hodžicom jer vidjeli ste kako je novinar krvav završio. No Mornar i nije nešto pametan lik ali je poslušan za prljave poslove. Iako sudeći po višku kila u stomaku čini se da dok Eso jede supe i Čorbe u Divanhani Mornar smaže potkrižu i labuda na tiritu dok sirekao keks.
Pokušaj SDA i IZ da se u Brčko distriktu BiH naprave frakcije “Fildžanistan” sasječene su u samome početku. Tako da džamijski ekstremisti poput Miralema Kriptaša i njegovih mentora pod budnim okom su već duže vrijeme. Hodžica neće dobiti amin od Glavnog imama kada institucije budu radile svoj posao jer nike tajna da su strane službe sigurnosti itekako zainteresovane mrtvim ćelijama prikrivenih ekstremista iz bijele i riječne džamije. Underground je razbijen Fildažnistan propada političkom krizom hodžice Eseda Kadrića u Brčko distriktu BiH. Ideja ekstremnih plaćenika muslimana ugasit će se osvanućem žutog is Sarajeva na Američkoj crnoj listi. Za SDA ostaje samo nada i poneka reklama teroriste Mulahuseina iz Luksemburga kao glasilo stranke zajedno sa Murselčićem i njegovim lažnim STAV-om i kirijom iz Osmicinog ZK uloška. Cijeli Filip stane u Mustafu Drnišlića i to bez da se guraju, toliko o stavu onih koji nemaju svoj već Baketov I Sekin STAV.
No bez obzira na to sve sad bi Hodžica ponovo u vlast ali ovaj put za razliku od prošle političke kampanje ne pada mu napamet da na plakatima piše Esed za Gradonačelnika, ne,ne neće više baka u šipke vidio je kako je kad si bez posla 2. Godine valja Fridu trpit kad dođe umorna s posla i kada joj kasni od huje i stresa. Sad kad je Hodžica naučio lekciju neće više ni za šefa odjeljenja nekog ne,ne samo skupština bato sigurica niko te tamo iz klupe ne može smijeniti dok ne istekne mandat.
Do izbora je još malo ali i do tad nam valja slušati hodžicu kako predstavlja projekte koje je pokrenuo ne svojim već tuđim novcima odnosno novcima distrikta, valja nam opet slušat kako suprugine materijale s posla zloupotrebljava u svojoj političkoj kampanji u vidu infrastrukturnih projekata i planova.
E, moj Hodžice, show tek počinje, a “valja nama preko rijeke”.
Piše: Mirza Dervišević, sin Arifa i majke Elizabete iz Brčkog
(Tekst je političko-satiričnog karaktera.)
