Ruka ’’rogova’’ i glas bogova – Ronnie James Dio u 10 pjesama

,,S neba pa u rebra’’ i odmah možemo reći da je Ronnie James Dio jedan od najtalentovanijih vokala heavy metala i jedan od onih vokala koji se odmah prepoznaju. Rođen je kao Ronald James Padavona (Portsmouth, New Hampshire) 10. jula 1942. godine. Dio je svoju muzičku karijeru započeo vrlo rano, svirajući bas i trubu za lokalni bend pod nazivom Vegas Kings. Bend je mijenjao imena tokom godina, sve do kasnih 1960-ih kada je grupa postala Electric Elves, uglavnom su svirali rock i folk muziku. Početkom 1970-ih skratili su ime na Elf.

Nakon što je nekoliko albuma prošlo nezapaženo i pošto nisu uspjeli da se nađu na top listama, bivši gitarista Deep Purple-a Ritchie Blackmore, koji je upravo napustio Purple i želio da formira novi projekat, pozvao je većinu Elfa da se pridruže njegovom novom bendu – Rainbow. Dok je Blackmoreov originalni plan bio da zvuči potpuno suprotno od onoga kako su zvučali Deep Purple, nova grupa je na kraju zvučala manje-više isto, uz mali progressive dodatak. Ipak, sva tri prva albuma su bili hitovi i pomogli su da se Dio upozna sa heavy metal masama širom sveta. Tu dolazi do momenta kad Blacmore jasno stavlja do znanja da je Rainbow njegov bend i Dio odlazi.

Ubrzo nakon toga, dobio je poziv od Black Sabbath-a i dogovorena je audicija. Dio je, naravno, odmah dobio mjesto pjevača i pomogao je Sabbath-u da izađe iz njihovog kreativnog i komercijalnog pada, što je rezultiralo takvim metal klasicima kao što su ,,Heaven and Hell’’ iz 1980-e i ,,Mob Rules’’ iz 1981-e. Sa Sabbath-om, koji je uživao u svom najvećem uspjehu u poslednjih 10-ak godina, Dio je povukao šokantan potez i napustio bend godinu dana kasnije. Dosta mu je bilo, kako je rekao, da ga nazivaju ,,pjevačem za iznajmljivanje’’, pa je formirao svoj solo projekat, nazvan jednostavno Dio. Sličan stilom njegovim prethodnim bendovima, ali sa malo komercijalnijim zvukom, Diova prva dva solo albuma ,,Holy Diver’’ iz 1983-e i ,,The Last In Line’’ iz 1984-e, ostvarili su platinastu prodaju što je bend učinilo headliner-om najvećih festivala tog vremena. Početkom 1990-ih, Ronnie je popravio svoje nesuglasice sa svojim starim Sabbath drugovima i našao se na čelu benda još jednom na ,,Dehumanizer’’ albumu iz 1992-e.

Predvidljivo, ponovno okupljanje nije potrajalo dugo i on se vratio solo radu, što je rezultiralosa još tri Dio albuma. 2006-e godine se ponovo ujedinio sa svojom braćom iz kasne Black Sabbath ere Tonyem Iommiem, Geezerom Butlerom i Vinniem Appiceom i formirao Heaven & Hell, nazvan po prvom Sabbath albumu sa Diom. U novembru 2009-e godine je obolio od raka, a 16-og maja 2010-e je, nažalost, podlegao bolesti i napustio ovaj svijet.

Ostaće upamćen kao najveći heavy metal vokal u istoriji i kao čovjek koji je u metal kulturu unio ,,rogove’’ (stari italijanski običaj i znak za koji je rekao da ga je koristila njegova baba ,,kako bi tjerala demone’’). Vraški težak zadatak je bio napisati ovaj TOP 10, pa ćemo pomenuti pjesme koje nisu ušle u uži izbor, a daleko od toga da ga nisu zaslužile: Temple Of The King, Stargazer, Tarot Woman, Kill The King, The Mob Rules, I, Fever Dreams...

Ostalih 10, bez posebnog rangiranja i redosleda, su:

Bible Black (Heaven & Hell – The Devil You Know, 2009)

Po svemu, osim po imenu, Heaven & Hell je bio treće angažovanje RJD-a kao vokala Black Sabbath-a. Odlična pjesma, čiji je uvod skoro pa inverzija ,,Stairway To Heaven’’, dostojna i Sabbath i Dio zaostavštine. Diov glas i više nego odgovara tonu Iommijeve gitare, uključujući tu savršenu, zlu promjenu u modulaciji kad god se otpjeva naslov pjesme. S obzirom da je ovaj album izašao oko godinu dana prije nego što je preminuo, zapanjujuće je da je Diov glas bio ovoliko dobar. Dobar kao bilo šta što je snimio ranije u životu. A i pjesma je dobra poruka svim religijskim ekstremistima.

,,Mob Rules’’ se može pohvaliti nekim od najtežih rifova u karijeri Tony-a Iommi-a, ili bilo kog drugog gitariste, ali nakon pažljivog slušanja moramo priznati da moć ove pjesme leži u Diovom glasu i dramatičnom ’’pripovijedanju’’ zlokobnih rima. Ronniev glas je maestralan, u dobroj formi i rasut svuda, sa dozom mudrosti, dok nas upozorava sa Don’t live for pleasure, make life your treasure. Kad zavapi I can’t accept it anymore, teško je ne osjetiti nešto. Spora, pjesma koja tjera na razmišljanje i dosta često, a nepravedno, zapostavljena, bilo u Black Sabbath bilo u RDJ katalogu.

 Rainbow In The Dark (Dio – Holy Diver, 1983)

Vjerovatno pjesma koja nedvosmisleno i najjasnije otjelotvoruje samu suštinu Ronnie James Dio-a. Pjesma govori o usamljenosti, izolaciji i samootkrivanju i sigurno je jedna od onih metal pjesama koja je imala dubok uticaj na mnoge slušaoce. Dio je uvijek pjevao o dobru i o zlu, pa je i ovdje mnogima pomogao da se suoče sa svojim demonima. Bez obzira koliko duga i mračna noć bila, koliko god sam bio – bori se, nadaj se, sijaj i zrači svim mogućim bojama, ne odustaj i pobijedićeš.

Naslov sve govori i pjesma malo ostavlja mašti i jasno govori, iz prvog lica i perspektive benda, o sviranju svake večeri. Oda vjernim fanovima i pjesma koja je često svirana za kraj koncerta, za ,,razbijanje svega’’, jer na kraju samo treba „ploviti dalje, otpjevati pesmu i nastaviti svojim putem”.

Double The Pain (Heaven & Hell – The Devil You Know, 2009)

,,A stab in the back is worth waiting for tonight/ He’s seen enough joy for today!!!’’Opet, još jedna ne baš često pominjana i nepravedno zapostavljena pjesma. Pjesma čiji fantastičan ritam i sjajne rifove nadjačava svemogući Ronnie-ev vokal. Ovo je istinska, ultimativna ,,labudova pjesma’’. Ako se preselio u vječnost, uradio je to na najbolji mogući način.

 Man on The Silver Mountain (Rainbow – Ritchie Blackmore’s Rainbow, 1975)

Pjesma koja je pomogla da se Dio vrlo rano popenje na mjesto koje mu pripada, a to je na tron najboljeg vokala u rocku i metalu. Ovdje zvuči kao neki stari, mistični, pripovjedač i glasnik koji stoji visoko iznad svijeta koji posmatra i o svemu tome što vidi nam lijepo i elokventno priča priču. I smije nam se u lice. Siguran i svjestan da je nedodirljiv.

 Voodoo (Black Sabbath – Mob Rules, 1981)

Vjerovatno da je skoro sve što ima veze sa vudu tematikom totalna gupost i apsurd za analiziranje. Ne i kad na to ruke spusti RJD. Onda dobijemo odličnu i groovy heavy metal pjesmu, koja ’’cijepa’’, a Dio ima potpunu kontrolu stvari i upravlja cijelim bendom.

Holy Diver (Dio – Holy Diver, 1983)

,,Holy Diver’’ je, bez sumnje, najpoznatija Diova pjesma i to je ONA PJESMA po kojoj će ga uvijek pamtiti. A vjerovatno je pored ,,I’’ sa ,,Dehumanizer’’ albuma i najžešća u kojoj je učestvovao. Tekst je zbunjujuć i divan istovremeno, niko sa sigurnošću ni ne zna šta ova pjesma tačno znači, ali to nije ni važno. Ostaje upamćena kao jedna od metal himni i pjesma čiji tekst svi metalci znaju i pjevaju je naglas, kao da su to najvažnije riječi ikad izgovorene.

Heaven And Hell (Black Sabbath – Heaven And Hell, 1980)

Remek-djelo koje ističe Diov ogroman talenat i kreativnost i pjesma sa nekim od njegovih najprepoznatljivijih, najuniverzalnijih i često citiranih tekstova. Iako je i u Rainbow-u pisao tekstove, možda je baš na ,,Heaven And Hell’’ albumu u potpunosti došao na svoje kada je u pitanju stil i pisanje tekstova. Ova pjesma, takođe, sažima svaki veliki aspekt Diovog pisanja pjesama. Iako se on često bavi hrišćanskim simbolizmom, posebno aspektima pakla, u Diovim tekstovima se krije istina mnogo veća od bilo koje religije. Istina sakrivena iza etiketa, slika, ikona – istina mnogo dublja od jednog čina dobrote ili nepravde. Raj i pakao isprepletani žive u samim ljudima, ali što je najvažnije, tu ima istine i dobrote, zlobe i pakosti, daleko veće i stvarnije od onoga što slušamo o raju i paklu. Ova pjesma je savršen dokaz zašto Dio zaslužuje najveće moguće obožavanje i poštovanje. Prostim jezikom rečeno, niko drugi ne može da se mjeri sa onim što je uspio da izvede u ovoj pjesmi i njegovom sposobnošću da balansira između epskih harmonija i visokih ,,napada’’.

The Last In Line (Dio – The Last In Line, 1984)

Naslovna pjesma sa Diovog drugog solo albuma samo je pokazala da je RDJ , i da će zauvijek biti, najbolji vokal u heavy metalu. Tekst koji podiže, podržava, gura naprijed i osnažuje, pogotovo one koji su marginalizovani, i opisuje potragu za samootkrivanjem. Dio ga pjeva na tako iskren i nesvjestan način, da bi mnogi aktuelni bendovi koji danas stvaraju mogli da nauče mnogo toga, ali i da se postide ispred svojih ekrana i monitora dok ,,kreiraju’’. Niko bolje od njega nije uspio svoje maštovite metafore da svede na zemaljsku stvarnosti. Nećemo naći previše pjesama koje su pogodile srca metal fanova svuda tako direktno kao ova pjesma. Zvučnike na maksimum, rogove u vazduh... We may never never never come home, But the magic that we’ll feel is worth a lifetime!!!