Kijev, Ukrajina – Godinama prije nego što je počeo ruski rat u Ukrajini 2022., Oleksandra Matviichuk i njen Centar za građanske slobode, grupa za ljudska prava sa sjedištem u Kijevu, već su dokumentirali iskustva Ukrajinaca koje su zarobili ruski vojnici, obavještajni operativci i promoskovski separatisti.
“Lično sam intervjuisala stotine i stotine ljudi koji su preživjeli rusko zarobljeništvo”, rekla je za Al Jazeeru u svom uredu u centru Kijeva.
Preživjeli su njoj i njenim kolegama ispričali kako su ih tukli, silovali i udarali strujom. Nekima su rezali prste i čupali nokte ili bušili nokte u improvizovanim zatvorima i koncentracionim logorima poznatim kao “podrumi“.
Desetine drugih su navodno proizvoljno pogubljene, pronađene mrtve sa tragovima mučenja na telima ili su još uvijek držane kao nedostaje.
Prema Matviichuku, ovi slučajevi su bili dio strategije Kremlja da eliminiše proukrajinske aktiviste i teroriše sve ostale u pokornost u svakom selu, gradu ili gradu koji je Rusija zauzela.
“Kada Rusi zauzmu grad, počinju namjerno da istrebljuju aktivne ljude, novinare, svećenike, umjetnike, učitelje, gradonačelnike, branitelje ljudskih prava”, rekla je ona.
Centar za građanske slobode dobio je Nobelovu nagradu za mir 2022. zajedno sa bjeloruskim aktivistom Alešom Bijatskim i ruskom organizacijom Memorijal.
»Mi nismo istoričari. mi smo advokati
Kada je prije više od dvije godine počela invazija u punom obimu, Matviichukino ime pojavilo se na listama meta koje su nosili ruski vojnici, rekli su njeni štabovi i ukrajinski obavještajci.
Čak i sa svim svojim saznanjima iz prve ruke, Matviichuk je i dalje bila šokirana onim što se dogodilo 2022. u ukrajinskim gradovima pod ruskom okupacijom.
U jednom od njih, Buči kod Kijeva, ruski vojnici pucao stotine civila, prema svjedocima.
“Rusi su ih ubili samo zato što su mogli”, rekao je Matviichuk.
Ona, ubistva označio je novi nivo nasilja – besmislenog, samo radi njega, uz potpunu nekažnjivost i prećutno odobravanje Kremlja.
Međutim, ona ne vjeruje u “simetrične” mjere kao što su vansudska ubistva ruskih ratnih zločinaca.
Od juna, stotine volontera i osoblja u centru dokumentovalo je 72.000 navodnih ratnih zločina ruskih vojnika u Ukrajini – ali njihov krajnji cilj daleko prevazilazi evidenciju.
„Mi nismo istoričari. Mi smo advokati”, rekla je Matviichuk.
Ona želi osnovati sud za ruskog predsjednika Vladimira Putina, međunarodni mehanizam koji će privesti pravdi svaki zupčanik u ruskoj ratnoj mašini – vojnike i vojnike, civile i vjerske vođe i televizijske ličnosti koje Kremlj voli.
Dvije ukrajinske organizacije za ljudska prava – Harkovska grupa za zaštitu ljudskih prava i Ukrajinska helsinška unija za ljudska prava – zajednički su osnovale Tribunal, kojem su se na kraju pridružile još 24 druge grupe.
“Danas postoji značajan pokret za sud za ratne zločine, a Matviichuk je bio centralni u radu na pružanju potrebne podrške ovoj ideji”, rekao je za Al Jazeeru Ivar Dale, viši politički savjetnik Norveškog helsinškog odbora, organizacije za ljudska prava. . .
“Ona uspjeva da kombinuje aktivizam građana sa međunarodnim zagovaranjem na visokom nivou,” rekao je on.
Prisjećajući se jednog od Matviichukinih govora kojem je svjedočila u Berlinu, Alisa Ganieva, ruska disidentska autorka koja je emigrirala nakon 2022. godine, dobila je samo visoke pohvale.
„Oleksandra može da hipnotiše zvukom svog glasa, svojim mislima. Ona može pogoditi retoričkim trikom, logičnim argumentom, može potaknuti empatiju i natjerati evropsku javnost da želi pomoći (Ukrajini) tako što će poduzeti akciju”, rekla je za Al Jazeeru.
U međuvremenu, Matviichukine kolege dijele njenu posvećenost i razmišljaju o Nobelovoj nagradi za mir 2022. godine.
„U inostranstvu kažu: ‘O, ti si dobio Nobelovu nagradu.’ Ali ovdje su svi fokusirani na rat”, rekla je Alona Maksimenko, 26, koordinatorica ureda koja je prva dobila poziv od Norveškog Nobelovog komiteta.
Nobelova nagrada, međutim, pomaže privlačenju više sredstava i osoblja – čak i ako neki moraju prijeći okean da bi se pridružili.
Jedna od njih je Anna Nazaryk, Argentinka ukrajinskih korijena koja je odustala od dobro plaćenog korporativnog posla u Buenos Airesu.
Njen djed je bio ukrajinski nacionalista koji se borio u Drugom svjetskom ratu protiv Sovjeta i odlučio se predati britanskim snagama 1945.
Njegova braća po oružju podlegli su obećanjima sovjetskih zvaničnika i ubijeni su “pola sata” nakon što su položili oružje, rekao je Nazarik.
Ovih dana ona upravlja međunarodnim naporima centra za zastupanje i usavršava svoj ukrajinski.
„Želeo sam posao. Dobila sam posao”, rekla je za Al Jazeeru.
Stvaranje borca za ljudska prava
Matviichuk je izabrala karijeru u oblasti ljudskih prava kada je u srednjoj školi upoznala ukrajinskog disidenta iz sovjetskog doba.
U to vrijeme umjetnici, aktivisti za prava i nacionalisti koji su htjeli da se oslobode ruske kontrole borili su se za nezavisnost Ukrajine. Mnogi su hapšeni, zatvarani i prisilno smješteni u psihijatrijske ustanove – ali nisu odustajali.
“Bili su veoma skromni, vrlo pošteni ljudi koji govore šta misle i rade ono što kažu”, rekao je Matviichuk.
Završila je prestižni pravni fakultet u Kijevu, studirala ljudska prava i pridružila se centru 2007. godine kao izvršni direktor dok je radila u banci.
Počeo je da dokumentuje kršenja prava u Ukrajini, susjednoj Bjelorusiji i Rusiji, uključujući proteste protiv Putinovog povratka na mjesto predsjednika 2012. koji su završili stotinama osuda.
Takođe 2007. godine, Matviichuk je dobila prvu od svojih nagrada, nagradu nazvanu po jednom od njenih tinejdžerskih idola, Vasiliju Stusu, ukrajinskom pjesniku i disidentu koji je umro u zatvoru 1985. godine.
Matviichuk je dala otkaz u banci kako bi se puno radno vrijeme posvetila centru nakon što je Viktor Janukovič, prokremljanska ličnost iz regiona Donbas na istoku Ukrajine, izabran za predsjednika 2010. godine.
Bivši osuđenik i populista, Janukovič je pokušao da Ukrajinu odvrati od prozapadnog kursa.
Skupovi protiv njegove politike, nazvani protestima Evromajdana, počeli su u novembru 2013. na Trgu nezavisnosti u Kijevu.
Dok je Matviichuk u blizini održavao trening za aktiviste za prava iz cijele Ukrajine, policija je tukla demonstrante.
Ona i njeni polaznici odlučili su da osnuju grupu SOS-Euromaidan, koja je pomagala demonstrantima koje su pro-Janukovičeva policija i pristalice hapsile, tukle, pilile suzavac, zatvarale i mučile.
Članovi grupe suočeni su sa prijetnjama. Neki su dobili zlokobne pozive u tužilaštva. Druge su dočekali naoružani pljačkaši u blizini njihovih kuća.
‘Nikada u životu nisam bio toliko uplašen’
Krajem februara 2014. pozivi su preplavili dežurnu liniju grupe dok su se demonstranti sukobili s policijom. Desetine su ubili snajperisti za koje su aktivisti i posljednja ukrajinska privremena vlada rekli da ih je rasporedila Janukovičeva administracija.
Tokom haosa, Matviichukin suprug, Oleksandr, pozvao ju je da se oprosti jer je on bio u centru nasilja.
Matviichuk je rekla da se nikada u životu nije toliko bojala.
Na sreću, nije povređen.
Janukovič je pobegao u Rusiju, a za nekoliko dana Rusija je poslala prvu grupu posmatrača na Krim dok se Moskva pripremala za aneksiju poluostrva.
Zapad je na aneksiju odgovorio kritikama i sankcijama – ali je nastavio da kupuje rusko gorivo.
Matviichuk nastavlja kriviti Zapad za nerad zbog kojeg je Kremlj povjerovao da “mogu raditi šta god žele”, rekla je ona.
Aneksija Krima i podrška Moskve proruskim separatistima u Donbasu izazvali su novi niz kršenja prava, uključujući hapšenje krimskog režisera Oleha Sencova.
Ruski sud ga je 2015. osudio na 20 godina zatvora zbog “terorizma”. Matviichuk se zalagao za njegovo puštanje na slobodu sve dok nije pušten 2019. godine.
