Johanesburg, Južna Afrika – Sibongile Majavava sjedi ispred svog malog šatora u skloništu za beskućnike na stadionu Wembley na istočnoj periferiji Johanesburga, njenog trećeg privremenog doma od smrtonosna vatra srušila zgradu u kojoj je živjela prije godinu dana.
Ova 34-godišnja Južnoafrikanka, njen partner iz Tanzanije Muhdi (36) i njihovo malo dijete nadaju se da će stati na noge otkako je požar u trošnoj zgradi Usindiso u centru grada u augustu 2023. ubio 76 ljudi i otišli stotine beskućnika.
Ali godinu dana kasnije, okruženi šatorima i improvizovanim skloništima na nekadašnjem sportskom stadionu koji je pretvoren u sklonište, par se osjeća beznadežno i napušteno od onih za koje su mislili da će im pomoći.
“Život je ovdje veoma težak”, rekla je Majavava, koja nema primanja i brine se da prati svog trogodišnjeg sina zbog zločina u skloništu. Ona mora da kupi cipele za dete, kako je rekla, zbog korišćenih igala za drogu i drugog opasnog smeća koje leži na zemlji.
Vlada je 2018. postavila kontejnerske kuće, vodu, struju i samostalne jedinice za pranje na Wembleyju, gdje su također smješteni preživjeli požar u zgradi Cape York 2017. i ljudi koje je grad istjerao iz napuštene zgrade pod nazivom Fattis Mansions.
Požari u zgradama postali su uobičajena pojava u centru Johanesburga, gdje su stotine zgrada koje su gradski zvaničnici opisali kao “otete” zauzeli kriminalni karteli. Ove bande pretvaraju sobe i ilegalno ih iznajmljuju siromašnim i očajnim ljudima – bez pružanja usluga poput odgovarajuće vode, struje ili kanalizacije, stvarajući nesigurne životne uslove.
Usindiso je bio u sličnom stanju u vrijeme kobnog požara prošlog augusta, uz proviziju od upit do požara, otkrivši da se u njemu nalazi 200 koliba “ograđenih lako zapaljivim materijalom” (PDF).
U izvještaju komisije, objavljenom u maju, grad Johanesburg je odgovoran za zanemarivanje Usindisa, kao i 200 drugih zgrada u sličnom zapuštenom stanju u Johanesburgu.
Grad je ‘propao’
“Grad nije ispunio svoju ustavnu obavezu da obezbijedi pristojan smještaj”, rekao je Siyabonga Mahlangu, predstavnik Inner City Federation (ICF), grupe protiv deložacije u Johanesburgu.
Iako su uslovi u otetim zgradama strašni, aktivisti stambene kampanje poput Mahlangua kažu da gradska rješenja – poput skloništa na Wembleyu – nisu mnogo bolja.
Šest godina otkako su tamo doseljeni prvi stanovnici, što je trebalo biti privremeno, ljudi osjećati se zaboravljeno.
„Uslovi na Vembliju uopšte nisu dobri“, rekao je Mahlangu, upoređujući šatore sa životom na ulicama.
Sam Wembley je prašnjav s hrpama smeća pored improviziranih kuća. Mladići, uglavnom nezaposleni, piju alkohol usred dana uz glasnu muziku dok nekolicina djece trči okolo. Prethodno prebrojavanje grada pokazalo je da u njemu živi oko 500 ljudi.
Mahlangu je rekao da od kada su prvi evakuirani ljudi iz opljačkanih zgrada u centru grada 2017. premješteni na Wembley, sklonište nije održavano i da su stanovnici bili terorisani kriminalom.
Ipak, “grad se ponaša kao da im čini uslugu” dozvoljavajući im da ostanu tamo, rekao je za Al Jazeeru.
Edward Molopi, viši advokat grupe za pravna prava Instituta za socio-ekonomska prava (SERI), koja pomaže ljudima koji se suočavaju s deložacijom, rekao je da je kriza dio šireg razgovora o odgovornosti grada da obezbijedi alternativni smještaj za ljude koje raseljava.
“Prema zakonu, ako deložacija završi beskućništvom, grad bi trebao osigurati alternativni smještaj”, rekao je za Al Jazeeru, pozivajući se na stariju presudu Ustavnog suda.
Iako je opština obezbijedila mjesto za preseljenje, “nije uspjela održavati i održavati prostorije”, rekao je on.
Odgovarajući na Al Jazeerin zahtjev za komentar, Sibonelo Mtshali, glasnogovornik odjela za ljudska naselja grada Johannesburga, rekao je da član ureda gradonačelnika “još uvijek provjerava situaciju u zgradi Usindiso i skloništima za beskućnike otkako je nedavno preuzeo dužnost u augustu” .
Više poteza
Usindiso je imao dugu i tragičnu istoriju čak i prije požara 2023. godine. U petospratnom poslovnom bloku prvobitno se nalazila gradska Apartheid Pass Office, gdje su crnci podnosili zahtjeve za dokumente koji im dozvoljavaju da rade u segregiranom gradu kojim upravljaju bijelci.
Nakon aparthejda pretvorena je u sklonište za zlostavljane žene i djecu. Ali godinama kasnije, kada je tamošnjoj neprofitnoj organizaciji ponestalo sredstava, oteo ju je kartel koji ju je pustio da vene sve dok se nije zapalila prošlog avgusta.
Zvanični broj poginulih koji je objavljen tokom istrage pokazao je da je u požaru poginulo 20 Južnoafrikanaca, 23 Malavijaca, šest Zimbabveanaca, četiri Mozambika i četiri Tanzanijaca; Još 19 ostalih je neidentifikovano.
Nakon katastrofe, zvaničnici su identifikovali 99 preživjelih Južnoafrikanaca i 78 stranih državljana bez dokumenata. Mnogi od onih koji žive u otetim zgradama u centru grada su siromašni migranti koji se sele u Johanesburg da nađu posao i bolji život.
Neposredno nakon požara, neki stranci koji su preživjeli nisu se prijavili vlastima iz straha od hapšenja, a mnogi sada žive na ulicama, ispod mostova ili u drugim nesigurnim napuštenim zgradama, javljaju lokalni mediji.
Majavava i njena porodica pridružile su se identificiranim preživjelima koje je grad prvi premjestio u rekreacijski centar Hofland Park u predgrađu istočno od Johanesburga.
Ali rekla je da su tri mjeseca kasnije strani državljani koji su bili smješteni u Hoflandu uhapšeni radi deportacije, a “onda smo nas Južnoafrikance smjestili u Denver (neformalno naselje)” u industrijskoj zoni izvan grada.
Majavasa je rekla da je kvart Denvera – u kojem su već bili preživjeli požar u ulici Delvers u septembru 2023. i koji su iseljeni iz otete zgrade zvane Remington Court – bio daleko od usluga i da je morala prijeći željezničku prugu da bi došla do trgovine.
Stanari koji su tamo premješteni također su se ranije žalili na sigurnost, poplavu i nedostatak struje, što je i predstavnik ICF-a Mahlangu primijetio prilikom posjete zgradi. “Ljudi tamo žive jer su očajni”, rekao je.
Majavava je rekla da su zbog nedostatka struje “morali da koriste parafinsku peć” za kuvanje i da su imali problema sa toplom vodom.
Zvaničnici su nedavno rekli: “Grad nije uspio elektrificirati stari Denver zbog zagušenja.”
Slično Wembleyju, sklonište u Denveru je tokom godina propadalo, dok je u njemu boravilo preživjele brojnih građevinskih katastrofa u Johanesburgu.
Neki dugogodišnji stanovnici otežavali su stvari novim stanovnicima, rekla je Majavava, dodajući da su na kraju, nakon što je grupa muškaraca preuzela novije kolibe u naselju, ona i njena porodica nasilno uklonjeni i poslani na Wembley.
Ljuska zgrade
Dana 31. avgusta 2023. godine iz zgrade Usindiso as vatrogasci uhvatio u koštac sa plamenom.
Napolju su izbezumljeni preživjeli i porodice poginulih čekali da ih zvaničnici pozovu, dok su na obližnjem trotoaru tijela mrtvih mirno ležala prekrivena listovima aluminijske folije.
Godinu dana kasnije, ulica u kojoj se nalazi zgrada je mirna i čista. Usindiso je ograđen zelenom ogradom, dok je zgrada uglavnom školjka – izdubljena bez prozora, samo prazni okviri.
Iako tamo zvanično niko ne živi, neki beskućnici su otvorili dio ograde koja vodi do ulaza kako bi se ušunjali unutra.
Bivši stanovnik Thabo Mlangeni, 45, još uvijek tamo spava.
Porijeklom iz Natalspruita, nekih 30 km (18 milja) od grada, Mlangeni je proveo 16 godina u zatvoru zbog ubistva prije nego što je završio na ulici, koristeći kristalni met.
Sada radi povremene poslove u Johanesburgu tokom dana; i nema kuda noću, vraća se u praznu zgradu Usindisoa.
Mlangeni je rekao da je sjedio vani na pločniku i pušio s prijateljima poslije ponoći te noći u avgustu prošle godine kada je čuo ljude kako vrište.
“Vidio sam dvije žene kako skaču kroz prozor. Jedna je držala zavjesu prije nego što je pala”, rekao je on, prisjećajući se kako su neki pokušali da skoče sa zapaljene zgrade nakon što nisu stigli do ulaza.
Nakon požara, Mlangeni je odbio otići u sklonište, radije je sam pronašao smještaj.
Mahlangu iz ICF-a rekao je da umjesto rješavanja problema bijesnih požara u zgradama u Johanesburgu, grad “promoviše ove katastrofe” isključivanjem vode i usluga.
“Neke od zauzetih zgrada nisu za stambenu upotrebu, za početak”, rekao je Molopi iz SERI-ja, dodajući da “ljudi koji se useljavaju u prostor da bi stvorili sobe.”
Ovi materijali dodatno povećavaju rizik od požara, dodao je.
‘Teški uslovi života’
Vjeruje se da je Usindiso udomio oko 400 ljudi kada je izgorio.
Stanovnici su prijavili da tamo živi raznolika grupa ljudi, kao i nekoliko ljudi i proširenih porodica smještenih u jednoj kolibi.
Istražna komisija je utvrdila da je “nedostatak ventilacije” u kombinaciji sa “zapaljivim materijalom” korištenim za pregradnju zgrade ozbiljno povećao širenje požara.
Tokom šestomjesečne istrage, 32-godišnji bivši stanovnik, Sithembiso Mdlalose, priznao je da je podmetnuo požar; ali je kasnije povukao svoju izjavu.
Dok je bio “visoko na metamfetaminu”, Mdlalose je ubio stanara i polio tijelo benzinom u pokušaju da prikrije zločin, navodi se u izvještaju istrage.
Trenutno u pritvoru, Mdlalose je optužen za podmetanje požara i 76 tačaka ubistava u Centralnom sudu za prekršaje u Johanesburgu.
U međuvremenu, iskazi svjedoka na istrazi su pokazali da je lokalni općinski vijećnik bio u dosluhu sa otmičarima zgrada u postavljanju 200 koliba u Usindi.
Istragom je grad odgovoran i za “teške uslove života” u zgradi.
“Posljedice požara bile bi značajno ublažene da je grad poštovao svoje zakonske obaveze kao vlasnika i općine”, dodaje se u izvještaju.
Nakon prihvatanja 340 pismenih izjava i 15 izjava svjedoka, istraga je u aprilu završila prvu fazu istrage.
Preporuke Komisije, koje uključuju postavljanje ploče u čast preminulom, izdavanje identifikacionih dokumenata, obeštećenje, psihosocijalnu podršku i odgovornost službenih lica, još nisu sprovedene.
“Nismo na tački u kojoj možemo implementirati preporuke,” rekao je Mahlangu, predstavnik ICF-a.
On je dodao da je počela druga faza izvještaja, koja istražuje učestalost otetih objekata u gradu, a komisija je pregledala više od 50 objekata u okruženju.
“Komisija nije fer, oni kažu da neke od ovih zgrada treba srušiti, dok mi kažemo da se neki od izazova poput curenja cijevi i nedostatka usluga mogu riješiti”, rekao je Mahlangu, koji i dalje brine gdje će stanovnici otići ako zgrade budu su uništeni.
Majavava je u međuvremenu sputana birokratijom. Ona je rekla da iako je Ministarstvo unutrašnjih poslova postavilo privremenu mobilnu ustanovu u skloništu u Hoflandu kako bi pomoglo preživjelima da zamjene dokumente koje su izgubili u požaru, ona je još uvijek bez svoje južnoafričke lične karte.
Njeno dete se često razboli u skloništu na Vembliju, ali kada je odvede u obližnju kliniku, uvek traže njenu ličnu kartu, dodala je Majavava.
Istovremeno, njen partner Muhdi kaže da mu je potreban novac da otputuje u ambasadu Tanzanije u Pretoriji, udaljenoj oko 60 km (37 milja), kako bi objasnio svoju nevolju i dobio nove papire.
“Ako mogu dobiti svoju ličnu kartu, onda je mogu preuzeti”, rekao je Majawava za Al Jazeeru, nadajući se da će se njihova situacija poboljšati.
