Željko Ivanović kazao je da se vraćao s rada u polju kada je vidio da su lica u civilnoj odjeći dovedena i kada su prošli pored uniformisanih lica.
“Idu prema Hoči, zgrada gdje se vršila praktična nastava”, prisjetio se svjedok, dodajući da je čuo da se radi o bošnjačkom stanovništvu iz Đulića.
Rekao je da je iz radoznalosti pošao prema objektu gdje su lica zatvorena, ali da je naišao Milorad Stojanović i kazao mu da je bolje da ne ide.
Ivanović je rekao da misli da je kod škole bio dio Karakajske čete.
Za zločine protiv čovječnosti u Zvorniku optuženi su bivši komandant Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske Vidoje Blagojević i pripadnici Karakajske čete – Ivan i Milan Arapović, Kosta Pejić, Božo Radić, Mile Savić, Mile Blagojević, Ljubiša i Branko Pejić te Verica Radović. Optužnica ih tereti za nečovječna postupanja, prisilne nestanke i ubistva.
Na pitanja Odbrana, Ivanović je rekao da nije vidio da su vojnici tukli civile dok su prolazili. Potvrdio je da je kod škole bilo i pripadnika paravojnih jedinica, koji su se, kako je naveo, za sve pitali.
Svjedok Miladin Mijatović kazao je da je, koliko se sjeća, 2. juna 1992. formirana Zvornička brigada, za čijeg je komandanta postavljen Vidoje Blagojević, a koji je njega postavio za komandanta Prvog bataljona.
“Formiranje bataljona trajalo je sedam do deset dana”, naveo je Mijatović.
Ispričao je kako jednom nije želio postupiti po naredbama Blagojevića u vezi s pomjeranjem linija, te da je bilo naređeno njegovo privođenje, ali da su ga zaštitili njegovi ljudi. Naveo je da se Blagojević nije dugo zadržao na poziciji komandanta. Svjedok se sjeća da je bilo pripadnika paravojne jedinice po nadimku Niški, Pivarski i Crni.
“To su ti koji su se bahatili, ponašali su se kao da je sve u njihovim rukama”, izjavio je svjedok.
Na pitanje o zatvaranju civila u Karakaju, odgovorio je da je to bilo duboko u pozadini i da su to sve vodili “civilna vlast i taj Marko Pavlović”.
Mijatović je na pitanja branioca Miodraga Stojanovića kazao da je proces formiranja četa i bataljona trajao i duže od deset dana i da je trebalo vrijeme da vojnike mobilišu. Naveo je da je u tom početnom periodu naređenja još izdavala Teritorijalna odbrana.
Na pitanje tužiteljice Diane Kajmaković, svjedok je rekao da se odgovornost komandanta suštinski računa od momenta formiranja jedinice, a ne od donošenja rješenja o njenom formiranju.
Tužiteljica je pročitala iskaz preminulog svjedoka Radomira Markovića, koji je kazao da je, po dolasku s linije kući u Karakaj, pozvan da se javi pred TŠC. Naveo je da je tamo zatekao Zdravka Blagojevića zvanog Čaruga, kao i Božu Radića.
Ispričao je da ga je Blagojević rasporedio da obezbjeđuje prostor u kojem su bili zatvorenici, ali da mu je tu bio nepodnošljiv miris i Blagojević ga je rasporedio na ulaz u školu. Prema riječima svjedoka, u školi je bilo 600-700 ljudi, u prostoru koji je bio podijeljen armaturnom mrežom.
“Čuo sam da su iz Bijelog Potoka dovedeni”, kazao je svjedok, dodajući da su ta lica poslije negdje odvedena.
Branilac Jovan Gotovac rekao je u komentaru na iskaz svjedoka da optuženi Radić nije bio kod škole.
Suđenje se nastavlja 16. novembra.
[post_publish_update_datetime]
