Volontiranjem se počeo baviti još prije rata u Ukrajini kada je pružao pomoć domovima za nezbrinutu djecu, a danas u svoje slobodno vrijeme i bez ikakve naknade pomaže izbjeglicama, momcima koji su prvi put mobilisani, a ponekad ide i na istok Ukrajine, gdje voze humanitarnu pomoć.
Ivan ima poseban fokus tokom svoje posjete BiH, a to je pitanje izgradnje i stvaranja memorijalnih centara.
“Znam da su u BiH memorijalni centri napravljeni nakon okončanja rata. U Ukrajini se oni organizuju dok još uvijek traju ratna dešavanja”, kaže i dodaje da ih čeka još mnogo posla, pogotovo u pružanju pomoći veteranima i razorenim gradovima.
Utisci iz BiH koje nose sa sobom različiti su, govore Tetiana i Kateryna. Kateryna kaže da razumije izgradnju mira, ali da je sam proces vrlo težak i da će zahtijevati mnogo vremena.
“Zaista, vrijeme treba zaliječiti one rane ljudi i ne bih mogla sada reći na koji način bi mogli graditi mir između dvije strane”, kaže ona i dodaje da ne može razlučiti šta ima prvenstvo – nacionalni identitet ili izgradnja mira, odnosno da izgradnja mira ne uništava nacionalni identitet po bilo koju cijenu”, dodaje.
Tetiana pojašnjava kako su došli u edukativnu posjetu u BiH dok još uvijek traje žestoki rat u Ukrajini.
“Mi smo dosta umorni, ali, naravno, želimo pobjedu. Naglašavam, mi želimo pobjedu. Bojim se da upotrijebim riječ ‘mir’ – mir po bilo koju cijenu – s obzirom da je neprijatelj ušao na našu teritoriju i sada uništava naše gradove, naše živote”, kaže.
Smatra kako je potrebno vrijeme da joj se slegnu svi utisci o onom što je čula i vidjela u BiH i iskustva koja mogu biti korisna jednom kad se završi rat u Ukrajini.
