Cigare, alkohol i rokenrol – 30 godina ploče „Definitely Maybe“

Na današnji dan, 29. august prije tačno 30 godina, Oasis su izdali svoj prvijenac „Definitely Maybe“. Ploča koja je uzdrmala Britansku scenu 90tih i pokrenula lavinu inspiracije za nadolazeće generacije indie rocka. Braća Gallagheri su nas pored reizdanja ploče za tridesetu obljetnicu ove sedmice počastili sa još jednim neočekivanim iznenađenjem. Zvanično su zakopali ratne sjekire, te su nakon 15 godina, tačno na dan od zvaničnog „raspada“ benda objavili svoj povratak na scenu sa, za sada, UK turnejom koja kreće od 2025. godine.

Oasis su preko noći postali najveći bend u Velikoj Britaniji 90tih, sa prepoznatljivim stilom i zvukom koji će postati soundtrack mnogih generacija. Uspješno su ukombinovali duh punka, ludilo „Madchestera“ i liriku Beatlesa.

Nije trebalo dugo da i ostatak svijeta skapira njihovu genijalnost. Singl „Live Forever“ je došao na drugo mjesto Billboardove ljestvice alternativne muzike, dok je album dostigao platinum status u Americi (koji će im popločati put ka Grammy nominaciji iduće godine, sa pločom (What’s The Story) Morning Glory).

Čar Oasisa je bio u tome što su bili „iz naroda“ i svirali su za taj isti narod. Ta brutalna iskrenost i direktan pristup su im zagrantovali kultni status u Velikoj Britaniji (a i šire), te veliki broj lojalnih fanova, koji su 15 godina željno iščekivali njihov povratak na scenu.

Dok su Britpop kolege Suede i Blur proizašli iz Londonske boemske scene i umjetničkih škola, korijen Oasisa je bio u Mančesteru, tačnije siromašnom naselju Burnage. Dok je Noel proveo svoje dvadesete radeći kao roadie za indie bend „Inspiral Carpets“, Liam je pomagao ocu na građevini. Iz tog razloga su imali sposobnost povezati se sa publikom bolje od svih tadašnjih „suparnika“ .

Za razliku od drugih albuma koji su definisali „Britpop eru“, kao Pulpov „Different Class“ ili Blurov „Parklife“, album „Definitely Maybe“ nije bio prožet post modernizmom niti je odisao ironijom, „Što vidis i čuješ, to i dobiješ“ je bio (i ostao) glavni prisutp Oasisa. Nisu se pretvarali da su nešto što nisu i ta formula ih je izdvajala od drugih.

Sposobnost Noela Gallaghera da kreira žestoku rokenrol himnu je i razlog uspjeha ploče „Definitely Maybe“. Dok se on etablirao kao jedan od najboljih tekstopisaca generacije, brat Liam Gallagher je također dokazao  da je jedan od najboljih vokala rock muzike, i zasigurno jedan od najprepoznatljivijih. Utjecaj Beatlesa na Oasis je veoma očigledan, budući da su im oni bili neiscrpni izvor inspiracije, ali oni nikad nisu bježali od „posuđivanja“.  Od reklame za Coca-Colu („Shakermaker“) pa do T-Rexove „Get it On“ („Cigarettes and Alcohol“), Oasis su znali pronaći nešto što je već dobro i u to napraviti na svoj način, unoseći svoj duh. I sam Noel je izjavio „Nikad se ne plaši očiglednog, jer je sve svakako već stvoreno“. Oasis su pronašli forumulu koja funkcioniše i ostali su joj vjerni, a opet uspjeli i da ne dosade publici.

Britanci nisu izričito poznati po veličanju samih sebe, pa su tako braća Gallagher bili trn u oku mnogima sa svojim izjavama o namjeri da osvoje svijet. „ Ne želimo biti indie bend iz Engleske sa par hitova“, Noel je izjavio za Observer prije izlaska ploče „Definitely Maybe“, „želimo biti važan bend“, na to je još dodao i da će ljudi kupovati njihove ploče i za dvadedset godina (i bio je u pravu).

Gallagheri nisu dizali prašinu samo u intervjuima, ipak ploča počinje sa pjesmom „Rock ‘n’ Roll Star“, koja je direktno iznošenje njihovog stava kroz 3 minute. Na sreću opravdano, budući da je album prodat u više od 86, 000 primjeraka prve sedmice od izdanja, što ga je načinilo najbrže prodavanim albumom u historiji Britanskih top ljestvica. Izrodio je 4 velika hita u njihovoj domovini, te im pomogao da osvoje BRIT nagradu za najbolje nove muzičare, te na kraju ostvari vrtoglavu cifru od 8.5 milion prodatih primjeraka.

Ploča „Definitely Maybe“ nije samo ucrtala Oasis na muzičku mapu Britanije, već je ucrtala i čitav žanr indie rocka te popločala put mnogim kvalitetnim bendovima koji će doći. Braća Gallager su osvojili svijet, baš kao što su i planirali, ostali relevantni čak i 30 godina kasnije, i nikad nisu prestali da dižu prašinu, kako u medijima, tako i na top ljestvicama.