U noći napada, kada su se djeca vratila kući i ispričala roditeljima šta se desilo, prvo su ih odveli u hitnu pomoć, a potom na urgentni odjel sarajevskog kliničkog centra, gdje su ljekari kod jednog dječaka potvrdili tjelesne povrede. Biberović je u krivičnoj prijavi navela da su sva djeca iz grupe pretrpjela fizičko i psihičko zlostavljanje, zbog čega su “pod ljekarskim tretmanom”.
Ali kada je, u noći napada, u Policijskoj stanici Centar željela prijaviti policajce, kaže, njihove kolege nisu željele primiti tu prijavu. Biberović dodaje da joj je Buljubašić kao šef smjene rekao da nije bilo moguće da su to uradili policijski službenici jer se u patroli nikada ne nalaze četiri, nego dva policajca, kao i da nisu po pozivu slali patrolu na to područje.
Nakon toga, kako kaže Biberović, Buljubašić ih je uputio na unutrašnju kontrolu u Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo da podnesu žalbu na rad policijskih službenika, jer u stanici za to nisu nadležni. Biberović je bila svjesna da u Ministarstvu ne treba podnijeti prijavu, ali kaže da je morala tako uraditi.
“Dođem, kažu: ‘Ko vas je poslao?’ Kažem: ‘Poslao me kolega.’ Kaže: ‘Nemoguće.’ Uzme on telefon, čujem ja, zatvori vrata i galami na njih: ‘Jeste li normalni, šta radite!?’”, priča Biberović.
Nju su ponovo vratili u stanicu Centar da podnese prijavu.
Kada su se roditelji s djecom vratili u stanicu, Buljubašić ponovo nije htio zaprimiti krivičnu prijavu, kaže ova advokatica, nego im je rekao da će zvati inspektora koji je na vezi s tužiocem da razgovara s roditeljima. Biberović kaže kako je željela da ubrza proceduru i zato im je rekla da je advokatica, da bi dala do znanja da zna šta rade. Prijavu u stanici ni nakon toga nisu htjeli primiti i pokušali su roditelje i djecu umiriti riječima da će inspektor uskoro sići sa sprata i razgovarati s njima, kao i da razgovara s tužiocem, te da ne trebaju brinuti.
Ona se prisjeća kako su te noći u jednom momentu u prostoriju ušla dva policajca, koje su djeca prepoznala kao napadače.
“Kažem: ‘Evo to su dvojica policajaca’ – kaže: ‘Izađite napolje.’ Kažem ja: ‘Zašto da izađem napolje?’ – kaže: ‘Izađite napolje zato što ja tako kažem’”, navodi Biberović.
Govori da je predlagala da djeca odmah naprave prepoznavanje policajaca, da priznaju šta su uradili i riješe problem.
“Izlaze njih dvojica, puštaju oni njih da idu. Mi gledamo u njih, prolaze njih dvojica pored sve te naše djece – i odoše. A djeca se tresu. Sad oni prolaze ponovo, to je taj psihički strah, stres”, opisuje Biberović.
Još jednom te večeri iz Centra su ih poslali u Ministarstvo da tamo podnesu prijavu, a odatle ponovo nazad u stanicu.
Biberović kaže da su već bili jutarnji sati kada je sa sprata sišao dežurni inspektor Goran Radonjić. Ali ni on nije želio primiti prijavu, kaže Biberović, te joj je rekao da napusti prostoriju, a da umjesto nje dođu roditelji drugog dječaka.
Dodaje da je kao punomoćnik oštećenih željela da bude u prostoriji dok dječak daje izjavu, ali inspektor joj to nije dozvolio. Prvo joj je kazao da mora imati opečaćenu punomoć. Nakon što je ona rekla da će je pribaviti brzo, iz kancelarije koja je u blizini stanice – Radonjić je kazao da punomoć mora biti ovjerena u općini.
Detektor nije mogao dobiti komentar Buljubašića. Radonjić nije pristao na razgovor, prema odgovoru ureda za odnose sa javnošću policije u Sarajevu.
