Skupština Brčko distrikta BiH jednoglasno je potvrdila pogoršanje sigurnosne situacije. Međutim, ostaje pitanje jesu li institucije prethodnih godina propustile prilike da odlučnijim istragama i procesuiranjem nasilja spriječe stvaranje osjećaja nekažnjivosti.
Napad nožem na svećenika Filipa Maršića u Boću bio je neposredan povod za vanrednu sjednicu Skupštine Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Međutim, ono što se dogodilo u Boću ne može se posmatrati odvojeno od šire sigurnosne situacije, o kojoj građani i mediji upozoravaju godinama.
Skupština je 18. novembra 2026. godine jednoglasno usvojila zaključke kojima je konstatovala pogoršanje opšte sigurnosne situacije. Među problemima su izričito navedeni napadi na novinare, reketarenje, paljenje automobila, trgovina ljudima, nasilje uz upotrebu oružja i organizovane tuče.
Za redakciju portala TIMES.BA ovi zaključci otvaraju pitanje koje se ne može zaobići: šta se događalo s ranijim slučajevima teškog nasilja i jesu li nadležne institucije učinile sve što je bilo potrebno da počinioce privedu pravdi?
Jedan od takvih slučajeva jeste brutalni fizički napad na novinara i urednika portala TIMES.BA Mirzu Derviševića, koji se dogodio 19. augusta 2023. godine ispred njegove porodične kuće.
Prema Derviševićevom iskazu, maskirani napadač prišao mu je s leđa i udario ga metalnim bokserom u predjelu arkade, nanijevši mu povrede. Dervišević navodi da se, uprkos krvarenju, suprotstavio napadaču i krenuo za njim, nakon čega je došlo do fizičkog sukoba.
Upotreba metalnog boksera pri udarcu u glavu otvara ozbiljno pitanje potencijalno teških, pa i smrtonosnih posljedica takvog napada. Međutim, pitanje eventualne namjere ubistva može se utvrđivati isključivo na osnovu dokaza i odgovarajuće pravne kvalifikacije.
Više od tri godine kasnije ovaj slučaj nema konačan pravosudni epilog. Prema informacijama koje je redakcija ranije dobila, istraga protiv prvobitno osumnjičenih osoba je obustavljena, dok je predmet nastavljen protiv nepoznatih počinilaca.
Upravo tu počinju pitanja na koja javnost zaslužuje odgovore.
Zašto istraga nije rezultirala optužnicom? Jesu li provjereni svi dostavljeni dokazi, iskazi i informacije o mogućim motivima napada? Jesu li istražene sve osobe koje je oštećeni naveo u svojoj prijavi? Koje su konkretne istražne radnje preduzete nakon obustavljanja istrage protiv prvobitno osumnjičenih?
Redakcija portala TIMES.BA posjeduje fotografije, dokumentaciju i informacije svjedoka koje ukazuju na to da je tadašnji šef kriminalističke policije Brčko distrikta BiH koji je nakon toga penzionisan, približno 20 dana nakon fizičkog napada na novinara i urednika portala TIMES.BA Mirzu Derviševića, boravio u ugostiteljskom objektu u društvu osobe koja je bila saslušana u okviru istrage o ovom napadu.
Prema dokumentaciji kojom redakcija raspolaže, riječ je o osobi čiji je iskaz, kako smatra redakcija, u određenim dijelovima proturječan izjavama drugih svjedoka evidentiranim u policijskom spisu. Redakcija također raspolaže informacijama da je ta osoba kasnije dobila zaposlenje u Brčko distriktu BiH.
Ove okolnosti otvaraju ozbiljna pitanja: kakva je bila priroda kontakta tadašnjeg rukovodioca kriminalističke policije s osobom saslušanom u predmetu napada na novinara, jesu li nadležne institucije bile upoznate s tim kontaktom i jesu li provjerene eventualne protivrječnosti u iskazima?
Jednako je važno utvrditi postoje li bilo kakvi dokazi koji bi povezivali kasnije zaposlenje navedene osobe s okolnostima ovog predmeta.
Redakcija TIMES.BA smatra da navedene informacije zahtijevaju nezavisnu i profesionalnu provjeru nadležnih institucija, posebno imajući u vidu da napad na novinara ni nakon više od tri godine nije dobio konačan pravosudni epilog.
Redakcija TIMES.BA posebno problematizira postupanje tadašnjeg tužioca Radmila Ivanovića, za kojeg Dervišević navodi da, uprkos njegovim zahtjevima, nije obavio neposredan razgovor s oštećenim novinarom. Prema navodima Derviševića, jedno od prvih pitanja koje je otvoreno odnosilo se na dokazivanje njegovog novinarskog statusa.
Takvo postupanje, ukoliko se potvrdi službenom dokumentacijom, zaslužuje objašnjenje nadležnih institucija. Jednako tako potrebno je razjasniti razloge zbog kojih nije predloženo produženje pritvora prvobitno osumnjičenim osobama i na osnovu kojih dokaza je donesena odluka o obustavljanju istrage protiv njih.
TIMES.BA smatra da bi bilo opravdano izvršiti nezavisnu stručnu provjeru postupanja u ovom predmetu, uključujući procjenu jesu li sve relevantne okolnosti istražene u skladu sa zakonom.
U policijskom iskazu Dervišević je, prema vlastitim navodima, ukazao i na Eseda Kadrića i Aliju Denjagića kao osobe čiju je eventualnu povezanost s napadom smatrao potrebnim provjeriti. Ti navodi predstavljaju sumnje prijavitelja, a ne dokaz da su navedene osobe učestvovale u organizovanju ili izvršenju napada.
Redakcija smatra da je u interesu javnosti da Tužilaštvo objasni jesu li takvi navodi provjeravani, kojim istražnim radnjama i jesu li rezultati tih provjera uticali na tužilačke odluke, u mjeri u kojoj se te informacije mogu zakonito saopćiti.
Slučaj Dervišević nije jedini koji otvara pitanja efikasnosti institucionalne zaštite. Redakcija ukazuje i na ranjavanje Blaška Lovrića, slučaj automobilskog progona mladića ulicama Brčkog, kao i navode o uznemiravanju maloljetnika zbog odjeće sa simbolima Republike Bosne i Hercegovine.
Svaki od ovih događaja zahtijeva zasebnu provjeru okolnosti, identiteta odgovornih osoba, preduzetih istražnih radnji i eventualnih sudskih odluka.
Iako nije moguće tvrditi da je jedan neriješeni slučaj neposredno uzrokovao kasnije napade, opravdano je postaviti pitanje može li izostanak djelotvornog procesuiranja nasilja doprinijeti uvjerenju pojedinaca da za svoja djela neće odgovarati?
Na taj problem upozorio je i dopredsjednik Skupštine Ivo Filipović, koji je tokom rasprave ukazao na opasnost od neadekvatnog sankcionisanja počinilaca. Njegova poruka da zaključci ne smiju ostati mrtvo slovo na papiru posebno je važna u okolnostima kada građani očekuju konkretne rezultate, a ne samo nove sjednice.
Prema navodima redakcije, zastupnica Ina Pamukčić tokom rasprave posebno je otvorila pitanja ranijih napada na novinare i sigurnosnih propusta. Takvo insistiranje na konkretnim slučajevima zaslužuje pažnju, jer rasprava o sigurnosti mora obuhvatiti i ranije neriješene predmete, a ne samo posljednji događaj koji je izazvao reakciju javnosti.
Jedno od pitanja koje TIMES.BA smatra neophodnim otvoriti jeste i način imenovanja osoba zaduženih za komunikaciju i postupanje u predmetima napada na novinare, kao i postojanje mehanizama za sprečavanje eventualnog sukoba interesa. Javnost ima pravo znati kako se osiguravaju nepristrasnost, profesionalnost i nezavisnost institucija, posebno kada se u prijavama spominju politički eksponirane osobe.
Istovremeno, bilo kakve tvrdnje o političkom uticaju na konkretne tužioce ili policijske službenike moraju biti predmet provjerljivih činjenica i nadležnih postupaka, a ne unaprijed utvrđene krivice.
Od glavnog tužioca Ćazima Serhatlića redakcija očekuje da, u granicama svojih zakonskih nadležnosti, razmotri mogućnosti provjere ranijih predmeta u kojima postoje pritužbe na nepreduzimanje istražnih radnji. To se posebno odnosi na slučajeve fizičkih napada i prijetnji novinarima.
Skupština je Policiji, Vladi i drugim nadležnim institucijama dala rok od 90 dana da dostave informacije o realizaciji zaključaka. Taj rok bit će prvi konkretan pokazatelj spremnosti institucija da usvojene stavove pretvore u mjerljive rezultate.
TIMES.BA će pratiti šta je učinjeno u tom periodu, koliko je ranijih slučajeva ponovo razmotreno, koje su istražne radnje preduzete i kakve su mjere uvedene radi zaštite građana i novinara.
Jer pitanje sigurnosti Brčko distrikta nije samo pitanje jednog napada, jedne sjednice ili jednog tužioca.
To je pitanje funkcionisanja sistema u kojem svaki građanin mora imati pravo na zaštitu, a svako krivično djelo mora biti predmet profesionalne i nepristrasne istrage.
Ako zaključci Skupštine ostanu samo na papiru, građani će imati još jedan dokument o pogoršanju sigurnosti, ali ne nužno i veću sigurnost.




