Čuli ste za ovaj poremećaj, ali možda ne znate šta on predstavlja ADHD. Značenje ove skraćenice je Poremećaj pažnje i hiperaktivnost (Poremećaj pažnje i hiperaktivnost) i jedan je od psihičkih poremećaja koji prvenstveno pogađaju djecu.
Simptomi ADHD-a uključuju nepažnju (nemogućnost održavanja fokusa), hiperaktivnost (pretjeranu aktivnost koja ne odgovara okolini) i impulsivnost (ishitrene radnje koje se dešavaju u trenutku bez razmišljanja).
ADHD se smatra kroničnim i iscrpljujućim poremećajem, jer pogađa pojedince u mnogim aspektima njihovih života, uključujući akademska i profesionalna postignuća, međuljudske odnose i svakodnevno funkcioniranje.
ADHD može dovesti do smanjenja samopouzdanje i loša socijalna integracija djece, ako se ne liječe. Odrasli sa ADHD-om mogu imati nisko samopoštovanje, osjetljivost na kritiku i povećana samokritičnost.
ADHD – šta je to i kako se otkriva?
ADHD se često prvi put identificira kod djece školskog uzrasta, kada dovodi do poremećaja ponašanja u učionici ili problema sa školskim radom. Češće se dijagnosticira kod dječaka nego kod djevojčica, s obzirom na razlike u načinu ispoljavanja simptoma. Međutim, to ne znači da dječaci češće imaju ADHD.
Dečaci imaju češće pokazuju hiperaktivnost i druge vanjske simptome, dok su djevojčice obično neaktivne.
Treba napomenuti da je prezentacija i procjena ADHD-a kod odraslih različita, jer se prvenstveno radi o dječjoj bolesti. Procjenjuje se da 8,4 posto djece i 2,5 posto odraslih ima ADHD (Danielson2018).
Zahvaljujući radu u međunarodnim sportskim savezima, od početka godine izdali smo četiri dozvoliti sportistima da uzimaju lijekove za ADHD, iako su na Listi zabranjenih doping sredstava, jer su za to imali važeće zdravstveno osiguranje. Svakako najpoznatija sportistkinja sa ADHD-om je Simone Biles, najbolja svetska gimnastičarka.
Ako imate hiperaktivno dijete oko sebe, simptomi kao što su poteškoće u mirnom sjedenju, koncentraciji i obraćanju pažnje na događaje oko sebe mogu ukazivati na ADHD. Mogu biti nervozni i djelovati impulsivno.
Međutim, djeca koja ispunjavaju dijagnostičke kriterije za ADHD imaju simptome hiperaktivnosti, impulsivnosti, neorganiziranosti i/ili nepažnje. primjetno veći od očekivanog za njihov uzrast ili stepen razvoja.
Ovi simptomi dovode do nesporazuma i problema kod kuće, u školi ili na poslu iu komunikaciji. Uočeni simptomi nisu rezultat prkosnog ponašanja pojedinca ili nesposobnosti da razumije zadatke ili upute, kako se obično misli.
Postoje tri glavne vrste ADHD-a:
- Uglavnom nepažnja
- Pretežno hiperaktivna/impulzivna reakcija
- Kombinirano stanje
Dijagnoza se zasniva na prisutnosti simptoma koji su se javili u određenom vremenskom periodu i koji su bili prisutni u posljednjih šest mjeseci. Kada se razmatra dijagnoza, simptomi bi trebali biti prisutni prije nego što osoba napuni 12 godina, i trebao bi se pojaviti u više od jednog okruženja. Na primjer, simptomi se ne mogu pojaviti samo kod kuće.
Šta je ADHD kod dece?
Nastavnici i edukatori mogu roditeljima i ljekarima pružiti informacije koje će im pomoći da procijene probleme u ponašanju i učenju i mogu pomoći u kasnijem obrazovanju djece sa ADHD-om. Međutim, nastavno osoblje ne može dijagnosticirati ADHD, donositi odluke o liječenju ili zahtijevati od učenika da uzima lijekove kako bi pohađao školu.
Ovu odluku mogu doneti samo roditelji, u saradnji sa lekarom. Učenici čiji ADHD ometa njihovo učenje u nekim situacijama moraju pohađati specijalne škole. Djeca sa ADHD-om mogu imati koristi od prilagođene klasepromjene u učionici, alternativne nastavne tehnike i modificirani nastavni planovi i programi.
Hiperkinetički poremećaj je jedan od najčešćih psihijatrijskih poremećaja koji počinje u djetinjstvu. Podaci iz literature govore da 5-12 posto djece u svijetu ima ovaj poremećaj. Prevalencija je veća kod djece osnovnoškolskog uzrasta nego kod adolescenata. Zastupljenost poremećaja u odnosu na spol je 3:1 “u korist” dječaka.
Šta je ADHD kod odraslih?
Mnoga djeca s dijagnozom ADHD-a nastavit će ispunjavati kriterije za ovaj poremećaj kasnije u životu i mogu pokazivati oštećenja koja zahtijevaju kontinuirano liječenje. Međutim, ponekad se dijagnoza ADHD-a propusti u djetinjstvu. Mnoge odrasle osobe s ADHD-om ne shvaćaju da imaju ovaj poremećaj.
Sveobuhvatna procjena obično uključuje pregled prošlih i trenutnih simptoma, medicinski pregled i anamnezu, te korištenje skala za procjenu bolesti. Odrasli sa ADHD-om se liječe lijekove, psihoterapiju ili kombinaciju. Strategije upravljanja ponašanjem, kao što su načini za smanjenje ometanja i rad na organizovanju svog života, kao i podrška članova bliske porodice takođe mogu biti od pomoći.
Koji su najčešći simptomi ADHD-a?
Simptomi nisu ujednačeni već različiti, a zavise od vrste bolesti. Dijagnostički testovi uključuju upotrebu upitnika za samoprocjenu, intervjue, klinička zapažanja i psihološko testiranje.
Kriterijumi za postavljanje dijagnoze ADHD-a podrazumevaju da simptomi deficita pažnje i/ili hiperaktivnosti, odnosno impulzivnosti, traju najmanje šest meseci i da su mnogo češći i ozbiljniji od tipičnih oblika ponašanja deteta u odnosu na nivo njihovog razvoja.
Iako bi smjernice vjerovatno trebale biti usklađene s novim preporukama, simptomi nepažnje i hiperaktivnosti ostaju isti i vrlo je važno da ih roditelji razumiju kako bi pomogli svom djetetu. Postoje tri osnovna tipa ADHD-a.
Nepažljiv tip
SIMPTOMI NEPAŽNJE (Iz smjernica za liječenje ADHD-aBeograd 2007.)
1. Često ne obraća pažnju na detalje ili nepažljivo griješi u školskom radu, poslu ili drugim aktivnostima.
2. Često ima poteškoća s održavanjem pažnje u zadacima ili u igri.
3. Često se čini da ne sluša kada se sa njim direktno razgovara.
4. Često ne prati uputstva i ne završava školske zadatke, zadatke ili kućne poslove (bez obzira na namjerno izbjegavanje ili nemogućnost razumijevanja zadatka).
5. Često ima problema sa organizovanim zadacima ili aktivnostima.
6. Često izbjegava, ne voli ili nevoljno učestvuje u zadacima koji zahtijevaju pažnju (školski ili domaći).
7. Često gubi stvari potrebne za zadatke ili aktivnosti (igračke, školski pribor, olovke, knjige).
8. Pažnju lako ometaju vanjski podražaji.
9. Često zaboravlja dnevne aktivnosti.
Hiperaktivni/impulsivni tip
SIMPTOMI HIPERAKTIVNOSTI/IMPULSIVNOSTI (Iz smjernica za liječenje ADHD-aBeograd 2007.)
1. Često se vrpoljite rukama ili nogama ili se vrpoljite u sjedištu.
2. Često ostavlja svoju stolicu na času ili u drugim situacijama u kojima se od njega očekuje da mirno sjedi.
3. Često trči ili se vrpolji, u situacijama kada je to neprihvatljivo (kod adolescenata ili odraslih može biti ograničeno na subjektivni osjećaj nemira).
4. Često ima poteškoća sa igranjem ili uživanjem u slobodnim aktivnostima u miru.
5. Uvijek spreman za akciju, ili djeluje kao “uključeno”.
6. Puno priča.
7. Često daje odgovor i prije nego što mu se postavi pitanje.
8. Često ima problem sa čekanjem na svoj red.
9. Često prekida ili upada u tuđi govor, ili se nameće (u komunikaciji ili igri).
Kombinovani tip
Ovaj tip ADHD-a se dijagnosticira kada su ispunjena oba kriterija za nepažljiv i hiperaktivni/impulsivni tip.
Psihijatrijska procjena će uključivati opis simptoma od strane pacijenta i njegovateljapopunjavanje skala i upitnika od strane pacijenata, nastavnika, kompletnu psihijatrijsku i medicinsku anamnezu, porodičnu anamnezu i podatke o obrazovanju, okruženju i vaspitanju.
Važno je to napomenuti nekoliko stanja može oponašati ADHD kao što su: poremećaji učenja, poremećaji raspoloženja, anksioznostupotreba supstanci, ozljede glave, bolesti štitne žlijezde i korištenje određenih lijekova kao što su steroidi.
ADHD također može koegzistirati s drugim mentalnim zdravstvenim stanjima, kao što su poremećaj prkosnog ponašanja ili poremećaj ponašanja, anksiozni poremećaji i poremećaji učenja.
Stoga je kompletna psihijatrijska evaluacija veoma važna. Ne postoje specifični testovi krvi ili rutinsko snimanje za dijagnozu ADHD-a. Ponekad pacijenti mogu biti upućeni na dodatna psihološka testiranja (kao što su neuropsihološko ili psihoedukativno testiranje) ili se mogu podvrgnuti kompjuterskim testovima za procjenu ozbiljnosti simptoma.
Kako se ADHD liječi kod djece i odraslih?
Liječenje ADHD-a obično uključuje kombinaciju terapije i intervencije lijekovima. Kod predškolske i mlađe djece, preporučeni pristup prve linije uključuje strateški pristup u vidu edukacije roditelja i raznih školskih intervencija. Interakciona terapija roditelj-dijete (PCIT) je terapeutski modalitet za pomoć maloj djeci sa ADHD-om.
Za one koji žele saznati više, postoje vodiči koje su napisali Američka akademija dječje i adolescentne psihijatrije i Američko udruženje psihijatara.
Mnoga djeca i porodice prelaze između različitih opcija liječenja, ovisno o djelotvornosti liječenja i podnošljivosti lijeka. Cilj liječenja je poboljšanje simptoma, kako bi se ponovno uspostavilo funkcioniranje kod kuće i u školi.
Ako se simptomi ADHD-a ne liječe pravilno, najčešće posljedice koje se mogu uočiti su: loš školski uspjeh, loše socijalno i emocionalno funkcioniranje kao i neadekvatan psihički i bihevioralni razvoj. Istraživanja su pokazala da više od 30 posto djece sa ADHD-om ponavlja razred, a 56 posto treba dodatnu nastavu za savladavanje redovnog gradiva. Također, 46 posto djece sa neliječenim simptomima ADHD-a biva izbačeno iz škole, a 35 posto napušta školu.
Koji farmaceutski i prirodni lijekovi za ADHD postoje?
Prema važećim smjernicama, psihostimulansi (amfetamini i metilfenidat) su prva linija farmakoloških tretmana za ADHD. Amfetamini se koriste kod predškolskih pacijenata sa ADHD-om jedini lijekovi koje je odobrila FDA (Američka uprava za hranu i lijekove)iako smjernice sugeriraju da metilfenidat umjesto amfetamina može biti od pomoći ako se intervencije u ponašanju pokažu nedovoljnim.
Alfa agonisti (klonidin i gvanfacin) i selektivni inhibitor ponovne pohrane norepinefrina atomoksetin su druge opcije liječenja ADHD-a koje je odobrila FDA. Postoje noviji lijekovi koje je odobrila FDA za liječenje ADHD-a, uključujući Jornay (metilfenidat sa produženim oslobađanjem) koji se uzima uveče i lek počinje da deluje sledećeg jutra.
Također Xelstrym (dekstroamfetamin) koji je amfetaminski flaster, Qelbree (viloksazin) koji nije stimulans, Adhansia (metilfenidat hidrohlorid), Djanavel (oralna suspenzija amfetamina s produženim oslobađanjem), Mydayis (mješoviti proizvod amfetamina) i Cotempla (tablete za oralno raspadanje s produženim oslobađanjem metilfenidata).
U Srbiji takvog izbora nema, a ADHD kod dece se leči metilfenidatom (Koncert).
