Još 1999. godine NASA-in teleskop Hubble prikupio je podatke o bijelom patuljku HS 0209+0832, zabilježivši pritom 100 kemijskih obilježja koja nisu mogla biti identificirana. Sada je tim znanstvenika, predvođen astronomima sa Sveučilišta u Warwicku, objavio rad u časopisu Nature u kojem otkrivaju kako ta kemijska obilježja ukazuju na postojanje planeta druge generacije.
Bijeli patuljak je ostatak zvijezde poput našeg Sunca nakon faze crvenog diva, tijekom koje zvijezda potroši vodik i proširi se u golemu užarenu kuglu za koju se očekuje kako će progutati obližnje planete, ako oni postoje. To je gusta jezgra koja preostaje nakon što zvijezda potroši svoje nuklearno gorivo i odbaci vanjske slojeve.
Svi planeti u našem Sunčevom sustavu, uključujući Zemlju, planeti su prve generacije. Formirani su od materijala preostalih iz vremena nastanka Sunca.
Planeti druge generacije nastaju od materijala koje zvijezda na umoru odbacuje. Vrlo su rijetki, a pretpostavlja se kako uglavnom postoje oko pulsara – snažno magnetiziranih ostataka mrtvih neutronskih zvijezda koji se brzo okreću.
Bijeli patuljci češća su pojava od pulsara. Otkriće planeta druge generacije oko takve zvijezde iznenadilo je znanstvenike.
Pronašli su dokaze o postojanju planeta analizirajući desetljećima stara Hubbleova promatranja i uspoređujući ih s ažuriranom kemijskom bazom podataka. Otkrili su kako se neidentificirana kemijska obilježja podudaraju s elementom niobijem, koji se može sintetizirati samo u egzotičnim uvjetima kakvi se nakratko javljaju unutar zvijezda na umoru.
Razina niobija u tom sustavu bila je tisuću puta viša nego u našem Suncu. Ta količina ukazuje na nastanak planeta od materijala zvijezde na umoru.
Bijeli patuljak HS 0209+0832 i dalje je iznimno vruć, i toplinom kojom zrači uklanja vanjske slojeve planeta. Ipak, planet bi mogao opstati i milijunima godina se zadržati u nastanjivoj zoni svoje matičnezvijezde.
[post_publish_update_datetime]
