Iako su svi čuli za vaginizam, vrlo malo ljudi zna detalje ovog poremećaja. Nije ni čudo, jer ni medicina nije sve razjasnila.
Postoji slaganje da je vaginizam kronično stanje uzrokovano nevoljnim grčem vaginalnih mišića pri svakom pokušaju prodiranja u vaginu, bilo da se radi o tamponu, prstima ginekologa, instrumentu ili pokušaju penetrativnog odnosa. Ovaj grč mišića uzrokuje jak bol koji se još više zateže vagina.
Još uvijek nema tačnog objašnjenja kako nastaje ovaj poremećaj, ali je poznato da uzroci mogu biti brojni: ozljede karlice, atrofija vagine, psihički uzroci, poput anksioznosti, psihičkih trauma, raznih anomalija.
Poznato je da vaginizam može biti primarni ili sekundarni poremećaj. Primarno je ako nikada nije bilo penetracije zbog ovog problema, a sekundarno se može pojaviti u bilo kojem trenutku života.
Ova bolest je veoma neprijatna i zaista otežava život ženama. Od jednostavnog pregleda do spolnog odnosa, sve je praćeno bolom, strahom, panikom i osjećajem bespomoćnosti.
.mobile-300-banner { @media (min-width: 992px) { display: none; }}
U začaranom krugu
Bez obzira na uzrok ovog poremećaja, psiha pacijenta je nevjerovatno važna. Bol i osjećaj neuspjeha se povećavaju, uzrok anksioznost i sve stvara začarani krug iz kojeg je teško izaći.
Kako ne znamo kako nastaje, a ne možemo ni tačno definisati ovaj poremećaj, nedostaju nam i statistički podaci. Knjige navode da se poremećaj javlja kod 0,5 posto žena, ali doktori navode da ga ima 7 do 8 posto žena. Složio bih se sa tom informacijom, jer se to u praksi viđa češće nego što bismo očekivali.
Ono što sa sigurnošću mogu reći je da je vrlo komplikovano pristupiti takvoj pacijentici i da je pomoć psihologa uvijek potrebna, čak i kada poremećaj nije uzrokovan psihičkom traumom, jer svaka žena koja ima vaginizam doživljava i psihičku traumu. Najteže je što joj niko ne veruje, nažalost ne svi lekari.
Personalizovani problem
Kada dođe na pregled, žena je obično već na vratima, paralizovana od straha. Potrebno je puno strpljenja da se pristupi pacijentu, zadobije njeno povjerenje i tek onda radi na problemu.
I kroz svoj rad sam shvatio zašto je medicini teško da definiše ovaj poremećaj. Nikada do sada nisam imala dvije žene sa vaginizmom za koje bih rekao da imaju isti problem. Budući da je medicina postavljena da liječi stanja koja su uobičajena za najveći postotak populacije, kada je nešto potpuno personalizirano, nema preciznog odgovora.
Zamislite onda, kada ne znamo detalje i zašto nastaje problem, koliko je teško pronaći odgovarajući tretman.
Prije svega, zadatak je isključiti sve poznate medicinske uzroke kao što su bolesti, anomalije, infekcije…
Jedna od predloženih terapija je upotreba vaginalnih dilatatora pod posebnim uslovima i uz odgovarajući tretman.
Najnoviji tretman je hirurški, odnosno nanošenje botoksa na vaginalne mišiće oko otvora vagine. Kao i brojna druga medicinska otkrića, i ovo je otkriveno slučajno tokom raznih pokušaja podmlađivanje vagine. Ovaj tretman ne pruža trajno izlječenje, ali se savjetuje da se nakon botoksa nastavi s povećanjem vagine.
Timski pristup problemu
Moje iskustvo iz ordinacije pokazuje da je psihološka podrška specijalista važan korak u rješavanju problema.
Prije svega, mora se steći povjerenje pacijenta, a ako postoji partner, neophodna je njegova podrška. Takođe je potrebno formirati tim koji čine psiholog, ginekolog i par sa problemom i ići korak po korak. Postoji uspjeh!
Ali pošto se o ovoj temi rijetko priča, pokušajte zamisliti život u kojem je umetanje tampona samo bol i neuspjeh, a kamoli veze i pregledi.
Svaka od ovih žena prolazi kroz svoj pakao. Možda će im ovaj članak pokazati da nisu same, jer su svi uvjereni da samo ona ima problem i da zato ne pričaju o vaginizmu.
Pošta Vaginizam – problem o kojem se malo govori pojavio prvi na To sam ja.
