Aboude, Obala Slonovače – U Aboudeu, selu na jugu Obale Slonovače, 11 je ujutro, a Magne Akoua već nekoliko sati radi na svojoj farmi kakaa. 65-godišnjak se kreće polako i metodično od jednog drveta do drugog, pažljivo izbjegavajući žarko sunce.
„Moramo svaki dan provjeravati naše voće. Svaka tri mjeseca dozrijeva i možemo je ubrati. Ali žetva u posljednje vrijeme nije bila dobra“, kaže on.
Akoua je farmer više od 40 godina, otkako je odlučio da napusti niski administrativni posao u Abidžanu, ekonomskoj prijestolnici zemlje, kako bi upravljao malim komadom porodične zemlje na periferiji svog rodnog Aboudea.
Kakao – biljka čije su mahune ubrano u kakao, konačno u čokoladu – to je složen poljoprivredni proizvod koji je posebno osjetljiv na svoje prirodno okruženje.
„Obožavam kakao. To ja najbolje znam. Ali vrlo je teško raditi s njim“, objašnjava Akoua. „Zagađen je štetočinama. Potrebna mu je savršena ravnoteža između padavina i topline da bi napredovala, inače će joj korijenje biti poplavljeno i istrunuti ili će se jednostavno osušiti. To znači da dobijamo manje mahuna, a manje mahuna znači manje zrna kakaa.”
To se dešava poslednjih godina u zemlji, a sve češće i tokom poslednja sezona berbe koji je počeo u oktobru 2023.
Najveći svjetski proizvođači kakaa – Obala Slonovače, a zatim susjedna Gana – bili su ozbiljno pogođeni vremenskim prilikama El Nino.
Klimatski fenomen, karakteriziran višim temperaturama površine mora od prosjeka u ekvatorijalnom Tihom okeanu, donosi sušnije uslove u zapadnoafrički region.
Osim toga, više temperature uzrokovane klimatskim promjenama i izmijenjenim obrascima padavina dodatno su utjecale na berbu kakaa.
„Prije nekoliko sezona, na jednom hektaru (2,5 hektara) dalo se oko 600 kilograma kakao zrna. Danas se proizvodi jedva 300 kilograma”, kaže Akoua.
‘Jedva preživljavamo’
Borba da se sastavi kraj s krajem nije nova.
„Uzgoj kakaa zahteva mnogo fizičkog rada i vremena. Ne možemo da priuštimo više rada, tako da (sa dečacima u porodici) sve radimo sami“, kaže Akoua. “Jedva preživljavamo radeći sve ovo.”
Ali svakodnevni izazovi postaju sve akutniji krajnje nejednako tržište gdje manjak proizvodnje znači da farmeri jedva sastavljaju kraj s krajem, dok rastuće cijene čokolade pomažu međunarodnim kompanijama da profitiraju.
Također u selu Aboude, poljoprivrednik Christian Kouassi opisuje takve poteškoće.
Kao član lokalnog poljoprivrednog sindikata, zabrinut je da će uzgajivači kakaa dobiti fer posao za trud koji su uložili u berbu.
Kouassi se zalagao za to da farmeri postanu proaktivniji dio lanca vrijednosti sektora.
“Nemamo apsolutno nikakav uticaj na cijenu voća koje proizvodimo. Ovo se mora nekako promijeniti. Kao sindikat, brinemo o tome da kakao bude održiviji i da ga proizvodimo na način koji koristi zajednici“, kaže on.
“Vlada je nedavno podigla cijenu za kilogram kakao zrna, to je dobar korak. Ali potrebno je učiniti više da se pomogne nama i našim sredstvima za život”, dodaje on.
Obala Slonovače je 2. aprila objavila novu cijenu za sezonu srednjeg usjeva koja traje od aprila do septembra 2024. Cijena po kilogramu kakao zrna sada je postavljena na 1.500 franaka CFA (2,48 dolara), što je povećanje od 50 posto.
Ova rekordno visoka cijena uslijedila je nakon skoka cijena na njujorškoj berzi u februaru. Cijene kakaa dostigle su rekordnih 5.874 dolara po toni na tržištu roba u New Yorku.
Stabilizacija cijena
2021. Obala Slonovače i Gana uvele su premiju od 400 USD po toni poznatu kao “pristojan jaz u prihodu”. Svrha je bila da se poljoprivrednicima garantuje minimalni prihod bez obzira na fluktuacije cijena izvezenih zrna kakaa.
Međutim, proizvođači kakaa iz Bjelokosti i dalje se nadaju daljnjem rastu u narednoj sezoni.
U zapadnoafričkoj zemlji, državna tijela, zajedno s nekoliko regulatornih tijela i institucija, igraju ključnu ulogu u određivanju cijene kakaa.
Vijeće za kafu i kakao (Conseil du Cafe Cacao) ključno je tijelo zaduženo za regulaciju cijena kakaa i nadgledanje kakao industrije u zemlji.
Obično, na početku svake sezone kakaa, vlada javno objavljuje cijene kakaa, uzimajući u obzir niz faktora uključujući stope na globalnom tržištu, troškove proizvodnje i povratne informacije od proizvođača kakaa i drugih dionika. Usvajanje stabilizacijskog sistema zapravo znači da proizvođači ostvaruju određeni prihod po prodanom kilogramu, uprkos svim ovim vanjskim faktorima.
“Postoji zagarantovani prag za proizvođače kakaa. Trgovci koji posluju sa multinacionalnim kompanijama vide različite profitne marže, što nije slučaj sa poljoprivrednicima. To je sistem koji ima smisla kada se uzme u obzir volatilnost cijena robe – uključujući kakao – na međunarodnom tržištu,” objašnjava Souleymane Fofana.
Fofana je počeo da izvozi kakao 2017. godine kada je osnovao svoju kompaniju Cote d’Ivoire Commodities. Kao izvoznik i mlin, on ima pogled na sektor iz ptičje perspektive i razumije njegovu složenost.
“Postoji mnogo pokretnih dijelova. Na primjer, evolucija životne sredine… Vremenom, voćnjaci kakaa stare i postaju manje produktivni, što otežava farmerima održavanje proizvodnje. Da ne spominjemo, kakao nije dio prehrane prosječnog Ivoranca. Čokolada je luksuzna poslastica koju većina ljudi ne kupuje. Naše tržište ostaje zapadno tržište na kraju dana”, kaže za Al Jazeeru.
Međunarodne kompanije naspram lokalne ekonomije
Prema izvještaju o analizi tržišta od strane Grand View Research-a, globalno tržište čokolade procijenjeno je na 119,39 milijardi dolara u 2023. godini i očekuje se da će rasti po složenoj godišnjoj stopi rasta (CAGR) od 4,1 posto od 2024. do 2030. godine.
Godine 2023., konditorska kompanija Mars Wrigley sa sjedištem u Sjedinjenim Državama bila je vodeći svjetski proizvođač čokolade i kakao zrna s neto prodajom od 22 milijarde dolara. Ferrero Group i Mondelez zaokružili su tri vodeće kompanije, a obje su premašile 10 milijardi dolara neto prodaje.
U međuvremenu, prema novom Oxfam Analiza, kombinovano bogatstvo porodica Ferrero i Mars poraslo je na 160,9 milijardi dolara u 2023. To je više od kombinovanog bruto domaćeg proizvoda (BDP) vodećih proizvođača kakaa iz Obale Slonovače i Gane. Obala Slonovače konkretno čini 45 posto svjetske proizvodnje “smeđeg zlata”.
„To je ogromna anomalija. I potrebno je temeljno promišljanje na nacionalnom nivou kako bi se ti nedostaci ispravili i povećali profiti za našu zemlju i sve dionike u sektoru”, kaže Fofana.
“Imamo pregršt lokalnih čokolada koji prave čokoladu od naših zrna kakaa iz Bjelokosti. Odlično je i sve, ali moramo biti realni. Nemamo kapacitet i industrijske kapacitete da se takmičimo sa gigantskim multinacionalnim kompanijama koje su razvile svoj brend kroz decenije efikasnog oglašavanja i mnogo kapitala”, rekao je za Al Jazeeru.
“Međutim, ono što možemo učiniti je proširiti listu naših klijenata, otvoriti se drugim tržištima koja također žele prerađivati i transformirati zrna kakaa, kao što su zemlje u MENA regiji, na primjer”, dodaje on.
‘Kome pripada kakao?’
Fofana posebno dovodi u pitanje relevantnost Federacije za trgovinu kakaom, entiteta koji je osnovan 2002. godine da – kako opisuje svoju misiju – „razvija jedinstven i snažan komercijalni okvir za tržište kakaa, omogućavajući harmonizaciju ugovora i pružanje obrazovnih usluga i programe“.
Izvoznik kakaa vjeruje da FCC svojim sistemom registracije štiti poslovne prilike iz zemalja poput Obale Slonovače.
„Kompanije se moraju registrovati pri FCC-u, čije je sjedište u Londonu. Pitate se ‘Kome zapravo pripada kakao?’
„Većina naših klijenata su američke i evropske. Ali svijet se mijenja i horizonti partnerstva bi se trebali proširiti s njim. Naš kakao treba da prodamo svakoj zemlji koja voli čokoladu”, zaključuje on.
U Aboudeu, Akoua i njegova porodica vjerno ustaju svakog jutra da uzgajaju dragocjeni kakao, ali ne jedu čokoladu.
Farmer ne može zamisliti da ode u trgovinu kako bi potrošio svoj teško zarađeni prihod na čokoladicu – koja se prodaje za oko 1.500 CFA franaka (2,48 dolara) po komadu, isto koliko bi zaradio za pun kilogram zrna kakaa .
„Na kraju, možemo pokušati da diverzificiramo naše korištenje naše zemlje i proizvodimo druge usjeve. Već pokušavamo. Ali naši lideri moraju se pobrinuti da mi – na samom izvoru – imamo koristi od svega novca koji ove velike multinacionalne kompanije zarađuju“, kaže on.
„Naš kakao je očigledno važan za njih i njihove potrošače. Trebali bismo to moći iskoristiti.”
