U mračnim hodnicima moći Teherana, atentat na Vođa Hamasa Ismail Hanija krajem jula – za koje se vjeruje da ga je izvršio Izrael – narušio je krhku ravnotežu.
Tajming ove eskalacije u dugotrajnom sukobu između Irana i Izraela nije mogao biti gori, s obzirom da se novopečeni predsjednik Masoud Pezeshkian još uvijek navikao na svoju ulogu kada mu je ova geopolitička vatrena lopta pala u krilo.
Za iranskog vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hameneija, atentat na vođu palestinske grupe bio je više od provokacije, to je bio egzistencijalni izazov.
Eksplozija u kojoj je ubijen Haniyeh, za koju je Iran vjerovao da je projektil lansiran unutar njegovih granica, bila je kršenje suvereniteta koje je razbjesnilo Teheran i dovelo do Hamneija 2003. fatwa zabrana proizvodnje, upotrebe i skladištenja nuklearnog oružja pod pojačanim nadzorom.
Strateške implikacije
Debata na visokom nivou o tome da li je Khameneijeva nuklearna fetva služila iranskim strateškim prioritetima već je bila u toku prije Haniyehovog ubistva, rekao je visoki iranski dužnosnik koji je razgovarao za Al Jazeeru pod uvjetom da ostane anoniman.
Khamenei je vodio Iran kroz globalne promjene od kraja Hladnog rata do uspona unipolarnosti Sjedinjenih Država i sukoba u Afganistanu, Iraku i Siriji – i kroz napetu povijest iranskog nuklearnog sporazuma sa svjetskim silama.
Sada, u dobi od 85 godina, budućnost Islamske Republike treba biti osigurana, kritična tačka koja zahtijeva više od manevriranja u “sivoj zoni” – prostoru između rata i mira koji Iran tradicionalno koristi za pritisak na svoje protivnike.
Implikacije bi mogle preoblikovati strateški krajolik Bliskog istoka dok se pregovarači bore da postignu sporazum o prekidu vatre kako bi se okončao brutalni rat Izraela protiv Gaze, a tri sedmice nakon atentata Iran tek treba da pokaže šta će učiniti.
Upitan zadržava li Iran svoj napad na izraelski režim kako bi se pregovori o prekidu vatre mogli nastaviti, stalni predstavnik Irana pri Ujedinjenim narodima, Amir Saeid Iravani, rekao je za Al Jazeeru: “Vrijeme za … Iranski odgovor će biti pažljivo orkestriran kako bi se osiguralo da se dogodi u trenutku najvećeg iznenađenja.”
Ubistvo je izazvalo intenzivnu debatu u Iranu, rekli su izvori za Al Jazeeru, a neki tvrde da je suzdržanost najmudriji put, strahujući da bi osvetnički napad mogao gurnuti Iran u dugotrajnu i skupu konfrontaciju s Izraelom, što bi moglo oslabiti Teheran i njegove regionalne saveznike .
Umjereni tabor – iz cijelog iranskog političkog spektra – također je izrazio nadu da se trenutna smirenost može iskoristiti kao poluga u budućim pregovorima sa SAD-om, potencijalno otvoriti novo poglavlje u američko-iranskim odnosima i postati jači odgovor na Netanyahuove provokacije.
Hameneijev izbor
Khamenei se nije složio.
Obraćajući se zvaničnicima 14. avgusta, on je rekao da Iran ne smije biti zastrašen psihološkim ratom koji koriste njegovi neprijatelji.
Osvrćući se na Kur’an, on je dodao da će “netaktička povlačenja, bilo u vojnom, političkom, medijskom ili ekonomskom polju, izazvati božanski gnjev”. Iako još nema naznaka šta će on učiniti, to je izbor koji bi mogao preoblikovati strateški krajolik Bliskog istoka.
Nuklearni problem doprinosi složenosti.
Do sada se nuklearna politika Irana fokusirala na njegovo pravo na posjedovanje miroljubive nuklearne tehnologije, Khameneijevu fetvu o tom pitanju i postojanje u zoni bez nuklearnog oružja, rekao je dužnosnik za Al Jazeeru pod uvjetom da ostane anoniman.
“Uopšteno govoreći, iranska nuklearna politika još uvijek ne spada u kategoriju nuklearne dvosmislenosti kao izraelska”, rekao je zvaničnik, misleći na odbijanje Izraela da otkrije kakve nuklearne sposobnosti ima.
Međutim, izjave izraelskog premijera Benjamina Netanyahua u UN-u prošlog septembra i izraelskog ministra koji se zalaže da se Gaza izravna nuklearnim oružjem, Iran je doživio kao prijetnju, što je navelo Iran da preispita svoju strategiju.
Jednostrano povlačenje SAD-a iz nuklearnog sporazuma još je jedan razlog da Iran ponovo kalibrira svoj pristup, dodaju, objašnjavajući da je Iran ušao u nuklearne pregovore nadajući se da će sankcije toj zemlji biti ukinute u zamjenu za ograničavanje njegovog nuklearnog programa.
“Ali šta se dogodilo (kada su se SAD povukle iz nuklearnog sporazuma)?” pitaju retorički.
“Iran se morao suočiti s politikom maksimalnog pritiska SAD-a, a da nije mogao ništa učiniti.”
Hoće li se nuklearna doktrina promijeniti?
“Iranski odgovor mora… kazniti agresora za njegov teroristički čin i kršenje iranskog nacionalnog suvereniteta (kao i) ojačati iranske sposobnosti odvraćanja da izazove duboko žaljenje unutar izraelskog režima, služeći tako kao sredstvo odvraćanja”, rekao je ambasador UN-a Iravani .
“Štaviše,” dodao je, “odgovor Irana mora biti pažljivo kalibriran kako bi se izbjegao svaki mogući negativan utjecaj koji bi potencijalno mogao utjecati na budući prekid vatre (u Gazi).”
To je potencijalno nemoguć balans.
U tom kontekstu, anonimni zvaničnik kaže: „Prijetnje koje je pokazao cionistički entitet (Izrael) i pomak od politike dvosmislenosti u pogledu njihovog nuklearnog programa na jasnu politiku nuklearnih prijetnji Iranu u Ujedinjenim narodima… sugeriraju da kasnije mogu gađati i sama nuklearna postrojenja.”
Dodaju: “Iran bi trebao zadržati svoj suverenitet i… raspravlja o reviziji svoje doktrine.” Ako izraelsko nuklearno oružje ne bude uklonjeno, u regionu će biti konkurencije za posjedovanje nuklearnog oružja, a Iran će apsolutno preispitati svoju strategiju.”
Upitan misle li da će Iran, ako promijeni svoju nuklearnu doktrinu, preći na proizvodnju nuklearnog oružja, pogotovo što zapadne i izraelske procjene govore da ga do proizvodnje nuklearne bojeve glave dijeli samo mjesec dana, anonimni dužnosnik je odgovorio niječno.
“Svaka promjena nuklearne doktrine ne znači nužno pomak prema nuklearnom oružju”, rekao je dužnosnik, dodajući da bi to moglo značiti promjenu trenutne nuklearne strategije i potvrdio da će svaka promjena biti usmjerena na Izrael jer prijeti Iranu.
Takva promjena mogla bi zabrinuti susjede Irana, ali zvaničnik je dodao: „Otvoreni smo za svaki način da uvjerimo svoje susjede u naše nuklearne sposobnosti.
“Ostaje pitanje da li su naši susjedi spremni da nas uvjere u kupovinu oružja i prijetnje koje predstavlja prisustvo američkih baza na njihovoj zemlji.”
Na kraju krajeva, izbori s kojima se Hamenei suočava su gorke čaše za piće – vrhovni vođa se suočava sa testom izdržljivosti dok odmjerava opcije koje su pred sobom, a svaka je puna značajnih rizika i neizvjesnih ishoda.
Ulozi nikada nisu bili veći dok svijet gleda kako se Teheran bori sa svojom najkritičnijom odlukom u posljednjih nekoliko decenija.
