Skupština Crne Gore nedavno je usvojila Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dachau i Mauthausenu što je izazvalo šok u Zagrebu. Nizale su se brojne reakcije hrvatskih zvaničnika i analitičara koji tvrde da se Crna Gora sve više “utapa u srpski svet”.
S tim u vezi Crna Gora je ponovo nakon skoro decenije fokusiranja samo na Bosnu i Hercegovinu pronađena na mapi interesovanja hrvatske političke i medijske scene. Godine zanemarivanja ciljeva srpske politike u regionu, zbog saradnje s njom u Bosni i Hercegovini, došle su na naplatu.
Dok pojedini medijski glasovi pozivaju na blokadu evropskog puta Crne Gore, drugi poručuju da se “ne smije nasjesti” u tom smislu i gurnuti Podgoricu još više u ruke Beograda. Dodatno, govori se o Crnoj Gori kao potencijalnom poklonu Zapada Aleksandru Vučiću.
Najdramatičniji istup, među zvaničnicima Zagreba, imao je šef hrvatske diplomatije Gordan Grlić Radman koji je rekao da je u Crnoj Gori izostala osuda vlastite agresije.
“Dobro se sjećamo slika crnogorskih rezervista i agresije na Dubrovnik. S time se Crna Gora mora suočiti jer je agresija bila i odande, a ta su sjećanja svježa. Suočavanje s vlastitom prošlošću i procesuiranje ratnih zločinaca bio bi odgovor prave susjedske države. Ovdje je na djelu odrađivanje nečijeg posla, a svi znamo i čijeg”, rekao je Radman.
S obzirom na istupe nedostatak samokritike, prešućivanje uzroka i fokusiranje na posljedice postaje konstanta hrvatske politike. Gotovo sva kritika Zagreba usmjerena prema Beogradu ili Podgorici obezvrijeđena je politikom koju Hrvatska već deceniju vodi prema Bosni i Hercegovini.
Nastupajući gotovo sinhronizovano s Beogradom, vlastima Republike Srpske te HDZ-om BiH, službeni Zagreb godinama je doprinosio legitimisanju politike Aleksandra Vučića koja je predano radila na destabilizaciji političkih prilika u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
Na prvom mjestu, to se provodilo saradnjom Zagreba po svim značajnim političkim pitanjima sa Miloradom Dodikom, posljedično Srbijom, na drugom obezvrjeđivanjem rada Haškog tribunala, odnosno negiranjem ratnih zločina, i na trećem saradnjom s Rusijom (koja je trajala do početka ruske agresije na Ukrajinu 2022. godine).
Zauzvrat, Beograd i Banja Luka davali su nesumnjivu podršku zahtjevima hrvatske politike u smislu izborne reforme, etničkom predstavljanju u institucijama države i Federaciji BiH, odlasku stranih sudija iz Ustavnog suda, obezvrijeđivanju državnih institucija, odnosno u svemu onome što ne bi ugrozilo interese Republike Srpske.
Gotovo svaku kritiku koju je Zagreb uputio Beogradu u smislu miješanja u unutrašnjo-politička pitanja susjednih zemalja prethodno je obezvrijedio djelovanjem u Bosni i Hercegovini i otvorio prostor Vučiću da bez zadrške gradi “srpski svet”.
U kojoj mjeri je politika Zagreba nekonzistentna pokazuje izjava ministra odbrane Hrvatske Ivana Anušića data samo nekoliko dana prije nego je Radman podsjetio Podgoricu na agresiju na Hrvatsku.
Anušić se u Mostaru hvalio da je učestvovao na “mostarskom ratišu” 1993. u vrijeme kada je Hrvatska okupirala dijelove Bosne i Hercegovine, uključujući zapadni Mostar, i provodila Udruženi zločinački poduhvat, po ocjeni Haškog tribunala u predmetu “Prlić i ostali”.
Po shvatanju Zagreba “ratna sjećanja” imaju veći značaj u Hrvatskoj, nego u Bosni i Hercegovini. Dok Podgorica treba da se “suoči sa vlastitom prošlošću”, hrvatska politika ne treba.
Slabeći institucije Bosne i Hercegovine, negirajući ratnu odgovornost i pozivajući se na etnička prava sunarodnika Zagreb je dao alibi Beogradu da to radi u svim susjednim zemljama u kojima u značajnoj mjeri žive Srbi. Nesumjivo Srbija bi takvu politiku i bez indirektne podrške Zagreba provodila, ali njena destruktivnost bi bila u puno većoj mjeri vidljiva da to nije bio slučaj, kao što bi i implementacija bila puno teža.
window.fbAsyncInit = function() {
FB.init({
appId : ‘171222711838’,
xfbml : true,
version : ‘v3.2’
});
};
(function(d, s, id){
var js, fjs = d.getElementsByTagName(s)[0];
if (d.getElementById(id)) {return;}
js = d.createElement(s); js.id = id;
js.src = “https://connect.facebook.net/en_US/sdk.js”;
fjs.parentNode.insertBefore(js, fjs);
}(document, ‘script’, ‘facebook-jssdk’));
function fbLogin(){
FB.getLoginStatus(function(response) {
//console.log(“fBlogin: “+ response);
if (response.status === ‘connected’) {
//console.log(“fbtoken: “+response.authResponse.accessToken);
$.post(‘/prijava’, $.param({ fbtoken: response.authResponse.accessToken, platform: 1, modal:1 }), function(response){
//console.log (“response”+response);
//var data = JSON.parse( response );
//console.log(“data”+data);
if(response.success===true){
//window.location = “https://www.klix.ba/”;
modal.hide();
location.reload();
}
else {
alert(‘Facebook prijava nije bila uspjesna, provjerite da li ste dozvolili Klix aplikaciji pristup Vašem profilu’);
}
});
} else {
// FAIL
FB.login(function(response) {
if (response.status === ‘connected’) {
// Logged into your app and Facebook.
$.post(‘/prijava’, $.param({ fbtoken: response.authResponse.accessToken, platform: 1, modal:1 }), function(response){
console.log (response);
//var data = JSON.parse( response );
if(response.success===true){
modal.hide();
location.reload();
}
else {
alert(‘Facebook prijava nije bila uspjesna, provjerite da li ste dozvolili Klix aplikaciji pristup Vašem profilu’);
}
});
} else {
// The person is not logged into this app or we are unable to tell.
}
},{scope: ‘public_profile,email’});
}
});
}
