Capacocha – glavni žrtveni ritual Inka – nije služio samo kao prinos za umirivanje viših sila. Inke su, naime, vjerovale kako će žrtvovane osobe – najčešće djeca – uzdići se i postati glasnici između ljudi i bogova.
Kako bi to “uzdizanje” učinili manje bolnim, Inke su žrtvama davale koku i alkohol. Čini se kako su metode primjene bile raznolikije nego što se dosad smatralo.
U studiji objavljenoj u časopisu Antiquity istraživači su iznijeli rezultate analize uzoraka kose i noktiju osam mumija Inka, pronađenih na vulkanima u Peruu i Argentini. Iako je znanstvenicima već bilo poznato kako su Inke žrtvovanim osobama davale psihoaktivne biljke, nije bilo sasvim jasno o kojim je točno biljkama riječ.
Toksikološkom analizom keratinskih struktura u kosi i noktima mumija, tim je kod svih analiziranih jedinki otkrio prisutnost kokaina, koji potječe iz listova koke, biljke koju su Inke smatrale svetom. Polovica mumija pokazivala je znakove konzumacije alkohola. Istraživači pretpostavljaju kako je to služilo za umirivanje djece tijekom žrtvenih obreda.
Iako se čini kako je koka bila uobičajen element rituala, upotreba drugih psihoaktivnih tvari varirala je ovisno o pojedincu i lokaciji. To upućuje na zaključak kako priprema djece za žrtvovanje nije bila jednaka u cijelom carstvu Inka.
Inke su vjerovale kako žive na zemlji koja pripada božanskim bićima te kako bi, u idealnom slučaju, trebali djelovati tako da bogovi ostanu zadovoljni. Capacocha se provodila u situacijama koje su mogle narušiti kozmički poredak, poput suše, gladi ili političke nestabilnosti.
Za ovaj su ritual birana djeca iz svih dijelova carstva. Prolazila su kroz ceremonije posvećenja, nakon čega bi uslijedilo žrtvovanje – bilo u prijestolnici Cuscu, bilo u provincijskim proročištima i hramovima.
Ritual je imao i političku dimenziju: pomagao je državi Inka u uspostavljanju odnosa s lokalnim zajednicama te u uključivanju regionalnih božanstava u carski vjerski sustav. Obredi su uključivali složene pripreme, prinose i često duga putovanja do svetišta na velikim nadmorskim visinama. Njihov se točan tijek mogao razlikovati ovisno o lokaciji i prerogativima božanstva.
Tragovi konzumacije određenih tvari zadržavaju se iznenađujuće dugo u keratinskim strukturama kose i noktiju. Tim je koristio suvremene metode forenzičke toksikologije, posvećujući posebnu pozornost spojevima povezanim s kokom, alkoholom i drugim halucinogenim biljkama iz predkolumbovskog razdoblja.
Osam mumija obuhvaćenih studijom potječe s različitih arheoloških nalazišta istraženih tijekom posljednjih stotinjak godina, a djeca su u trenutku smrti imala između šest i 14 godina. Uz sveprisutnu koku i tragove konzumacije alkohola, tim je otkrio i harmin – spoj povezan s ayahuascom, južnoameričkim psihoaktivnim napitkom.
Alkohol vjerojatno potječe od chiche, piva od kukuruza, budući su tragovi tog napitka pronađeni u posudama pokopanim zajedno s djecom. Povijesni zapisi spominju upotrebu chiche u inkovskim obredima, a na muškim figuricama pronađenim na mjestima za koja se pretpostavlja kako su služila za žrtvovanje uočavaju se ispupčenja na obrazima – kao da su likovi žvakali listove koke.
Kosa posebno dobro čuva kemijski zapis o tvarima koje je pojedinac konzumirao tijekom posljednjih mjeseci života. Tako je tim utvrdio promjene u konzumaciji koke tijekom razdoblja od šest mjeseci kod djevojčice žrtvovane u Chuschi, dok su se tragovi alkohola pojavili tek u njezinom posljednjem mjesecu među živima na Zemlji.
Tim će sada pokušati ponovno razmotriti i druge aspekte vjerskih praksi Inka.
