Nije jednostavno započeti razgovor s Ivicom Ćurkovićem, nogometnim akademikom, rođenim Mostarcem. Nije jednostavno zbog toga što je svaku priču nemoguće sažeti, a nešto ne zaboraviti ili nešto ispustiti. Svaka priča vuče naprijed, vuče do velike knjige tvrdih korica i čvrsta poveza. Nogometna karijera po mnogočemu neobičnog sportaša počela je prije više od šezdeset godina. Sve je počelo podno mostarskog Bijelog brijega, nogometnog kluba Velež, beogradskog Partizana, francuskog Saint-Étiennea i nogometne reprezentacije bivše države – Jugoslavije.
Uspjeh do uspjeha, priznanje do priznanja. Sama činjenica da u 1187 službenih klupskih i reprezentativnih nastupa nije dobio ni žuti karton kao opomenu za nesportsko ponašanje govori sama za sebe. Naravno, za postaviti je i pitanje postoji li uopće ovakav primjer u nogometnom svijetu.
Sigurno je kako ne postoji ni nogometaš, ni sportaš uopće, koji je za vrijeme svoje francuske epohe primio tri najviša nacionalna odličja – tri ordena Legije časti. Orden do ordena, samo njegov rodni grad drijema i ne prepoznaje sportske i ljudske osobine čovjeka koji je rođen u gradu podno Veleža, u Ulici Stjepana Radića.
Na stadionu Partizana u Beogradu priređena je velika svečanost na koju su došli najveći među najvećim sportašima bivše države i europskog kontinenta. U posljednjih nekoliko mjeseci središnja loža stadiona nogometnog kluba Partizan uređivala se i opremala za svečano otvorenje. Loža je opremljena na način kako je to na najvećim europskim stadionima Real Madrida, Barcelone ili Bayerna. Ono što je posebno značajno je da će ona nositi ime proslavljenog Mostarca Ivana Ivice Ćurkovića. Ime Ivana Ćurkovića velikim pozlaćenim slovima svjedočit će o blistavoj sportskoj i diplomatskoj karijeri. A njegov rodni grad drijema te, kao i mnoge druge stvari, lagano pušta zaboravu.
