Novi Ustav Republike Srpske – stara priča u novom ruhu. Banjaluka kao glavni grad, Pale kao prijestonica, a Vijeće naroda RS-a suženih nadležnosti. Gdje prestaju političke ambicije, a počinju ustavne granice? Šta je krajnji cilj? Gosti emisije Plenum bili su Nedim Ademović i Milko Grmuša.
Ademović: Vijeće naroda RS-a može se reformisati, ali zaštita vitalnog nacionalnog interesa mora ostati
Advokat i stručnjak za ustavno pravo Nedim Ademović, komentarišući najave predsjednika SNSD-a Milorada Dodika o donošenju novog Ustava Republike Srpske, govorio je o granicama ustavne autonomije entiteta, mogućnostima redefinisanja nadležnosti Vijeća naroda RS-a te zaštiti vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda. Posebno je naglasio da eventualne ustavne promjene moraju biti usklađene s Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim pravnim standardima.
Ademović je pojasnio da Republika Srpska, kao entitet, ima pravo donositi vlastiti ustav, ali da ta autonomija nije apsolutna, već ograničena ustavnopravnim poretkom Bosne i Hercegovine.
„Naravno, taj ustav ima određene granice unutar kojih se može kretati. Te granice su prije svega međunarodnopravni standardi, oni koji su inkorporirani u Ustav BiH i sam Ustav BiH, sa posebnim akcentom na neke principe na kojima se temelji BiH“, kazao je Ademović.
Podsjetio je da su nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma postojali mehanizmi za usklađivanje entitetskih ustava s Ustavom BiH, ali da taj proces nije proveden na predviđeni način. Prema njegovim riječima, umjesto političkog dogovora i saradnje, harmonizacija ustavnopravnog sistema odvijala se kroz postupke pred Ustavnim sudom BiH.
Kao primjer naveo je odluku Ustavnog suda BiH U-5/98, donesenu nakon postupka koji je 1998. godine pokrenuo Alija Izetbegović, a kojom su brojne odredbe entitetskih ustava proglašene neustavnim.
Govoreći o Dodikovim najavama da bi Banja Luka bila definisana kao glavni grad, a Pale kao prijestolnica Republike Srpske, Ademović je ocijenio da su takva pitanja prvenstveno stvar političke volje entitetskih vlasti, pod uslovom poštivanja ustavnih ograničenja.
„Ali, u svakom slučaju priču ne treba odmah dočekati negativno, već treba otvoriti diskurs da prije svega vide građani kakav će benefit imati od novog ustava kao najvišeg prava“, poručio je.
Istakao je da donošenje novog ustava zahtijeva široku javnu raspravu, koja ne bi trebala biti ograničena samo na Republiku Srpsku, s obzirom na to da entitetski ustav ima utjecaj i na funkcionisanje cijele Bosne i Hercegovine.
Prema njegovim riječima, u raspravu bi trebalo uključiti akademsku zajednicu, nevladin sektor i građane kako bi se jasno predstavili razlozi donošenja novog ustava i njegove moguće prednosti u odnosu na postojeći.
Ademović je kritikovao činjenicu da se u javnosti zasad govori prvenstveno o politički osjetljivim pitanjima, poput 9. januara i smanjenja nadležnosti Vijeća naroda RS-a, dok izostaje objašnjenje osnovnih ciljeva ustavnih promjena.
„Ponude se na sto teme koje su problematične, koje izazivaju sukob, a uopšte se ne pokušava principijalno objasniti zašto građanima Republike Srpske se daje novi ustav“, istakao je.
Govoreći o mogućoj redukciji nadležnosti Vijeća naroda RS-a, Ademović je objasnio da je osnovna svrha mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa sprečavanje preglasavanja konstitutivnih naroda u pitanjima koja zadiru u njihov identitet i temeljna kolektivna prava.
Naglasio je da takav mehanizam proizlazi iz principa konstitutivnosti naroda, koji je sastavni dio ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine, te da se ne može jednostavno ukinuti.
Istovremeno, smatra da postoje opravdani razlozi za reformu ovog instituta, posebno zbog mogućnosti njegove zloupotrebe za blokiranje odluka koje ne zadiru u vitalne nacionalne interese.
„Slažem se s činjenicom da na nivou cijele BiH se često takav institut pokušava zloupotrebljavati kada se pokušava spriječiti bilo kakva odluka bez obzira da li ona zaista zadire u vitalni nacionalni interes nekog naroda ili ne“, kazao je Ademović.
Ipak, upozorio je da postojeći sistem zaštite vitalnog nacionalnog interesa u Republici Srpskoj, prema njegovoj ocjeni, nije dovoljno funkcionalan za Bošnjake, Hrvate i Ostale.
Pojasnio je da su proceduralni uslovi za pokretanje postupaka zaštite postavljeni tako da pripadnicima ovih grupa otežavaju efikasno korištenje predviđenih mehanizama.
„Tako su dignute ljestvice da u stvari ta dva konstitutivna naroda ne mogu uživati jednaku šansu kao i većinski srpski narod koji snagom svoje pojave već u stvari ne mora koristiti taj institut“, naveo je.
Kao moguće rješenje predložio je jasnije definisanje pitanja koja zaista predstavljaju vitalni nacionalni interes, dok bi se o ostalim zakonodavnim pitanjima odlučivalo većinom glasova.
U tom kontekstu spomenuo je primjer Sjeverne Makedonije, gdje su određena identitetska pitanja posebno zaštićena, dok se ostale odluke donose prema principu parlamentarne većine.
„Prema tome, sličan princip bih vidio i u Republici Srpskoj, bilo kojem drugom nivou, gdje zakonodavno tijelo treba i mora da štiti vitalne nacionalne interese konstitutivnih naroda, ali da to ne predstavlja prepreku niti sredstvo, mehanizam blokade funkcionalnosti zakonodavnog tijela“, naglasio je.
Osvrćući se na tvrdnje da je Vijeće naroda RS-a institucija koju je nametnuo visoki predstavnik, Ademović je objasnio da odluke Ureda visokog predstavnika ostaju sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine sve dok ih nadležne institucije ne zamijene novim propisima.
Prema njegovim riječima, eventualni prestanak rada OHR-a ne bi automatski značio prestanak važenja ranije donesenih odluka.
„Sve odluke će biti dok ne budu zamijenjene od strane nadležnih vlasti u BiH. Prema tome, bez obzira ko će biti novi visoki predstavnik i da li će biti, te odluke će ostati na snazi i poslije Ureda visokog predstavnika“, pojasnio je.
Kada je riječ o mogućnosti redefinisanja Vijeća naroda RS-a, Ademović je istakao da Narodna skupština Republike Srpske može mijenjati ustavne odredbe koje uređuju ovu instituciju, ali isključivo u okviru nadležnosti i ograničenja propisanih Ustavom BiH.
„Ona može možda predvidjeti mnogo bolji sistem, mnogo jači sistem, dati mnogo više prava konstitutivnim narodima i ostalim. Ali, ukoliko ide u redukciju, ona mora biti svjesna da to mora uraditi sa standardima koje je nametnuo Ustav BiH“, kazao je.
Ademović je ukazao i na potrebu usklađivanja kolektivnih prava konstitutivnih naroda s individualnim pravima svih građana. Naglasio je da postojeći model konsocijativne demokratije ne smije dovesti do diskriminacije niti neopravdanog ograničavanja političkih prava pojedinaca.
Prema njegovoj ocjeni, upravo su takve posljedice postojećeg ustavnog uređenja predmet kritika evropskih institucija, zbog čega bi eventualna nova ustavna rješenja morala voditi računa i o jednakosti građana.
Zaključio je da je reforma sistema zaštite vitalnog nacionalnog interesa moguća i potrebna, ali da potpuno uklanjanje takvog mehanizma nije prihvatljivo dok je princip konstitutivnosti naroda dio ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
„Međutim, prema mom mišljenju, dok je god princip konstitutivnosti na snazi, neki mehanizam kao što je Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa naroda mora postojati“, zaključio je Ademović.
Grmuša: Politički je mudro da RS ne donosi novi ustav
Pravnik Milko Grmuša smatra da bi za Republiku Srpsku bilo politički mudrije da postojeći ustav mijenja ustavnim amandmanima, umjesto donošenja novog ustava. Ocijenio je da se najave ustavnih promjena moraju posmatrati u širem političkom kontekstu te da je prije bilo kakvih zaključaka potrebno sačekati konkretan tekst prijedloga.
Grmuša je istakao da se političke odluke ne bi trebale donositi uz uvjerenje da sve počinje od aktuelnih nosilaca vlasti, već uz poštovanje kontinuiteta i ranije uspostavljenih principa.
„Smatram da je politički mudro za samu Republiku Srpsku da ne donosi novi ustav. Taj ustav je donesen 1992. godine i, kroz različite vrste preispitivanja, uključujući Ustavni sud Bosne i Hercegovine i intervencije visokih predstavnika, opstao je. Ako neke stvari treba mijenjati, onda ih treba mijenjati kroz ustavne amandmane. Ima šta mijenjati“, kazao je Grmuša.
Kao primjer odredbi koje bi trebalo preispitati naveo je pitanje smrtne kazne, koja je, prema njegovim riječima, još predviđena Ustavom Republike Srpske, iako nije propisana krivičnim zakonikom. Ukazao je i na odredbu o glavnom gradu, navodeći da važeći ustav kao glavni grad Republike Srpske određuje Sarajevo.
Grmuša smatra da bi eventualne ustavne promjene trebale biti usmjerene i na jačanje prava građana i unapređenje rada institucija. Kao primjer naveo je potrebu drugačijeg uređenja postupanja upravnih organa kada ne odlučuju o zahtjevima građana, kao i ukidanje obaveze da građani sami pribavljaju dokumentaciju koju posjeduju druge institucije.
„U svim dosadašnjim debatama o ustavima u Bosni i Hercegovini sve su se dileme, sukobi i borbe vodili oko ingerencija i moći različitih izvršnih vlasti i političkih elita, a zapravo nije bilo dovoljno rasprave o tome kako te ustave modernizovati, učiniti ih humanijim i približiti ljudima“, rekao je Grmuša.
Dodao je da bi se, prije donošenja novog ustava, trebalo postići politički konsenzus o formiranju ustavotvorne skupštine, čiji bi jedini zadatak bio izrada novog najvišeg pravnog akta. Smatra da bi građani na izborima za takvu skupštinu trebali imati priliku čuti jasne stavove političkih aktera o tome kakav ustav žele.
Govoreći o tome zašto se tema novog ustava ponovo otvara nakon izbora, Grmuša je ocijenio da takve najave političarima mogu donijeti dodatnu medijsku pažnju i poslužiti kao sredstvo političkog pregovaranja.
„Što se tiče gospodina Dodika kao političara, pogotovo operativnog političara, ova tema je uvijek interesantna jer privlači pažnju javnosti. Dobijate besplatan medijski prostor nakon izbora. Ona može zgodno poslužiti i opoziciji Republike Srpske da na tu temu zajednički nastupa u Narodnoj skupštini“, kazao je.
Podsjetio je da je za usvajanje ustavnih amandmana ili novog ustava potrebna dvotrećinska većina narodnih poslanika, koju SNSD i njegovi partneri, prema njegovoj ocjeni, nemaju.
Grmuša je ukazao i na razlike između ranijeg nacrta ustava i aktuelnih najava, posebno kada je riječ o Vijeću naroda Republike Srpske. Istakao je da je važno sačekati tekst novog prijedloga i pažljivo razmotriti njegove odredbe, umjesto unaprijed iznositi pretpostavke o mogućim posljedicama za Bošnjake, Hrvate i druge građane.
„Mislim da je važno pričekati i pročitati šta će pisati. Sve drugo bilo bi nepotrebno izlijetanje i spekulisanje. Ozbiljni ljudi i ozbiljni pravnici to ne rade i ja ću se od toga uzdržati“, naglasio je.
Smatra da bi eventualna javna rasprava trebala uzeti u obzir i preporuke Venecijanske komisije, uključujući one koje se odnose na funkcionisanje Vijeća naroda Republike Srpske. Prema njegovim riječima, postojeći mehanizmi omogućavaju postizanje dogovora i pronalaženje rješenja, zbog čega je prostor za njihovu reformu potrebno pažljivo razmotriti.
Govoreći o širim problemima Bosne i Hercegovine, Grmuša je istakao da se pitanja pravosuđa, vladavine prava i funkcionisanja institucija ne mogu riješiti isključivo ustavima entiteta.
„Oko ključnih stvari u Bosni i Hercegovini, a to su pravosuđe, vladavina prava i bolje funkcionisanje cijelog sistema, te stvari je nemoguće urediti Ustavom Republike Srpske ili Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Potrebno je otvoriti debatu unutar cijele Bosne i Hercegovine o sistemskim problemima koji svima nama otežavaju život“, ocijenio je.
Upozorio je da bi ustavne promjene kreirane u atmosferi političkog nadmetanja i pokušaja da jedna strana nadmudri drugu mogle ponoviti greške koje su zemlju dovele u sadašnju situaciju.
Posebno je naglasio da ustav, prije svega, treba biti instrument ograničavanja vlasti i zaštite pojedinca, bez obzira na njegovu etničku pripadnost ili političko opredjeljenje.
„Ustav znači zaustaviti, ustaviti vlast. Svaka vlast koja je neobuzdana može napraviti silnu štetu pojedincu koji joj se suprotstavi. U svakom razgovoru o bilo kakvoj ustavnoj promjeni prva i osnovna postavka treba biti zaštita slobode pojedinca, čija jedina limitacija može biti sloboda drugog pojedinca“, poručio je Grmuša.
Zaključio je da su problemi Bosne i Hercegovine dublji od etničkih, entitetskih i političkih podjela, te da korupcija, nedostatak dijaloga i loše funkcionisanje sistema ne bi nestali ni kada bi društvo bilo etnički homogeno.
