Niamey, Niger – „Danas nema govora o politici“, rekla je Aissata* svojoj ćerki tinejdžerki na putu do kuće svojih roditelja na tradicionalno nedeljno okupljanje u Niameju.
“Ne možemo o tome razgovarati s drugima. Ne želim nikakvu napetost za stolom.”
Šezdesetogodišnja majka četvero djece i bivša učiteljica vratila se u Niger sa svojom porodicom prije pet godina nakon što je veći dio svog odraslog života provela u Sjedinjenim Državama. Ona i njen suprug odlučili su da se povuku u domovinu kada je njihova najmlađa ćerka otišla od kuće na fakultet.
Od puča 26. jula 2023. protiv Mohameda Bazuma – demokratski izabranog lidera i bliskog saveznika Evropske unije koji je vladao samo dvije godine prije nego što je bio primoran da se povuče – Aissata je pozdravila vojnu vladu i novog predsjednika Abdourahamanea Tchianija.
“Mislim da neki ljudi pogrešno procjenjuju Tchianija jer je bio dio bivšeg establišmenta koji danas osuđuje. Ali kao bivši šef predsjedničke garde, on nije odgovoran za neuspjehe prethodnih vlada”, rekla je za Al Jazeeru.
“Tchiani kaže da će nas osloboditi našeg starog sistema i dati prioritet Nigeru i Nigerijcima. To je ono što nam treba, više od svega.”
Aissata je, kao i mnogi njeni sugrađani Nigerijci, prihvatila oživljeni izraz “Labou Sani no” u Zarmi i “Zentchen Kassa” u Hausa, dva glavna autohtona jezika u zemlji.
Etimološki ukorijenjen u ideji “zemlje očeva”, ovaj koncept poziva na nepokolebljivu privrženost naciji, čak do točke samožrtvovanja. To je poziv na jedinstvo i odanost domovini, nadilazeći sve druge identitete i lojalnosti.
Otkako se proglasio šefom države nakon što je vojska preuzela vlast od Bazouma, bivši šef predsjedničke garde Tchiani i njegova nova vlada okupili su stanovništvo da u vrijeme sukoba da prioritet potrebama nacije iznad svega.
Nakon puča, regionalni blok Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) uveo niz ekonomskih sankcija Nigeru.
Više od šest mjeseci kasnije, u februaru, blok je revidirao svoju strategiju i odlučio se za gest ustupaka vojnoj vladi “odmah ukinuvši” zatvaranje kopnenih i zračnih granica, ukinuvši suspenziju svih ekonomskih transakcija između zemalja ECOWAS-a i Niamey, kao i zamrzavanje imovine države Niger u komercijalnim i centralnim bankama.
Ali socioekonomska šteta je već učinjena.
‘boriti se’
Prema podacima Nacionalnog instituta za statistiku Nigera (INS), od kraja jula do kraja avgusta 2023. godine, cijene nekih osnovnih namirnica u zemlji su značajno porasle; Pirinač i sirak porasli su za više od 16 posto, zatim pšenica i kukuruz (12 posto), proso (6,4 posto) i meso (5,2 posto). Sahelijska zemlja se također suočila s nestašicom struje jer je Nigerija, koja obezbjeđuje 70 posto električne energije Nigera, prekinula isporuku električne energije toj zemlji u skladu sa sankcijama ECOWAS-a.
Slično, ugovor od 400 miliona dolara za početak izvoza sirove nafte u Kinu putem naftovoda od 2.000 km (1.243 milje) koji povezuje nigersko naftno polje Agadem sa lukom Benin je odgođen i ugrožen. Čak i nakon što su ukinute sankcije bloka, pridržavanje Benina zatvaranja kopnene granice utrlo je put za svađu između dvije zemlje.
Dio javnosti zamjerio je ECOWAS-u i njegovim zapadnim saveznicima zbog onoga što su vidjeli kao osudu nigerijskog naroda zajedno sa njihovim de facto vođama.
U oktobru 2023., ministri vanjskih poslova EU odlučili su izraditi sankcije protiv vojnih čelnika Nigera, u skladu s mjerama koje je poduzeo ECOWAS. Iako su uključivali humanitarna izuzeća kako bi se ublažio uticaj na civilno stanovništvo, prosječni Nigerijanci su taj potez vidjeli kao način ohrabrivanja ECOWAS-a, po cijenu svojih života.
„Lijekove niste mogli nabaviti u apotekama. Sve su nam iz inostranstva morali doneti prijatelji i veze”, objasnila je Aissata.
“Ali većina Nigerijaca nije imala te veze. Ljudi su se borili da prežive. I danas su. Krivim ECOWAS i evropske nacije koje su ih podržale.”
Čini se da je uobičajena opuštena atmosfera Niameya ustupila mjesto izvjesnom umoru pred sve većim poteškoćama. Ali Nigerijci nisu novi u sukobima. Svjetski program za hranu izvijestio je da se čak i prije puča, 3,3 miliona Nigerijaca već suočavalo sa ozbiljnom nestašicom hrane.
Nakon preuzimanja vlasti, vojska je obećala da će stati na kraj onome što su nazvali “eksploatacijom prirodnih resursa Nigera od strane stranih sila”. Od tada se produbio jaz između Nigera i Francuske, njene nekadašnje kolonijalne sile.
Posljednji francuski vojnici napustili su zemlju krajem 2023. godine, a Francuska je zatvorila svoju ambasadu u Niameyu. Niger je 20. juna objavio da je ukinuo radnu dozvolu za veliko nalazište uranijuma francuske kompanije Orano, nakon ultimatuma koji je kompanija dobila.
Prije nekoliko godina širom regije Sahel počeli su izbijati protesti tražeći povlačenje francuskih trupa uključenih u operaciju protiv pobunjenika Barkhane u Maliju. Naime, krajem novembra 2021. vojni konvoj Barkhane je blokiran i kamenovan u Burkini Faso, a kasnije i u Nigeru. Ove snage su kritikovane zbog svoje percipirane neefikasnosti, pa čak i optužene za dosluh sa oružanim grupama.
“Svjedoci smo političke instrumentalizacije neprijateljstva prema određenim aspektima kolonijalnog naslijeđa, kao što su franak CFA i vojna saradnja. To stvara plodno tlo za vlasti koje nemaju pravni legitimitet i traže javni legitimitet“, objasnio je Amadou Sadjo Barry, istraživač etike međunarodnih odnosa i profesor filozofije u Kvebeku, u intervjuu za Le Monde nakon puča.
Nakon što je protjerana iz Malija, Francuska je stacionirala oko 3.000 vojnika u Sahelu, sa značajnim prisustvom u Nigeru, jednom od svojih ključnih regionalnih saveznika. Pretpostavljena Bazoumova bliskost s Francuskom na kraju se izjalovila u kontekstu rastućeg nezadovoljstva bivšim kolonijalnim carstvom.
‘Pro-junta ili pro-Bazoum’
Godinu dana nakon vojnog udara, čini se da je nacija duboko podijeljena.
“Ti si ili za huntu ili za Bazuma”, rekla je Fatima*, Aissatina starija sestra.
Bivša državna službenica čiji je suprug radio u vladi ostala je bez posla nakon puča.
“Samo traže krv. U Nigeru je bio lov na vještice otkako su oni došli na vlast. Oni nisu zainteresovani za stvaranje nove i poboljšane zemlje ili za upravljanje državom. Žele da sruše ljude i akumuliraju bogatstvo i moć”, rekla je ona o gospodarima rata.
Osvrćući se na ideju nove vlade da namjerava staviti Niger i Nigerijence na prvo mjesto, Fatima je ustvrdila: “Njihov službeni diskurs nije ništa drugo do propaganda i retorika podjela.”
Odnos između Aissate i njene sestre zategnut je nekoliko mjeseci. Nikada ne mogu razgovarati o politici, a da se to ne pretvori u eksplozivnu raspravu. Odlučili su da izbjegnu tu temu, a ponekad i jedno drugo, u potpunosti.
“Ne mogu vjerovati nikome – čak ni svojoj sestri – ako misli da je u redu da se prema bivšem predsjedniku i njegovoj porodici ponaša na način na koji su tretirani… lišeni slobode, prava i dostojanstva”, dodala je Fatima.
Bazoum je zbačen u, kako su međunarodni posmatrači opisali kao uzornu demokratsku tranziciju. Pučisti su ga odmah zatvorili. Skoro godinu dana svrgnuti predsjednik bio je zatvoren u svojoj rezidenciji sa suprugom i sinom. On je uporno odbijao da potpiše ostavku.
U značajnoj odluci od 15. juna, državni sud u Nigeru oduzeo je Bazumi imunitet. Ovakav razvoj događaja postavio je teren da se bivši predsjednik suoči s optužbama za navodnu veleizdaju. Bazoumov glavni advokat, Moussa Coulibaly, osudio je presudu, nazvavši je jasnim uskraćivanjem nezavisne pravde u Nigeru.
Amnesty International je također osudio odluku, nazvavši je kršenjem proceduralnih normi i prava na odbranu.
Štaviše, Nacionalni savet za zaštitu domovine (CNSP), poznat i kao prelazna vlada, zamrznuo je račune brojnih rođaka, pristalica i bivših saradnika svrgnutog predsednika u Nigeru.
Serija državnih udara
Državni udar u Nigeru 2023. nije bio iznenađenje.
Od sticanja nezavisnosti 1960. godine, vlade u zapadnoafričkoj državi bez izlaza na more su svrgnute četiri puta, usred brojnih drugih pokušaja koji su isticali njenu političku istoriju.
Poslednjih godina region Sahela karakteriše nestabilnost; niz državnih udara koji su doveli u pitanje postojeće sigurnosne saveze osmišljene da se odupru dugotrajnoj transnacionalnoj „terorističkoj“ agresiji.
Dana 2. decembra 2023., Burkina Faso i Niger objavili su svoje povlačenje iz G5 Sahela i njegovih zajedničkih snaga, nakon izlaska Malija 2022. Četiri dana kasnije, Mauritanija i Čad, preostale članice, objavile su skoro raspuštanje G5 Sahela. Udruženje, osnovano 2014. godine, osmišljeno je da okupi zemlje zapadne Afrike koje se bore sa proliferacijom “terorističkih” frakcija i organiziranog kriminala. Plan je bio da se bori protiv svih oblika nesigurnosti na holistički način, miješajući vojni i razvojni pristup.
Niger je sada uključen u drugačiji strateški savez. Kao dio Alijanse sahelijskih država (AES), koju čine vojske Nigera, Malija i Burkine Faso, tri vlade su potpisale i odbrambeni pakt usmjeren na borbu protiv “terorizma”.
Iako vojna vlada ne otkriva otvoreno kako je vojska vodila borbu, nacija je upravo pretrpjela ubilački napad. Dvadeset vojnika i jedan civil ubijeno je 25. juna u napadu u regiji Tera, na zapadu zemlje.
Aissata je saznala za napad na Facebooku. „To je tragedija. Ali svim srcem vjerujem da smo u ovoj teškoj situaciji zbog prethodnih vlada i njihove olabavosti. Potrebna nam je promjena strategije. Također moramo dati našim liderima vremena da uspiju.”
Na jednom od glavnih tržišta Niameya, prodavači i potrošači nerado komentiraju sigurnosnu situaciju ili upravljanje pod vojskom.
“Možete me pitati ponovo za nekoliko godina kada tenzija, nadam se, ne bude tako velika”, kaže Abdoulaye, prodavac povrća.
“Reći ću jednu stvar da poznajem ljude koji idu na skupove i toliko su sigurni u ono što vlada radi i da će Tchiani riješiti sve njihove probleme. Znam da ne vjerujem da hoće.
“Bilo nam je teško da se snađemo dok je Bazoum bio na vlasti. Sada je teško. Ne možemo vjerovati nijednom od ovih vođa. Samo nas Bog može spasiti.”
*Imena su promijenjena radi zaštite privatnosti.
