Telo 11-godišnje devojčice pronađeno je 9. juna ispred malog grčkog grada na Peloponezu. Ona je brutalno ubijena šrafcigerom, opirući se silovanju od strane njenog 37-godišnjeg strica. Ovaj isti muškarac je 2017. godine osuđen za silovanje još jedne maloljetne djevojčice i osuđen na zatvorsku kaznu 2017. godine, ali nikada nije odslužio, zbog zapanjujuće sporog i nesposobnog sudskog sistema koji ga je pustio na žalbu do 2025. godine.
Ovo nije bio prvi, niti bi bio posljednji femicid koji se dogodio u Grčkoj ove godine, zemlja sa najvećom stopom muškaraca koji ubijaju žene u Evropi.
Dana 2. aprila, Kyriaki Grivam je više puta izboden ispred policijske uprave u Atini gdje je otišla da zatraži zaštitu od bivšeg dečka. Uslijedilo je saopštenje policije u kojem se navodi da je žrtva posjetila stanicu kako bi prijavila da ju je njen bivši dečko uhodio. Ovo nije prvi put da je podnijela takvu prijavu, a ovaj put je zatražila patrolni automobil i policajca da je odvezu kući. Službenik joj je navodno rekao da “policijska vozila nisu taksi služba”. Tragično, dok je pozivao, bivši dečko joj je prišao i nasmrt je izbo nožem.
Smrt mlade žene – imala je samo 28 godina – izazvala je bijes širom zemlje, s mnogim vodećim feminističkim grupama i političarima koji su zahtijevali da se femicid (namjerno ubistvo iz rodnih motiva) kodificira u grčki zakon. U svom izvještaju iz 2024. pod nazivom “Zarobljeni u tami”, Mediteranski institut za istraživačko novinarstvo ne postoji zvanična evidencija o femicidima u Grčkoj i vlada insistira da nema razloga da se femicid proglasi zločinom.
U danima nakon Kyriakijevog ubistva, žene i njihove pristalice izašle su na ulice Atine u znak protesta, a neke su nosile natpise „Patrolni automobil nije taksi“. Kyriakijev otac je tvrdio da je policija odbila da se sastane s njim, te da ga policija nikada nije zvanično obavijestila o njenom ubistvu, saznao je od novinara. Nekoliko dana kasnije, 39-godišnji muškarac koji je uhapšen zbog ubistva odveden je na zatvorsko psihijatrijsko odjeljenje, dok se istraga nastavlja.
Žena protestira protiv femicida, sa natpisom ‘Nismo svi ovdje, nestali su negovani’ (Anna Pantelia za Al Jazeeru)
U slučaju žrtve Pyrgosa, grčki Vrhovni sud sada istražuje tri sudije i tužioca koji su dozvolili njenom ubici da hoda na slobodi sedam godina prije. Dana 11. juna, bijesna gomila ispred sudnice, uključujući članove porodice djevojčice, pokušala je izvući čovjeka iz policijskog automobila, prijeteći da će ga ‘linčuvati’.
Dok je femicid kao posebno krivično djelo inkorporiran u zakon u mnogim zemljama, u Grčkoj taj termin još uvijek nije pravno priznat. Čini se da se ova vrsta “epidemije” ubistava žena od strane njihovih sadašnjih ili bivših partnera intenzivirala od pandemije Covida. Sablasno sličan slučaj prošlonedeljnoj tragediji dogodio se na ostrvu Zakintos 2022. godine, kada je udana žena zatražila policijsku zaštitu od svog muža nakon što je brutalno pretučena. Vratila se kući, pretučena i ubijena.
Sveobuhvatan izvještaj za 2023 Evropska mreža za novinarstvo podataka uz učešće redakcija širom Evrope otkrilo je da je Grčka imala najveći porast femicida 2021. godine sa porastom od nevjerovatnih 187,5% sa 8 incidenata u 2020. na 23 u 2021. Ali širom regiona, u Španiji, Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj i U Njemačkoj, femicidi su u porastu, podstičući zahtjeve žena i zakonodavaca da se femicid prizna kao zločin sam po sebi. Do sada samo tri evropske države, Slovačka, Kipar i Malta su se odvažili na ovaj korak, iako je Hrvatska uvela zakone. Ali postoji i alarmantan nedostatak podataka. Prema izvještaju, na nivou Evropske unije nisu objavljeni zvanični podaci za period nakon 2018. godine, a nalazi istraživanja koje je 2020. pokrenuo Evropski institut za rodnu ravnopravnost još uvijek nisu objavljeni.
Izraz ‘femicid’ je prva predstavila Diana Russell dok je 1976. svjedočio pred Međunarodnim sudom za zločine protiv žena. Ona je definisala femicid kao ‘ubistvo žena od strane muškaraca motivisano mržnjom, prezirom, zadovoljstvom ili osjećajem vlasništva nad ženama.’ Važnost pojma femicid povezana je s političkom potrebom da se prepozna da se ovo dešava i da se istraže sociokulturni razlozi koji stoje iza ubijanja žena. Ali od Raselove definicije, razvila se mnogo debata, podstičući zakonodavce da odu dalje od rodno povezanih motiva na šire patrijarhalne i nasilne strukture društva, posmatrajući širi spektar slučajeva u kojima se femicid dešava, kao što je tokom rata.
Anna Vouyioukas, društveni naučnik, stručnjakinja za rodnu ravnopravnost i službenica za zastupanje u Diotimi, centru za istraživanje rodnih prava i ravnopravnosti u Grčkoj, rekla je Katy Fallon iz Al Jazeere da je „očigledno da femicidi mogu biti rezultat institucionalnog nasilja jer država ne daje garancije ženama, i ne stvara uslove sigurnosti u zajednici, kod kuće, na poslu, u javnom prostoru, pa čak ni u blizina policijske stanice”.
U Grčkoj ne postoji poseban zakon za krivično gonjenje djela femicida, pa se pojava u zemlji prati kroz prikupljanje podataka o ženama žrtvama namjernog ubistva, dok se odnos sa počiniocem stvara u kombinaciji sa zakon za borbu protiv nasilja u porodici. Za izvještaj EDJNet-a, podatke u Grčkoj prikupljao je Generalni sekretarijat za rodnu ravnopravnost, koji je zauzvrat prikupljao podatke od grčke policije i Ministarstva pravde. Međutim, ovi izvještaji se obično ne poklapaju s nezavisnim izvještajima koje su vodile nevladine organizacije i grupe za praćenje nasilja, kaže profesorica Athena Pegglidou, koja je osnovala Evropska opservatorija za femicide. Za 2020. i 2021., nezvanični broj femicida koji je evidentirala grčka sekcija Evropske opservatorije za femicid bio je veći u Grčkoj od zvaničnog za 2,1 puta u 2020. (19 prema 9 žrtava), 1,34 puta u 2021. (31 naspram 23) i 1 u 2022. (25 naspram 24).
Zanimljivo je da je Grčka takođe bila na vrhu liste evropskih zemalja kada su u pitanju podaci o psihološkom rodno zasnovanom nasilju, sa povećanjem od 108,4% od 2021. do 2020. godine, i povećanjem od 28% u 2022. Štaviše, kako je otkrila istraga, postoji značajno povećanje broja poziva za pomoć žrtvama nasilja u porodici ili trećim stranama u cijeloj Evropi nacionalnim linijama za podršku, kao što je “SOS 15900 linija” u Grčkoj. Međutim, u 2023. godini u Grčkoj je, za razliku od drugih zemalja, uočen pad (-21,62%) (-21,62%), ne znajući da li je to povezano sa manjim brojem slučajeva nasilja ili tendencijom izbjegavanja pozivanja u pomoć od strane žena. .
Širom svijeta, nije iznenađenje da se bilo koji oblik nasilja nad ženama nedovoljno prijavljuje i evidentira. Ono što zakoni postoje često se ne sprovode. Jane Louloudi, novinarka Mediteranskog instituta za istraživačko novinarstvo, navodi grčke slučajeve ubistava žena koje su već podnijele zabranu prilaska svojim partnerima. “Ne radi se samo o stvaranju novih zakona”, naglasila je, “već o primjeni onih koji već postoje.”
U tami je treperavo svjetlo. 6. februara god. konačno je postignut privremeni sporazum između Evropskog parlamenta i Vijeća o pravilima EU za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja i zaštitu njegovih žrtava, posebno žena i žrtava nasilja u porodici. To uključuje kriminalizaciju određenih oblika RN-a, stroža pravila o sajber nasilju, bolji pristup pravdi, zaštiti i prevenciji, kao i uspostavljanje pojačanog izvještavanja i prikupljanja dokaza od strane vlasti. U Grčkoj je nedavni zakon Ministarstva pravde o borbi protiv nasilja u porodici nad ženama izglasan u parlamentu uz brze procedure, fokusirajući se na pooštravanje kazni za nasilje u porodici. Međutim, prema izvještaju MIIR-a, u novom zakonu također nema odredbe za ubrzavanje postupaka i davanje prioriteta suđenjima za slučajeve nasilja u porodici, iako je od novembra 2021. kritički dokument koji je distribuirao tužilac Vrhovnog suda Vasilis Pliotas pozivao tužioce da se hitno interveniše, da se unapredi proces hapšenja optuženih počinilaca ovakvih zločina i da se srodni krivični predmeti vode prioritetno na sudu, kako bi se izbegla sva kašnjenja u ostvarivanju pravde. U stvari, list je eksplicitno pominjao termin “femicid” – prvi put kada je viši tužilac izneo argument za zakonsko usvajanje tog termina u Grčkoj – i takođe je pozvao da se žrtvama nasilja u porodici pruži podrška prilikom prijavljivanja nasilnog ponašanja prema njima. .
Dok se Grkinje i Evropljanke suočavaju s prijetnjom desničarskog naleta u Evropi, ove mjere su ključne za uspostavljanje protokola za napredak, ali daleko od toga da su dovoljne. Ovu zabrinutost zbog promjenjivog političkog i društvenog okruženja u Evropi u vezi sa porastom nasilja nad ženama također izražava Cristina Fabre Rosell, vođa tima za rodno zasnovano nasilje EIGE-a, koja je izjavila za MIIR da „tri godine nakon pandemije Covida mi nećemo Ne znam da li je to još uvijek zbog toga, ili zato što su ekstremni oblici nasilja nad ženama porasli zbog različitih uzroka koji su također povezani s porastom ekstremno desnih pokreta i anti-rodnog narativa.”
