Bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, čija je stranka SNSD osvojila, prema preliminarnim rezultatima veliki broj mandata, u nekoliko navrata tokom kampanje je koristio ranije formiran narativ o ugroženosti Srba u Istočnom Sarajevu, jer Bošnjaci tu kupuju stanove i naseljavaju ga. Novinarima Detektora ponovio je svoje stavove, pravdajući se time kako ima puno prijatelja muslimana. Ranije se izvinjavao Bošnjacima za slične riječi tokom prijevremenih izbora za predsjednika RS-a, pa ih ponavljao.
“Ovo je naša zemlja, ovo je naš prostor, ovo je zemlja srpska. Istjerali su nas iz Sarajeva i ne želimo ponovo da gubimo ovaj prostor. Ja nemam ništa protiv muslimana, ali politika koju prepoznam, ja imam pravo da joj se suprotstavim. Mene je birao ovaj narod, ja sam zadužen da oni imaju miran san. Ja ne želim da ovdje gledam terorističke grupe i bandite”, rekao je Dodik za Detektor tokom predizbornog skupa u Istočnom Sarajevu.
Fokus na Istočno Sarajevo kao ekskluzivno srpski prostor za život korišten je i tokom kampanje za predsjednika Republike Srpske, o čemu je Detektor također pisao.
Za Damjana Ožegovića iz Transparency Internationala u BiH, Dodik stavom o Bošnjacima u Istočnom Sarajevu se igra sa emocijama birača na tom prostoru.
“Oni na tom geografskom prostoru treba da žive u strahu i da glasaju eventualno za neke ‘zaštitnike’. To je najprizemniji način bez ikakvog predstavljanja nekih konkretnih rješenja koja mogu zapravo uticati na stvarni kvalitet života birača”, kaže Ožegović.
Detektor na svakim izborima bilježi takve poruke, a tokom ovih je zabilježio gotovo 30 izjava u Bazi Mapiranje mržnje, kojima su političari vrijeđali ili targetirali različite etničke, vjerske ili druge grupe ali i stranačke protivnike.
Polovina zabilježenih slučajeva mržnje u Detektorovoj bazi odnosi se na visokopozicionirane članove SNSD-a i članove partija iz vladajuće koalicije u Republici Srpskoj.
Detektor je zabilježio gotovo 30 izjava kojima su političari vrijeđali ili targetirali etničke, vjerske ili druge grupe te stranačke protivnike. Foto: Detektor
Oni kopiraju Dodikove obrasce ponašanja. Tako predsjednik Skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić tvrdi da je u BiH formiran “Hamas”.
“Mržnja koju otvoreno ispoljavaju iz sarajevske političke čaršije očigledno je dovela do stvaranja ‘bosanskog Hamasa’ – radikalne mase koja bi po modelu sa Bliskog istoka vjerovatno rješavala probleme u BiH”, objavio je Stevandić na web stranici institucije koju predstavlja.
Srđan Amidžić, član SNSD-a i ministar finansija i trezora BiH kaže kako bi sve ljude koji se bave političkim životom u Sarajevu “odveo u crkve, jer ih u džamijama to ne uče“.
Pored prikazanih primjera koje za metu imaju različitu etničku ili vjersku grupu, Detektor je tokom predizborne kampanje na društvenoj mreži jednog od lidera SDA, Faruka Kapidžića, zabilježio i tvrdnju da je član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda “u ofanzivi stvaranja Velike Srbije“
Iako je isprva pristao da komentariše svoj stav, Kapidžić nakon više od sat vremena kašnjenja novinarima Detektora nije želio stati pred kameru.
“Kada su u pitanju u najvećem dijelu biračkog tijela, to je Bošnjačko, i kada je u pitanju osuđivanje, to je narativ koji postoji već više od tri decenije. Međutim ne može doprinijeti neki pretjerani broj glasova ako izričito govorimo o borbi za glasove ili o odbijanju glasača. Međutim, on je sigurno izrečen isključivo s namjerom da se dobije ona provjerena baza koja se protivi ovome što određeni politički subjekti izriču“, smatra Ožegović.
Širenje mržnje ne mora uvijek biti smješteno samo u samim riječima političkog subjekta, nego može biti shvaćeno kao podsticanje na mržnju. Jovan Kalaba, predsjednik Centralne izborne komisije, potvrdio je da se i takve okolnosti cijene kao govor mržnje.
“Taj izraženi govor može podstaći nekoga da bi učinio neko krivično djelo prema određenoj grupaciji ljudi, nije bitno po vjerskom ili spolu ili bilo kojoj rasnoj diskriminaciji“, tvrdi Kalaba.
On smatra da je govor mržnje izuzetno opasan tokom predizborne kampanje jer “direktno narušava demokratske procese i polarizira društvo.
Tokom kampanje među incidentima smo mapirali pogrdan rječnik, kada je lider HDZ-a BiH iz Dervente vrijeđao Slavena Kovačevića iz DF-a koji je bio u utrci za Predsjedništvo BiH nazivajući ga “obrezani“. Meta diskriminatornog govora bile su i žene kandidatkinje pa je Hrvatska republikanska stranka kritikovala HDZ-ovu Darijanu Filipović zbog činjenice da “ne zna mijesiti tijesto“.
“Naše zakonodavstvo, u prvom redu izborno zakonodavstvo, zabranjuje svaki od ovih govora koje smo naveli. Pa čak ima jedna odredba izbornog zakona koja kaže da se pripadnici drugog pola ne smiju predstavljati u bilo kakvom ponižavajućem smislu“, kaže Ožegović.
Kako za ove slučajeve, tako ni za govor mržnje, uprkos Izbornom zakonu BiH, uglavnom nisu donesene sankcije.
Jovan Kalaba, predsjednik CIK-a: Izrečena samo jedna kazna. Foto: Detektor
Prijave i anonimna sankcija
Izborni zakon BiH definiše govor mržnje kao javno izražavanje koje izaziva ili potiče mržnju, diskriminaciju ili nasilje prema osobi ili grupi zbog njihove rase, nacionalnosti, spola, vjere, etničkog porijekla ili druge lične karakteristike. Kandidati i stranke mogu biti kažnjeni novčano i do 30.000 KM, ili uklanjanjem sa liste te poništenjem ovjere političkog subjekta.
Hasan Kamenjaković iz Koalicije “Pod lupom“ kaže kako je u trenutku razgovora sa novinarima Detektora registrovano oko 60 slučajeva mržnje tokom predizborne kampanje.
Oni su Centralnoj izbornoj komisiji podnijeli osam prijava za govor mržnje. Među njima su bili oni bazirani na vjerskoj i etničkoj osnovi, kao i napad na LGBT populaciju.
“Čini mi se da će Centralna izborna komisija uzeti u obzir barem ove slučajeve koji su se odnosi na vjersku i etničku netrpeljivost, moguće i protiv mržnje i moguće i za mržnju protiv LGBT populacije, ali kada je u pitanju veličanje ratnih zločina, zločinaca, vidimo da oni što njima stigne samo prosljeđuju u Tužilaštvo BIH.
Tužilaštvo BiH je za Detektor ranije navelo da je primilo veliki broj prijava, ali da nemaju zapisnika od policije, čime pravdaju nepostojanje optužnica. Oni su nakon kampanje, podigli jednu optužnicu koja se odnosi na događaj prijavljen prošle godine za širenje mržnje.
Kalaba je potvrdio kako su od perioda raspisivanja izbora dobili 37 prigovora za govor mržnje.
“Donijeli smo jednu odluku o izricanju sankcije u iznosu od 5.000 konvertibilnih maraka. Ocijenili smo po definiciji da je to klasični govor mržnje“, rekao je Kalaba odbijajući da kaže o kojem je političkom subjektu riječ i dodajući kako je u radu 19 prigovora.
Na pitanje o odbacivanju prijava, Kalaba je kazao kako nije riječ o decidnom odbijanju, već o obavijesti da se ne radi o govoru mržnje.
Pored manjka kapaciteta za praćenje govora mržnje, koje potvrđuje i sam Kalaba, drugi sagovornici poput Ožegovića smatraju kako je problem i u samoj volji da se CIK bavi tim problemom.
“Svaka sankcija, pogotovo za velike političke subjekte, nažalost jeste simbolična. Njima novčana kazna ne znači mnogo, oni to imaju milion načina da plate. Ipak šalje se poruka kažnjivosti i nedopustivosti. Time se ne utiče samo na onoga ko čini prekršaj, utiče se zapravo na šire javno mnijenje, jer ukoliko se ove pojave ne sankcionišu u realnom vremenu birači nekako vremenom otupe na njih i poruke postaju prihvatljivije“, tvrdi Ožegović.
Blagovremenost kazni naglašava i Kamenjaković koji kaže da sankcije moraju biti prije svega visoke i blagovremene da bi imale odvraćajući karakter te da je važno iskoristiti zakon koji postoji.
“Ovo do sad ovo što vidimo izrečena je samo jedna sankcija. Ne znam da li možemo biti najzadovoljniji“, kaže Kamenjaković.
Manje poruka isti problem
U izbornoj kampanji manje govora mržnje ne znači i manje opasnih poruka. Sagovornici Detektora navode kako je ukupan broj problematičnih izjava relativno manji u odnosu na ranije izborne cikluse, što pokazuje i Detektorova baza Mapiranja mržnje ažurirana tokom izbornih ciklusa.
Ožegović kaže kako se posljednja izborna kampanja za razliku od svih prethodnih odlikuje manjim brojem velikih javnih skupova, velikih tribina političkih stranaka.
“Izgleda da su političke stranke se prilagodile vremenu u kojem žive, da su se više fokusirale na online medije, očigledno shvatajući njihovu prednost i konačno shvatajući njihovu prednost u odnosu na tradicionalne medije“, kaže Ožegović.
Smanjen broj ciljanog govora mržnje ne znači da je problem nestaje. Naprotiv, on je fokusiraniji i opasniji jer poruke danas nose i generišu društvene mreže, ali i meinstream mediji poput Radio televizije Republike Srpske.
Agnes Picod, šefica Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, smatra da govor mržnje može narušiti kredibilitet izbornog procesa, posebno kada se kandidati, u nekim slučajevima i oni istaknuti, služe njime.
“Rekla bih da bi u budućim izbornim ciklusima toj temi trebalo posvetiti još više pažnje“, kaže Picod, te zaključuje da bi i izvan izbornih procesa, institucije trebale brže i efikasnije reagovati na problem govora mržnje u svakodnevnom životu.
[post_publish_update_datetime]
