Fadi Aldeeb, koji je izgubio brata u izraelskom napadu na Gazu, podiže palestinsku zastavu u Parizu kao čin otpora.
Prije devet mjeseci, Fadi Aldeeb je propustio nekoliko poziva od svog brata u Gazi. Sljedećeg dana, Aldeeb je saznao da je ubijen u izraelskom napadu na njegovu kuću.
Aldeeb, jedini palestinski sportista na Paraolimpijskim igrama u Parizu, napustio je pojas Gaze prije deceniju radi košarkaške karijere u invalidskim kolicima koja ga je odvela u Tursku i Grčku prije nego što je konačno stigao u Francusku.
„6. decembra sam imao utakmicu francuske lige, a kada sam završio, otkrio sam da me brat zvao mnogo puta. … Pokušao sam da se javim, ali nije bilo veze”, rekao je Aldeeb novinskoj agenciji Reuters.
“Sedmog decembra sam primio (vijesti iz Gaze) da ‘OK, tvoj brat je ubijen u napadu na našu zgradu’”, rekao je Aldeeb, dodajući da se često pita koja je posljednja poruka njegovog brata.
U Parizu, Aldeeb, koji je učestvovao na Paraolimpijskim igrama u bacanju kugle, osjeća pritisak da bude ono što kaže da je glas svog naroda na Paraolimpijskim igrama.
“Previše je osjećaja, previše odgovornosti, jer ne govorim o sebi, ne igram za sebe. Ja sam ovdje zbog 11 miliona, za sve koji kažu da sam Palestinac, za sve koji govore o čovječnosti i da pričaju o slobodi Palestine”, rekao je.
“Kada podižemo zastavu ovdje u Parizu, mi smo (pokazujemo da smo) još živi, još uvijek su nam potrebna naša ljudska prava, još nam je potrebna naša sloboda”, rekao je.
Paraolimpijci daju ‘osećaj humanosti’
Aldeeb, 40, rekao je da je postao paraplegičar nakon što ga je izraelski vojnik upucao u leđa 2001. godine tokom druge Intifade, ili ustanka, protiv izraelske okupacije.
On podiže ton kada govori o životu u Gazi, gdje Ministarstvo zdravlja kaže da je više od 40.000 ljudi ubijeno u izraelskom ratu od napada Hamasa na južni Izrael 7. oktobra.
U Izraelu je ubijeno 1.139 ljudi, a oko 250 zarobljeno.
Aldeeb, koji će nastaviti igrati košarku u invalidskim kolicima u pariskom predgrađu Gennevilliers nakon Paraolimpijskih igara, vidi izraelsku vojsku kao “mašinu za ubijanje”.
“Ne postoji razlika (za izraelsku vojsku) između sportista, invalida ili neinvalidnih, djece ili žena, velikih ili malih domova, bolnica, hotela, univerziteta ili škola,” rekao je.
Aldeeb je rekao da se osjeća nelagodno zbog prisustva izraelskih sportista u Parizu, koji je održao ceremoniju prije igara kako bi odao počast članovima izraelskog olimpijskog tima koje su ubili palestinski naoružani napadači na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine.
No, pozdravio je podršku koju je dobio od drugih takmičara, rekavši: „Ne osjećam se sam niti se osjećam kao da sam sam. Ovi ljudi – zaista, to je neverovatno i neverovatno – daju mi osećaj ljudskosti.”
Olimpijska povelja navodi da takmičari na Olimpijskim igrama treba da uživaju slobodu izražavanja, ali da nikakva “politička propaganda” nije dozvoljena na bilo kom olimpijskom mestu, na terenu ili drugim područjima. Aldeeb je govorio ispred olimpijskog sela.
