Neko bi rekao da je ovo možda previše dramatičan naslov za koncert nekog metal benda, u sred letnje vreline, na sred Beograda. Taj neko se očigledno nikada nije upoznao sa Cradle of Filth kako dolikuje, na njihovu muziku gleda popreko, a Dani Filtha verovatno smatra previše teatralnim likom. Taj neko svakako nike u pravu ni po jednoj stavci – Cradle of Filth je odavno dokazao da je bend vredan pažnje i strastvene ljubavi svojih fanova, muzika im je nedvojbeno samo njihova i ne možete ih pomešati sa nekim drugim kada ih čujete. A Dani? Dani je uvek bio teatralan baš onoliko koliko treba, i harizmatičan dovoljno da privuče u vrelu baštu KSTa sinoć u jednakoj meri ženski svet koliko i muški.
No, da krenemo iz početka, kako i dolikuje. Neki od nas se sećaju pojave ovog benda sa početka devedesetih (znamo, bilo je stvarno davno). Do većine nas možda i nisu mogli da dopru odmah sa svojim prvim full-lenghtom iz 1994. “The Principle of Evil Made Flesh,” ali smo svakako već sa “Dusk… and Her Embrace“ iz 1996. i narednim “Cruelty and the Beast” znali da u rukama (i Walkmanima) imamo nešto posebno. Seća li se neko možda kompilacije “Beauty in Darkness”?
Desiće se isto tako da smo ih prvi put u Beogradu gledali tek 2009., kada su imali zajednički koncert sa Moonspell (pokazaće se, nešto češći posetioci naše zemlje) sa podrškom u vidu Turisas. Od tada, moglo bi slobodno da se kaže – ko čeka taj i dočeka pa smo konačno 2024. dobili ponovo šansu da ugostimo ove trubadure mračne vampirske erotike.
Kao u stara dobra vremena, većina publike je stigla pred vrata KSTa dosta ranije u nadi da će uspeti da po ulasku u baštu stigne pravo u prvi red. Rasprodatom prostoru nikako nije smetala ni vrućina ni nedostatak svežeg povetarca, jer smo svi bili usredsređeni na jedno – na obrise benda koji izranja iz magle (ovo je apsolutno aluzija na “Her Ghost in the Fog”). Tačno u 22 časa, intro se zahuktava, bina se sve manje vidi od dim mašine i jedan po jedan član benda izlazi na binu, uz gromoglasni vrisak publike. Dani izlazi poslednji, uz veoma teatralan nastup, a ništa manje nismo ni očekivali, pokriven od glave do pete ogrtačem koji baca i prikazuje nam se u svoj svojoj tami.
Setlista je bila taman kako treba – ne može se reći da smo bili uskraćeni za pesme sa starijih izdanja, uključujući i naslovnu numeru sa “The Principle of Evil Made Flesh,” kao ni za njihove sada već vanvremenske hitove poput “Nymphetamine (Fix)” i “Her Ghost in the Fog”. Bilo je tu i novijih pesama, i obrni-okreni, CoF zvuče odlično, i izgledaju kao pokretna predstava vampirskih mračnih užitaka. Povrh svega, Dani, ujedno i jedini originalni član postave, binom vlada suvereno poput Kralja Tame željnog vaših vrisaka, što od straha, što od vrhunskog užitka. A mi smo mu svojski i uzvratili.
Da ne dužimo dalje, istoriju benda verovatno već i sami dobro poznajete, a galerija sa koncerta je tu za one koji ili nisu mogli da prisustvuju, ili žele da se podsete kako je bilo biti deo mračnog teatra. A za sve one zlonamerne koji su svojevremeno kada je CoF potpisao za Sony pred izdavanje “Damnation and a Day” rekli da su se prodali, imamo da poručimo samo jedno – nikada nemojte da sumnjate da su ostali verni sebi i svom duhu, i zato i zadržali publiku. Veče sa njima u vreloj bašti KSTa ostaće sa svima nama još dugo, a nama preostaje da se nadamo da do njihove sledeće posete Srbiji neće proći dugo.
!function(f,b,e,v,n,t,s)
{if(f.fbq)return;n=f.fbq=function(){n.callMethod?
n.callMethod.apply(n,arguments):n.queue.push(arguments)};
if(!f._fbq)f._fbq=n;n.push=n;n.loaded=!0;n.version=’2.0′;
n.queue=[];t=b.createElement(e);t.async=!0;
t.src=v;s=b.getElementsByTagName(e)[0];
s.parentNode.insertBefore(t,s)}(window, document,’script’,
‘https://connect.facebook.net/en_US/fbevents.js’);
fbq(‘init’, ‘299221612133385’);
fbq(‘track’, ‘PageView’);






