Politolog i profesor na Sveučilištu u Dubrovniku Pero Maldini, govoreći o pregovorima Rusije i Ukrajine u Abu Dhabiju, ocijenio je da su teritorijalno razgraničenje i sigurnosna jamstva dva ključna pitanja koja onemogućavaju postizanje konkretnog dogovora o okončanju rata. Osvrnuo se i na mogućnost američkog pritiska na Moskvu i Kijev, kao i na razloge zbog kojih su zahtjevi dvije strane teško pomirljivi.
Teritorijalno pitanje i sigurnosna jamstva
Maldini je istakao da su nedavni pregovori uglavnom imali tehnički karakter te da ruska strana nije imala mandat za razgovore o ključnim političkim i teritorijalnim pitanjima. Ipak, kao važan rezultat izdvojio je mogućnost nove razmjene ratnih zarobljenika.
„Ako možemo, ovo veliko humanitarno pitanje koje izgleda da će se ipak riješiti, a to je pitanje razmjene zarobljenika između 1000 i 1500 sa svake strane. Što nije mala stvar, riječ o ljudskim životima“, kazao je Maldini.
Kao dvije ključne prepreke u nastavku pregovora naveo je status Donbasa i okupiranih teritorija te pitanje buduće sigurnosne arhitekture. Objasnio je da Ukrajina zahtijeva prekid vatre i povratak okupiranih teritorija u svoj ustavno-pravni poredak, uz odbacivanje mogućnosti odricanja od vlastitog teritorija.
S druge strane, smatra Maldini, Rusija insistira na maksimalističkim zahtjevima koji podrazumijevaju promjenu postojećeg geopolitičkog poretka i povratak na koncept interesnih sfera kakav je postojao tokom Hladnog rata.
„S jedne strane možemo govoriti o potpuno jednoj neprihvatljivosti ruskih maksimalističkih zahtjeva, a s druge strane o tome kako želi Ukrajina da obrani svoj suverenitet, odnosno da dobije odgovarajuća sigurnosna jamstva“, istakao je.
Prema njegovim riječima, sigurnosna jamstva za Ukrajinu podrazumijevaju i pravo na samostalno odlučivanje o vlastitoj budućnosti, uključujući mogućnost pristupanja Evropskoj uniji i NATO-u. Upravo je to jedno od pitanja na kojima Rusija insistira, nastojeći ograničiti ukrajinski vanjskopolitički izbor.
Trump traži vanjskopolitički uspjeh
Govoreći o ulozi američkog predsjednika Donalda Trumpa u pokušajima zaustavljanja rata, Maldini je ocijenio da Trumpu, zbog unutrašnjopolitičkih problema, treba vanjskopolitički uspjeh. Međutim, ostaje otvoreno pitanje hoće li takav uspjeh pokušati ostvariti kroz pregovore s Kinom ili pritiskom na Ukrajinu.
U tom kontekstu, smatra da je američki pritisak na Kijev jednostavniji jer Ukrajina u velikoj mjeri zavisi od američke vojne, obavještajne, sigurnosne i finansijske podrške. Ipak, takav pritisak ima političke granice jer Ukrajina ne može pristati na teritorijalne i druge ustupke kojima bi ugrozila vlastiti suverenitet.
Putin računa na iscrpljivanje Ukrajine
Kada je riječ o Rusiji, Maldini smatra da Trump ima znatno manje mogućnosti za direktan pritisak na Vladimira Putina.
„U ovom trenutku Putin računa na vrijeme, ratni sukob ne prestaje, napadi na Ukrajinu su konstantni i on na određeni način računa da će istopljivanjem Ukrajine de facto postići situaciju koja će biti pogodna za njegove maksimalističke zahtjeve“, kazao je Maldini.
Zahtjevi Moskve i Kijeva teško su pomirljivi
Objašnjavajući zašto su zahtjevi Moskve i Kijeva teško pomirljivi, Maldini je ukazao na potpuno odsustvo povjerenja između dvije strane. Kao razloge naveo je ranije sporazume koji, prema njegovoj ocjeni, nisu poštovani, događaje vezane za Krim te rusku invaziju na Ukrajinu prije četiri godine.
Istakao je da dvije zemlje imaju i potpuno suprotne pristupe sigurnosnim pitanjima. Dok Ukrajina traži bezuvjetni prekid vatre kao osnovu za nastavak razgovora, Rusija nastavlja vojne napade, računajući da će iscrpljivanje Ukrajine dovesti do prihvatanja ruskih uslova.
Posebno je naglasio da je priznavanje okupiranih teritorija za Ukrajinu neprihvatljivo, dok Rusija to postavlja kao jedan od preduvjeta. Slično je i s pitanjem članstva u NATO-u, jer Moskva, prema njegovoj ocjeni, ne želi Ukrajini ostaviti prostor za samostalno odlučivanje o sigurnosnim i političkim integracijama.
Maldini je zaključio da je riječ o sukobu potpuno suprotstavljenih interesa u kojem kompromis ostaje teško ostvariv, opisujući takav odnos kao „zero-sum game“, odnosno situaciju u kojoj jedna strana ne može ostvariti dobitak bez gubitka druge.





