Tijekom 2024. godine NASA-in rover Curiosity, težak 899 kilograma, prešao preko naizgled sasvim običnog kamena u kanalu Gediz Vallis unutar kratera Gale. Kada je kamen pod pritiskom pukao, blijedožuti sjaj njegova sadržaja zbunio je NASA-ine znanstvenike.
Činilo se kako je riječ o kristalima iznenađujuće čistog elementarnog sumpora. Iako su sulfati na Marsu prilično česti, ovo je bio prvi put kako je sumpor na Crvenom planetu pronađen u svom čistom, elementarnom obliku. Okolno tlo bilo je posuto mnoštvom istovrsnog kamenja.
Sulfati su soli koje sadrže sumpor i kisik. Često su otopljeni u vodi zajedno s drugim mineralima. Kada voda ispari, sulfatni minerali mogu kristalizirati i stvoriti naslage.
Čisti sumpor sasvim je druga priča. Na Zemlji su velika nalazišta često povezana s vulkanskom ili hidrotermalnom aktivnošću. No, u kanalu Gediz Vallis nisu pronađeni nikakvi dokazi o uvjetima visoke temperature koji bi mogli izravno stvoriti takvu naslagu. Pronalazak velike količine čistog sumpora na samoj površini Marsa sugerirao je kako u našem razumijevanju planeta nedostaje nešto važno.
Odakle čisti sumpor?
Dvije nove studije pokušavaju rasvijetliti kako je ta neobična naslaga mogla nastati i što nam ona može otkriti o drevnom okolišu na Marsu. U radu objavljenom u časopisu Science istraživački tim sa Sveučilišta Washington u St. Louisu (SAD) detaljnije je proučio opažanja rovera Curiosity koja se odnose na stijene bogate sumporom.
Otkrili su kako je to otkriće bilo još neobičnije nego što se isprva činilo. Analizirali su snimke tog područja koje je načinio rover, kao i kemijske analize sumpora na koji je rover naišao.
Rezultati su potvrdili kako je početna procjena o količini sumpora bila točna. Sumpor je bio raspršen na području površine oko 2100 četvornih metara. Jedna stijena od čistog sumpora bila bi dovoljno čudna, no ovo je bilo posve nevjerojatno. Štoviše, sumpor je bio iznimno čist, što je u oštroj suprotnosti sa sulfatnim mineralima koji se inače nalaze na Marsu.
Zbog slabije gravitacije, Curiosity na Marsu ima znatno manju težinu – otprilike onoliko koliko na Zemlji teži objekt od 341 kilograma. Način na koji se stijena raspuknula kada je Curiosity na nju pritisnuo tek dijelom svoje težine sugerira kako je bila razmjerno krhka. Istraživači vjeruju kako je to zbog toga što su brojne krhke stijene u dolini Gediz Vallis tamo i nastale.
Istraživači pretpostavljaju kako bi sumpor mogao potjecati iz plinova oslobođenih tijekom drevne vulkanske aktivnosti. Kako su se ti plinovi hladili, ostali su zarobljeni ispod površine Marsa, vjerojatno unutar ledenih struktura nalik kavezu poznatih kao klatrati.
S vremenom je erozija oblikovala dolinu Gediz Vallis, čime je smanjen pritisak na zarobljene plinove, omogućivši im izlazak na površinu. Kemijske reakcije među plinovima koji su sadržavali sumpor mogle su potom dovesti do stvaranja naslaga čistog sumpora, i to bez potrebe za visokim temperaturama na samoj lokaciji.
Kemijsko objašnjenje
Na temelju geološkog konteksta, istraživači procjenjuju kako su te naslage sumpora nastale prije 3,1 do 2,8 milijardi godina. No, to nije jedini način na koji je elementarni sumpor mogao nastati na Marsu.
U zasebnoj studiji, objavljenoj u časopisu Geophysical Research Letters, istraživački tim sa Sveučilišta Cornell (SAD) pokušao je dobiti odgovor na pitanjemože li kemijska reakcija u vodi proizvesti čisti sumpor bez visokih temperatura ili sudjelovanja živih organizama.
U kiseloj su vodi, pri sobnoj temperaturi, pomiješali otopljeni sulfid s kloratom – spojem koji sadrži klor i kisik, a koji je možda bio prisutan na Marsu u davnoj prošlosti. Nastali su sitni žuti kristali elementarnog sumpora.
Ključno je to što je količina klorata imala značajan utjecaj. Niže koncentracije pogodovale su stvaranju čistog sumpora, dok su više koncentracije rezultirale većom količinom sulfata.
Kristali su bili mikroskopski, za razliku od komada na koje je naišao rover Curiosity, no istraživači sugeriraju kako bi slične reakcije, koje se odvijaju tijekom mnogo duljih razdoblja, mogle stvoriti veće naslage. Vodikov sulfid, potreban za tu reakciju, mogao bi potjecati iz podzemnih spremnika plina.
Sumpor je ključan element za sav život. Mnogi ga organizmi usvajaju u obliku sulfata te ga koriste za sintezu dviju aminokiselina neophodnih za izgradnju proteina.





