Grafički dizajner Branko Bačanović, koji iza sebe ima pet decenija umjetničkog rada, govorio je za Federalnu televiziju o razvoju grafičkog dizajna, svom stvaralačkom putu, značaju pozorišnog plakata i promjenama koje su donijele savremene tehnologije. Osvrnuo se i na izložbu retrospektivnog karaktera postavljenu u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, na kojoj je predstavio ne samo završene radove nego i proces njihovog nastanka.
Pozorišni plakat kao trajni dokument predstave
Govoreći o počecima svog rada, Bačanović je istakao da je pozorišni plakat u to vrijeme imao drugačiju ulogu i da se njegovom vizualnom oblikovanju nije pridavala posebna pažnja. Prisjetio se da su se najave predstava uglavnom svodile na fotografije i tekstualne plakate, a da je njegov diplomski rad „Pozorište u pokretu“ bio jedan od početaka drugačijeg pristupa.
Istakao je da zasluge za promjenu odnosa prema pozorišnom plakatu ne pripadaju samo njemu, nego i ljudima iz pozorišnih institucija koji su prepoznali njegov značaj.
„Shvatili su da je taj plakat ne samo uvod u predstavu, nego da on i ostaje kao trajni dokument o tom šta se nekad zbilo“, kazao je Bačanović.
Od saradnje s Mersadom Berberom do Olimpijskih igara
Ličnu povezanost s teatrom objasnio je porodičnim okolnostima, ističući da se u pozorištu osjeća kao kod kuće. Posebno je izdvojio i saradnju s profesorom Mersadom Berberom, od kojeg je, kako je naveo, mnogo naučio, posebno u načinu razmišljanja i korištenju vizualnih elemenata.
Prisjetio se i zajedničkog rada na projektima, među kojima je bilo oblikovanje ambalaže za banjalučki sir Trapist, za koji su dobili dozvolu za korištenje znaka Marije Zvijezde.
Bačanovićev profesionalni put obilježili su i brojni projekti iz oblasti kulture, kao i rad na vizualnom identitetu Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. S kolegom Kostovićem učestvovao je u izradi priručnika grafičkih standarda, uključujući redizajn olimpijskog znaka i definisanje načina njegove upotrebe.
Od prve skice do konačnog vizualnog rješenja
Govoreći o vlastitom stvaralačkom procesu, naglasio je da grafički dizajn zahtijeva dobro poznavanje različitih oblasti, od književnosti do filma. Kada je riječ o pozorišnim plakatima, njegov rad počinjao je čitanjem scenarija i razgovorima s rediteljem, kostimografom i scenografom.
„Moj proces rada je bio, ako govorimo o pozorištnom plakatu, prvo, naravno, da pročitam scenarijo, da se interesujem o postavci predstave sa rediteljem“, pojasnio je.
Istakao je da su prve ideje često nastajale spontano, na papirićima ili drugim predmetima koji su mu bili pri ruci, nakon čega je slijedila razrada i selekcija. U tom procesu nastojao je sažeti poruku na jedan ili najviše dva simbola.
Umjetna inteligencija i pitanje autorstva
Osvrćući se na promjene koje je donijela digitalna tehnologija, ocijenio je da je računar značajno ubrzao tehnički dio posla, ali da suština njegovog pristupa nije promijenjena. Govoreći o umjetnoj inteligenciji, otvorio je i pitanje autorstva, navodeći da se rad nastao na osnovu zadatih uputa ne može potpisivati kao vlastito umjetničko djelo.
„Ne može se potpisati na ono što se izdiktira. Tu nema rada umjetničkog, nego umjetna inteligencija“, kazao je.
Na izložbi u Umjetničkoj galeriji BiH predstavljen je i proces nastanka njegovih radova, od prvih skica do konačnog rezultata. Bačanović je pojasnio da mu je bilo važno pokazati i razliku između nekadašnjeg načina rada, koji je podrazumijevao brojne ručne i tehničke postupke, i savremenog pristupa uz pomoć računara.
Govoreći o društvenom angažmanu u svom stvaralaštvu, naveo je da nikada nije pripadao političkim strankama i da je uglavnom odbijao pozive za izradu političkih plakata. Izdvojio je konkurs za Kongres partije 1986. godine, na kojem je učestvovao s plakatom inspirisanim Halejevom kometom.
Vizualni izgled Sarajeva
U posljednjem dijelu razgovora osvrnuo se na savremenu vizualnu kulturu Sarajeva, za koju smatra da je već duže vrijeme u lošem stanju. Posebno je kritikovao urbanistička i arhitektonska rješenja, navodeći da je prostor grada značajno promijenjen nekontrolisanom gradnjom.
„Što se tiče vizualnog izgleda grada, on je ne momentalno, već duže vrijeme katastrofalan“, ocijenio je Bačanović.
