Iskapanja 2800 godina starog humka u istočnoj Skitiji, nazvanog Tunnug 1, otkrila su kemijske tragove kanabisa u drevnoj ljudskoj kosi, kao i sjemenke, što upućuje na to kako je vjerojatno korišten u pogrebnim obredima drevnih konjaničkih nomada iz te regije.
Istraživači su primijenili masenu spektrometriju kako bi analizirali uzorke pletene kose pronađene na lokalitetu. Zabilježili su prosječan udio kanabinola od 560 dijelova na milijardu (0,56 mikrograma po gramu) po uzorku.
Tim istraživača je na nalazištu ručno prikupio 243 cijele sjemenke kanabisa, uz još 722 cjelovite i 516 djelomično očuvanih sjemenki pronađenih u uzorcima dobivenim flotacijom, postupkom pri kojem se uzorci tla otapaju u vodi kako bi se otkrili eventualni skriveni tragovi.
Taj veliki broj bio je samo jedan od razloga za pretpostavku kako je kanabis imao posebnu ulogu u ovom obrednom ukopu. Cjelokupni skup prapovijesnog biljnog materijala iskopanog na lokalitetu gotovo se u potpunosti sastojao od sjemenki kanabisa, uz tek nekoliko dodatnih vrsta sjemenki divljih biljaka.
U sklopu istraživanja, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Science, tim je podvrgnuo šest od tih sjemenki kanabisa radiokarbonskom datiranju. Među njima su bile dvije sjemenke iz drvenog lijesa drevnog Skita, označenog kao kostur 139 te još dvije iz drvenog lijesa u kojem se nalazio kostur 135.
Ti su uzorci omogućili preciznije određivanje vremenskog okvira. Riječ je o razdoblju unutar prvog desetljeća osmog stoljeća prije Krista, što se poklapa s vremenom izgradnje pogrebnog kompleksa.
Prema znanstvenom radu, drevni skitski nomadi iz Sibira prvi su poznati narod koji je koristio kanabis zbog njegovih psihoaktivnih učinaka. Ipak, stručnjaci uglavnom smatraju kako se pripitomljeni kanabis prvi put pojavio prije otprilike 6000 godina u istočnoj Aziji, gdje je uzgajan radi ulja iz sjemenki.
Postoji velika vjerojatnost kako bi ostaci kanabisa pronađeni na ovom grobnom mjestu mogli pomoći u rasvjetljavanju veza između Skita i ranih konjaničkih kultura Mongolije – veza koje su se protezale od istoka prema zapadu, a iz kojih Skiti vjerojatno vuku svoje kulturne korijene. Oko kostura 135 i 139, smještenih u središtu grobnog humka, istraživači su pronašli najmanje pet skupina konjskih kostiju, za koje se pretpostavlja kako su bile žrtveni darovi.
