Istraživači s koledža Dartmouth i bolnice Brigham and Women’s u SAD-u opisali su slučaj 28-godišnjeg muškarca s neobičnim stanjem zbog kojeg na licima ljudi vidi oči svoje mačke, i obrnuto. Muškarac, identificiran samo kao Karl, razvio je to stanje nakon operacije mozga.
Iako su ovakvi slučajevi iznimno rijetki, oni rasvjetljavaju jedinstvene neuronske sklopove koji stoje u pozadini naše percepcije lica, navode istraživači.
Prozopometamorfopsija (PMO) – skupina stanja koja uzrokuju iskrivljenja u načinu na koji mozak obrađuje lica – općenito je rijetka pojava. U medicinskoj literaturi zabilježeno je svega oko 75 slučajeva.
Tim koji stoji iza istraživanja osobno je dokumentirao oko 250 osoba s PMO-om koje su se javile u njihov laboratorij. No, Karlov je slučaj još neobičniji od većine.
Prije dvije godine Karl je morao na operaciju zbog arteriovenske malformacije – abnormalnog spleta vena i arterija koji može povećati rizik od krvarenja u mozgu. Tijekom zahvata uklonjen mu je dio desnog sljepoočnog režnja.
Nakon toga, Karl je razvio palinopsiju – stanje pri kojem slika, predmet ili svjetlost viđeni ranije ostaju prisutni ili se ponovno pojavljuju u vidnom polju osobe, iako objekt više nije pred njom.
Zbog palinopsije, Karl na licima drugih ljudi vidi crte lica koje je ranije vidio, osobito oči. To obično uključuje situacije u kojima on na licima drugih ljudi vidi oči svoje mačke Lune, budući je ona često prvo lice koje ugleda ujutro.
Međutim, njegov mozak također može “prenijeti” dijelove ljudskog lica na njegovu mačku ili jednostavno zamijeniti dijelove lica dviju različitih osoba. Takve epizode obično traju nekoliko sati, ali ponekad mogu potrajati i cijeli dan.
Desni sljepoočni režanj (temporalni režanj) igra ključnu ulogu u našoj obradi lica. Fenomen “zamjene lica” koji doživljava Karl predstavlja poremećaj u tom uobičajenom procesu, navode istraživači.
Također su istaknuli kako njihov rad također demonstrira vrijednu primjenu umjetne inteligencije. Unijeli su skice Karlovih vizualnih distorzija u OpenAI-jev generativni model umjetne inteligencije kako bi stvorili realističniji prikaz. Zatim su, u suradnji s Karlom, dodatno doradili početne skice sve dok nisu dobili slike koje su uključene u rad.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Cortex.
