Boja zvijezde obično ovisi o njezinoj temperaturi: hladnije zvijezde djeluju narančasto, Sunce i njemu slične zvijezde bijelo, dok one najtoplije poprimaju blijedoplavu boju.
Kod bijelih patuljaka situacija je drukčija. Riječ je o preostaloj jezgri zvijezde male do srednje mase koja je potrošila svoje nuklearno gorivo i odbacila vanjske slojeve.
Većina bijelih patuljaka ima boje slične drugim zvijezdama, a njihova je prosječna boja bijela. Ipak, kemijske promjene koje se s vremenom događaju mogu kod nekih od njih dovesti do pojave rjeđih boja.
Novootkriveni zeleni objekt, nazvan WD J1330+6435, bijeli je patuljak u galaksiji Mliječni put, smješten oko 280 svjetlosnih godina od Zemlje, u zviježđu Zmaja. Na njegovu su površinu pali dijelovi planetarnog materijala, obogativši vanjske slojeve elementima poput kalcija, litija i, posebno, natrija. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu RAS Techniques and Instruments.
Kod uobičajenih zvijezda, natrij apsorbira vrlo specifičnu valnu duljinu narančaste svjetlosti – istu onu koja natrijevim uličnim svjetiljkama daje njihovu karakterističnu boju. Kod ovog konkretnog bijelog patuljka gustoća je toliko velika da su atomi natrija neprestano izloženi udarima okolnih atoma helija, što mijenja energetske razine atoma natrija.
Zbog toga atomi natrija više ne apsorbiraju samo jednu vrlo usku valnu duljinu narančaste boje već apsorbiraju žute, narančaste i dio crvenih valnih duljina. Rezultat je zvijezda koja ima žuto-zeleni sjaj, što ne bi bilo moguće kod zvijezda sličnih Suncu.
Otkriće je bilo dio projekta čiji je cilj bio procijeniti boje bijelih patuljaka onako kako bi ih vidjelo ljudsko oko. Pošto su bijeli patuljci iznimno guste zvijezde – otprilike su veličine Zemlje, ali sadrže oko 165 tisuća puta veću masu – čak i mala količina natrija blokira velik dio narančaste svjetlosti koju zvijezda emitira.
Istraživači su proučavali 151 bijelog patuljka smještenog unutar otprilike 65 svjetlosnih godina od Zemlje. Bijela je bila prosječna boja.
Jedan od njih pokazivao je možda najcrveniju nijansu od svih poznatih zvijezda – losos-ružičastu. Taj objekt, nazvan WD J1011+2845, nalazi se 48 svjetlosnih godina od Zemlje, u zviježđu Mali lav. Za promjenu boje nije bio zaslužan natrij, već ugljik iz njene duboke unutrašnjosti.
Podaci koje su istraživači koristili uključivali su promatranja svjetlosnih spektara u sklopu projekta Sloan Digital Sky Survey (pomoću teleskopa u Novom Meksiku), kao i modele spektara bijelih patuljaka koje su sami razvili.
Utvrdili su kako je boje bijelih patuljaka moguće podijeliti u zasebne skupine na temelju sastava njihove atmosfere. Bijeli patuljci bogati ugljikom obično su bili ružičasti ili ljubičasti.
Oni obogaćeni ostacima razorenih planetarnih sustava naginjali su žutoj boji. Bijeli patuljci nižih temperatura, s atmosferom koja je mješavina vodika i helija, poprimali su cijan ili blijedoplavu nijansu.
