Stihom pjesme “Tri poljupca hoću ja/ Neću jedan, neću dva/ Ništa manje neću jer tri su za sreću”, studentska izborna lista “Studenti pobjeđuju” obilježila je parlamentarne izbore u Srbiji, a sve je bilo u znaku broja tri. Aleksandar Vučić u štabu Srpske napredne stranke (SNS), u društvu Milorada Dodika i Nenada Stevandića, priznao je poraz. Na konferenciji za medije rekao je da je laž da će neko pakovati kofere i bježatiiz Srbije.
“Lagali su i za zvučni top, lagali su i za Sarajevo safari, lagali su za Jovanjicu, lagali su za sve… Borit ćemo se i pokazati im šta je opozicija”, kazao je Vučić i dodao: “Čestitam Nataši Kandić, njena politika je pobijedila.”
Miješanje u unutrašnja pitanja BiH, nepoštivanje odluka institucija BiH, politička i finansijska podrška secesionističkoj politici Milorada Dodika bila je stvarna slika do sada u odnosima Srbije i BiH. Sagovornici Detektora tvrde da suštinsko pitanje nije samo ko će upravljati Srbijom, nego hoće li nova vlast biti spremna graditi državu koja poštuje granice, suverenitet susjeda i evropske demokratske standarde.
U izbornom programu studentske izborna liste “Studenti pobjeđuju” navedeno je, između ostalog, da će čuvati ustavni položaj i utvrđene nadležnosti Republike Srpske, da će u saradnji s međunarodnom zajednicom preispitati dosadašnju praksu primjene “bonskih ovlasti” visokog predstavnika za BiH, te najavljuju da će u mnogim oblastima pojačati saradnju i veze s RS-om. U programu se ne spominju Bošnjaci, Hrvati, EU put, Sarajevo, Srebrenica, suočavanje s prošlošću, kao ni procesuiranje ratnih zločina.
Formiranje nove Vlade Srbije očekuje se do kraja godine, a glavni zadatak će biti, kako najavljuju, rješavanje unutrašnjih pitanja. Odgovore o saradnji regiona i planovima buduće vlade novinari BIRN-a BiH nisu dobili od Ilije Srdanovića, prvog kandidata Studentske liste, jer nije odgovarao na pozive i poruke.
Sonja Biserko, predsjednica srbijanskog Helsinškog odbora za ljudska prava, smatra da tek kada se Srbija iznutra institucionalno i politički konsoliduje, bit će moguće pristupiti i rješavanju ratnog naslijeđa, što podrazumijeva izgradnju iskrenih i stabilnih odnosa sa susjedima, prije svega s Bosnom i Hercegovinom.
“Ako nova vlast želi stvarnu demokratizaciju društva, suočavanje s prošlošću mora biti jedan od njenih prioriteta. Ipak, teško je u ovom trenutku predvidjeti kako će nova generacija pristupiti ovom problemu i u kojoj mjeri će biti spremna da se suoči s naslijeđem prethodnih decenija”, kazala je Biserko.
Nova prilika ili stare navike
Sead Turčalo. Foto: Detektor
Biserko objašnjava da nove generacije, koje su željele promjene, nisu odgovorne za ratove vođene 1990-ih godina, te je neophodno ponuditi im širi historijski i politički kontekst koji će im pomoći da razumiju kako je Srbija dospjela u situaciju u kojoj su nacionalizam, teritorijalne pretenzije i autoritarna politika doveli do raspada zajedničke države i ratova.
“Posebno je važno razlikovati historijske činjenice od njihovih političkih interpretacija”, kazala je Biserko.
Pojašnjava da se sistemski revizionizam ne može zaustaviti samo promjenom nekoliko udžbenika, jer je postao dio šireg sistema obrazovanja, medija, kulture i političke upotrebe prošlosti, te je neophodno unaprijediti obrazovanje nastavnika historije i razvijati sposobnost kritičkog čitanja izvora. Važno je, prema njenim riječima, “prekinuti praksu glorifikovanja osuđenih ratnih zločinaca i njihovog predstavljanja kao nacionalnih heroja, u čemu Studentski pokret može imati posebnu ulogu”.
“Nije pitanje kakvu historiju želimo da imamo, već šta se zaista dogodilo, zašto se dogodilo i kako ćemo živjeti s tim saznanjem”, poručila je Biserko.
Sead Turčalo, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, smatra da bi zaokret u odnosima prema BiH bio da nova vlada poštuje Dejtonski mirovni sporazum, te da pokaže vrlo jasne mehanizme kojima će demontirati Vučićev sistem.
“Trebali bi da pokažu da su napustili neki velikodržavni paternalizam, koji smo vidjeli i kod Vučića, koji seže od Miloševića, što je zapravo bilo uobličeno u konceptu svesrpskog svijeta i svesrpskog sabora”, kazao je Turčalo.
Ne može se očekivati, pojašnjava Turčalo, da nova vlada u cjelini postavi drugačija pitanja o prošlosti, o genocidu u Srebrenici, ratnim zločincima i pitanju Kosova, te ulozi Srbije u ratovima ‘90-ih godina.
“Mislim da srpsko društvo u potpunosti nije još sazrelo, a pogotovo jer je u velikoj mjeri iz Miloševićevog režima – uz neki kraći prekid, gdje smo opet imali miks nacionalista, deklarativnih demokrata – ušlo u fazu autoritarne vladavine Aleksandra Vučića, koja je počivala na slavljenju svih tih i zločina i svega toga, i društva i kroz medije, koji su bili potpuno kontrolisani”, rekao je Turčalo.
On smatra da je potrebno ukloniti strateške dokumente poput Deklaracije svesrpskog sabora i spriječiti tretiranje RS-a i Srba u BiH kao dijela nacionalne sigurnosti Srbije, što je po praksi Ruske Federacije.
Najznačajniji zaokret, prema Turčalu, jeste prekid političkog i finansijskog sponzorisanja Dodikove secesionističke politike.
“Mačak u džaku”
Nenad Čanak. Foto: N1
Nenad Čanak, dugogodišnji čelnik Lige socijaldemokrata Vojvodine, kaže da će se o promjenama moći pričati tek nakon 100 dana od formiranja nove vlade.
“Ovo je bila jedna grupa ljudi koja je vodila jedno jako opštu kampanju u smislu borbe protiv korupcije, kriminala… pakao kakav je aktuelni režim napravio od Srbije”, rekao je Čanak.
Iako je pobjeda nezapamćena, Čanak kaže da nisu jasna politička opredjeljenja.
“Ljudima je toliko bilo dosta SNS-a i ‘ćacija’ da su se opredijelili za mačka u džaku. E sad ćemo da vidimo koje je boje, kad se džak bude otvorio”, rekao je Čanak.
Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada, kaže da se ne smije dozvoliti da odnosi budu zaleđeni kao što je to bio slučaj protekle decenije. Verbalno priznavanje cjelovitosti i suvereniteta BiH, a praksa sasvim drugačija, bila je metoda Vučića, kaže Popov, te je tom metodom dovodio u pitanje ne samo cjelovitost BiH nego i okolnih zemalja.
“Novi predsjednik Srbije treba da ode u Sarajevo, da uspostavi te veze, da pokaže da će nova Vlada Srbije voditi drugačiju regionalnu politiku, da se nakon toga sastanu dvije vlade i da otvoreno porazgovaraju o otvorenim pitanjima koja postoje između nas i problemima koji su do sada postojali, i da se onda krene, korak po korak, u rješavanje tih pitanja, uz njegovanje dobrog susjedstva”, objasnio je Popov.
Ističe da nije samo BiH bila izložena djelovanjima destabilizacije, već da se to dešavalo i Crnoj Gori, te da ako Studenska lista, kada formira vladu, želi da demokratizuje Srbiju, mora obavezno biti promjena prema susjedima i prema Evropskoj uniji. Tvrdi da je Srpska pravoslavna crkva bila samo filijala dosadašnje vlasti, gdje je preko svojih velikodostojnika djelovala i na susjedne zemlje.
Srbija se u posljednjih nekoliko godina bavila nabavkom modernog naoružanja. Nove nabavke su neminovne, kaže Vuk Vuksanović, predavač vanjske politike i velike strategije na King’s Collegeu u Londonu, jer je dosta naoružanja zastarilo, ali treba se voditi računa od koga se nabavlja oružje.
“Proteklih godina imamo sistem u kojem je vojska bila zapravo instrument propagandističkog promovisanja stare vlasti, gdje je bila zapravo isto tako i kanal za korupciju u vojnoj namjenskoj industriji Srbije, gdje se prikrivalo veoma loše stanje u srpskoj vojsci, uključujući i odliv vojnog kadra zbog nezadovoljavajućih okolnosti, gdje su, naravno, svi takozvani ‘uzbunjivači’ unutar sistema odbrane kažnjavani od strane starih struktura”, pojasnio je Vuksanović.
Zemlje regiona često su postavljale pitanje zbog čega je Srbiji potrebno toliko naoružanja, a Vuksanović kaže da je potrebno uspostaviti komunikaciju između vojski susjednih zemalja, gdje se koriste mehanizmi poput podregionalne kontrole naoružanja. On smatra da će nova vlast pokušati osigurati međunarodni mir kako bi se moglo vršiti čišćenje “kuće iznutra”. U Dejtonskom sporazumu, kaže, postoji odredba o specijalnim vezama, te je potrebno uspostaviti novu komunikaciju sa Sarajevom.
“Kako sada regulisati odnose s Banjalukom? Dodik je, naravno, uspostavljao komunikaciju sa svima koji su bili na vlasti u Beogradu – s Koštunicom, Tadićem, Vučićem – i svi su oni komunicirali s njim jer nisu željeli pred glasačem u Srbiji da izgledaju kao da nisu indiferentni prema statusu svojih sunarodnika s druge strane Drine”, rekao je Vuksanović.
Proteklih godina se nije ni moglo, kako kaže Vuksanović, govoriti o regionalnoj politici Beograda.
“Mi smo bukvalno govorili o tabloidno-uređivačkoj politici, stvarno besprizorne nacionalističke samopromocije”, zaključio je Vuksanović.
