Kada govorimo o trećem segmentu koji je analiziran, to je broj podignutih i potvrđenih optužnica, u vremenskom periodu od tri godine ukupno je podignuto 49 optužnica u predmetima visoke korupcije.
Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste što se ovaj broj optužnica u najvećem procentu – a to je nešto više od 60 procenata – svodi na ukupno četiri tužilaštva u Bosni i Hercegovini, dok u odnosu na drugi dio tužilačke zajednice bilježimo izuzetno pasivno držanje i, posljedično tome, izuzetno loše rezultate. Najlošiji segment procesuiranja visoke korupcije u Bosni i Hercegovini vidljiv je s aspekta broja pravosnažno okončanih predmeta visoke korupcije, a to je ukupno 25 donesenih pravosnažnih presuda. Od tih 25 presuda, 18 ih je osuđujućih.
Posebno zabrinjavajući podatak jeste sve učestalija praksa zamjene kazne zatvora do jedne godine novčanom kaznom.
Transparency International u Bosni i Hercegovini je također analizirao uzroke izuzetno loših rezultata u procesuiranju visoke korupcije. Na prvom mjestu govorimo o izostanku opšte političke volje za efikasnim i kvalitetnim procesuiranjem visoke korupcije.
Ozbiljan uzročnik loših rezultata jeste nepostojanje kapaciteta unutar pravosudne zajednice za odlučnu i kvalitetnu borbu protiv visoke korupcije. Ti nedostaci kapaciteta se prije svega ogledaju kroz neadekvatnu i vrlo lošu proceduru izbora imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija, zatim izostanak ozbiljne i sveobuhvatne specijalističke obuke pojedinih tužilaca koji rade na predmetima visoke korupcije, te u konačnici izuzetno mali broj netužilačkog osoblja, stručnog i administrativnog, bez čije podrške i efikasnog rada ne mogu se očekivati kvalitetni rezultati na planu borbe protiv visoke korupcije.
Također, ozbiljan uzročnik loših rezultata ogleda se u postojećem sistemu ocjenjivanja rada nosilaca pravosudnih funkcija koji direktno povezan sa sistemom napredovanja unutar tužilačke zajednice, a koji se ne zasniva na sveobuhvatnoj analizi pojedinih tužilačkih predmeta koji se nalaze u radu, već pojedinih kvantitativnih pokazatelja koji su odlučujući prilikom dobijanja konačne tužilačke ocjene.
Loši rezultati su uzrokovani i dugotrajnošću u vođenju postupaka, čime se povjerenje javnosti u rad
pravosudnih institucija ozbiljno narušava i, u konačnici, sve prisutnija praksa, različitog tumačenja u primjeni pojedinih pravnih instituta od strane suda i od strane tužilaštva na drugoj strani, što dovodi do velikog broja oslobađajućih, odnosno odbijajućih presuda, i na kraju – jedan od ozbiljnih uzroka loših rezultata jeste i sistem lošeg kvaliteta optužnica, koji se mora izuzetno pojačati.
Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste reakcija pravosudne zajednice, koju karakteriše potpuno odsustvo samokritičnosti i objektivnosti prilikom prihvatanja i analize rezultata ove studije.
Ono što je bitno jeste naglasiti izuzetno pojačanu društvenu odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija u konkretnom društvenom trenutku, a to je trenutak pristupanja Bosne i Hercegovine u članstvo u Evropskoj uniji, gdje uistinu ključni razlozi i najveći zadaci pred bosanskohercegovačkim institucijama leže upravo na planu ostvarivanja principa vladavine prava, u kojem dijelu nosioci pravosudnih funkcija igraju odlučujuću ulogu.
