Nova televizijska adaptacija romana „Carrie“ Stephena Kinga, koju potpisuje poznati reditelj i scenarista Mike Flanagan, stiže ove sedmice na Prime Video, ali je još prije premijere izazvala rasprave među ljubiteljima originalne knjige. Razlog nije samo činjenica da je Flanagan napravio novu verziju priče koja je već nekoliko puta ekranizirana. Dio fanova posebno je reagirao na način na koji je predstavljena glavna junakinja – Carrie White – tvrdeći da se njena fizička pojava i karakter u novoj seriji značajno razlikuju od onoga što je Stephen King opisao u svom romanu iz 1974. godine, piše BBC.
Serija će biti dostupna od 7. oktobra i sastoji se od osam epizoda. Riječ je ujedno o prvoj serijskoj televizijskoj adaptaciji Kingovog romana. Flanagan je scenarista, showrunner i jedan od reditelja, dok Carrie White igra kanadska glumica Summer H. Howell.Flanagan je poznat po serijama poput „The Haunting of Hill House“ i „Midnight Mass“, kao i po ranijim adaptacijama djela Stephena Kinga, pa je najava nove „Carrie“ među ljubiteljima horora u početku dočekana s velikim očekivanjima.
Ipak, objavljeni kadrovi i trailer nisu naišli na jednoglasno odobravanje.
Na društvenim mrežama dio gledalaca zamjerio je produkciji što je Carrie ponovo povjerena glumici koja odgovara tradicionalnoj predstavi o fizički privlačnoj tinejdžerki, iako je Kingova Carrie u romanu namjerno opisana kao krupna, neugledna i fizički nesigurna djevojka.
Jedan od komentara koji su se pojavili na društvenim mrežama sažima prigovor: gotovo svaka ekranizacija Carrie, prema mišljenju tog korisnika, bira „mršavu, konvencionalno privlačnu djevojku“, čime se gubi važan dio onoga što je King zamislio.
Drugi ljubitelji knjige ukazivali su na još veću razliku – onu u karakteru.
Prema njihovom mišljenju, nijedna dosadašnja ekranizacija nije u potpunosti prenijela koliko je Carrie u romanu ljuta, ogorčena i svjesna vlastite moći. Na filmu i televiziji ona je uglavnom predstavljana kao tužna, naivna i nevina djevojka kojoj se nasilje jednostavno događa.
U Kingovoj knjizi, međutim, slika je složenija.
Carrie kakvu je opisao Stephen King
„Carrie“ je prvi objavljeni roman Stephena Kinga, a priča prati 16-godišnju Cariettu „Carrie“ White, djevojku koju godinama maltretiraju vršnjaci. Ni kod kuće ne pronalazi sigurnost. Njena majka Margaret je religiozni fanatik koji mnoge prirodne pojave i dijelove ženskog tijela smatra grijehom. Carrie odrasta pod strogom kontrolom i psihičkim zlostavljanjem.
Istovremeno, djevojka posjeduje telekinetičke sposobnosti – moć pomjeranja i djelovanja na predmete snagom uma. Ta se sposobnost posebno aktivira kada je uplašena, povrijeđena ili bijesna. Roman počinje scenom u školskoj svlačionici.
Carrie dobija prvu menstruaciju dok se tušira nakon časa fizičkog odgoja. Budući da je majka nikada nije pripremila za ono što će se dogoditi, Carrie se preplaši i misli da umire. Druge djevojke joj se rugaju, a traumatični događaj povezan je i s ponovnim buđenjem njenih telekinetičkih sposobnosti.
Nekoliko dana kasnije priča dolazi do svog krvavog vrhunca na školskom plesu. King svoju junakinju opisuje kao djevojku koja se fizički izdvaja od drugih. U sceni pod tuševima Carrie je predstavljena kao „žaba među labudovima“, krupna djevojka s problemima s kožom.
Drugim riječima, njena fizička neuglednost nije usputni detalj. Ona je dio priče o društvenoj izolaciji, poniženju i načinu na koji je vršnjaci vide.
Zašto je Carrie na ekranu gotovo uvijek drugačija?
Uprkos tome, glumice koje su dosad igrale Carrie uglavnom nisu odgovarale tom opisu. U kultnom filmu Briana De Palme iz 1976. godine Carrie je igrala Sissy Spacek.
U televizijskoj verziji iz 2002. godine ulogu je preuzela Angela Bettis, dok je u filmu iz 2013. Carrie igrala Chloë Grace Moretz.
U novoj seriji ulogu je dobila 22-godišnja Summer H. Howell, koja je izabrana nakon opsežne potrage za glumicom. Prema podacima Stephena Kinga, za ulogu je čitalo gotovo 1.500 glumaca.Upravo je to postalo predmet kritika dijela ljubitelja romana.
Novinarka Kayleigh Donaldson ranije je, pišući o ovom problemu za Pajibu, ukazala na paradoks koji prati ekranizacije „Carrie“: Hollywood je spreman prikazati tinejdžerku koja uz pomoć telekineze uništava svoju školu, ali kao da je i dalje problem prikazati je onako kako ju je King opisao – kao krupnu djevojku.
Za dio publike to otvara pitanje koliko su fizički izgled i konvencionalna ljepota važni čak i kada priča govori upravo o društvenom odbacivanju i vršnjačkom nasilju.
Problem nije samo u izgledu
Međutim, razlika između književne i televizijske Carrie ne završava na njenom izgledu. U nekim aspektima Kingova Carrie mnogo je mračniji lik nego što su to bile njene ekranizirane verzije. U romanu ona nije samo pasivna žrtva koja, nakon niza poniženja, izgubi kontrolu.
Carrie razmišlja o vlastitoj moći.
Ona zamišlja šta bi mogla učiniti ljudima oko sebe i sve je svjesnija razmjera svojih sposobnosti. King joj daje i unutrašnji glas, pa čitalac direktno dobija uvid u njene misli, bijes i fantazije o osveti.
Kada čeka da joj se partner pojavi na školskom plesu, Carrie razmišlja šta će učiniti ako on ne dođe. Njena osveta na kraju nije samo posljedica trenutnog gubitka kontrole. Ona je u određenoj mjeri svjesna onoga što radi.
Čak i tokom krvavog haosa na plesu, književna Carrie pokazuje trenutke gotovo jezive radosti zbog moći koju je konačno pronašla. Na filmu i televiziji, međutim, Carrie je češće prikazivana kao mnogo nježnija i nevinija figura.
Čak i kada koristi telekinezu, djeluje kao da to radi nevoljko, pod pritiskom okolnosti. Upravo je to jedna od najvećih razlika između Kingove Carrie i verzije koju publika poznaje sa ekrana.
Flanagan je napravio mnogo veće promjene
Nova serija dodatno mijenja priču. Za razliku od romana, u Flanaganovoj verziji Carrie je godinama školovana kod kuće.Nakon iznenadne smrti njenog oca prvi put ulazi u svijet javne srednje škole.
To znači da Carrie u seriji nije djevojka koja je godinama dio školskog sistema i koju vršnjaci dugo maltretiraju. Ona je potpuna autsajderica koja tek ulazi u svijet tinejdžerskih odnosa, prijateljstava, društvenih mreža i školskih hijerarhija.
Amazon ovu verziju opisuje kao modernizaciju Kingove priče u kojoj Carrie mora da se nosi s viralnim vršnjačkim nasiljem, društvenim mrežama i pritiskom savremenog tinejdžerskog života, dok se istovremeno bude njene telekinetičke sposobnosti.
Ta promjena mijenja i način na koji publika doživljava njenu izolaciju.
Ako je u originalnom romanu Carrie djevojka koju je škola godinama odbacivala, Flanagan je predstavlja kao mladu osobu koja tek treba da otkrije šta znači biti dio društva. Zbog toga je i njeno maltretiranje u izvjesnom smislu još brutalnije.
Ona dolazi u školu otvorena prema svijetu, znatiželjna i željna da upozna druge ljude – a umjesto prihvatanja suočava se s okrutnošću.
Da li je Flanagan imao pravo mijenjati Carrie?
Ovdje dolazimo do mnogo šireg pitanja: koliko ekranizacija uopće mora biti vjerna knjizi? Dr Sorcha Ní Fhlainn, stručnjakinja za horor i predavačica filmskih studija na Manchester Metropolitan Universityju, smatra da Flanaganova verzija funkcionira upravo zato što Kingovu priču prilagođava vremenu u kojem danas živimo.
Prema njenom tumačenju, savremena škola donosi nove oblike nasilja i ponižavanja.
Društvene mreže omogućavaju da se ruganje više ne završava kada učenik napusti školsku zgradu. Snimak, fotografija ili uvredljiva objava mogu za nekoliko minuta postati dostupni velikom broju ljudi. Zbog toga je cyberbullying prirodan način da se Kingova priča prenese u današnje vrijeme.
Ipak, Ní Fhlainn priznaje da Flanaganova Carrie nije ona „žaba među labudovima“ iz Kingovog romana. Njena različitost sada se gradi na drugim elementima – od odjeće koju sama pravi do činjenice da je odrasla izvan redovnog školskog sistema.
To znači da se osnovna ideja priče nije izgubila, ali su načini na koje se Carrie izdvaja od drugih značajno promijenjeni.
Hollywood i problem „sigurnog“ izbora
Filmski reditelj Liam Gavin, autor kultnog horora „A Dark Song“ i reditelj dvije epizode Flanaganove serije „The Haunting of Bly Manor“, smatra da odluke o adaptaciji nisu uvijek isključivo umjetničke. Kod velikih produkcija postoji i tržišna logika.
Produkcijski budžeti često zavise od toga ko će biti angažiran, a producenti i studiji žele glumce za koje vjeruju da mogu privući što širu publiku.
To može utjecati i na izbor glavnog glumca ili glumice. Drugim riječima, konvencionalno atraktivan izgled nije nužno samo umjetnička odluka.
Filmska i televizijska industrija i dalje često pretpostavlja da će publici biti lakše prodati priču ako je glavna junakinja fizički privlačna.
Problem je što se rijetko provjerava koliko je ta pretpostavka zaista tačna. „Carrie“ je pritom posebno zanimljiv slučaj jer je jedna od glavnih tema upravo društveno odbacivanje ljudi koji se ne uklapaju u nametnute standarde.
Knjiga može čitaocu objasniti Carrieine misli, ekran baš i ne
Postoji, međutim, još jedno moguće objašnjenje zašto ekranizacije često čine Carrie blažom. U romanu čitalac ima direktan pristup njenim mislima.
King nam pokazuje njen bijes, strah, sram, maštanja i želju za osvetom. Na ekranu je mnogo teže postići isti efekat. Glumica može izrazom lica, pokretom ili dijalogom pokazati ono što osjeća, ali publika nema isti neposredni pristup unutrašnjem svijetu lika.
Zbog toga filmske i televizijske verzije mogu imati tendenciju da Carrie učine simpatičnijom i nevinijom. Publika je tada pozicionirana da je prije svega sažalijeva, umjesto da istovremeno osjeti nelagodu zbog činjenice da Carrie sama postaje izvor nasilja.
Flanagan ne želi samo kopirati Kinga
Ipak, odstupanje od izvornika samo po sebi ne mora biti problem. Liam Gavin smatra da bi potpuno slijepo pridržavanje originalnog teksta moglo biti jednako ograničavajuće kao i njegovo potpuno ignoriranje.
Svaka adaptacija mora pronaći vlastiti način da ispriča poznatu priču. A Flanagan je očigledno odlučio da „Carrie“ ne želi samo ponoviti. Nova serija smještena je u savremeno doba, proširuje sporedne likove i uvodi elemente kojih nema u originalnom romanu.
Priča tako postaje mnogo više od ponavljanja poznatog scenarija o djevojci koja na školskom plesu doživljava poniženje, a potom koristi telekinetičke sposobnosti za osvetu.
Serija pokušava prikazati kako se jedna tragedija razvija iz niza svakodnevnih odluka, poniženja i društvenih pritisaka. Prime Video je opisuje kao priču o dobroti i okrutnosti i o pitanju da li pred sobom gledamo nastanak heroja, čudovišta ili nečega mnogo složenijeg.
Nova Carrie već dijeli kritičare
Prve recenzije serije pokazuju da rasprava nije samo među fanovima knjige. Dio kritičara smatra da je Flanagan uspio pronaći novi razlog za postojanje priče koja je već više puta ekranizirana.
„The Verge“ posebno je izdvojio savremeni element cyberbullyinga i način na koji društvene mreže šire nasilje izvan školskih hodnika, dok je „TheWrap“ ocijenio da Flanagan ide znatno dalje od pukog prebacivanja priče u moderno doba.S druge strane, „The A.V. Club“ primjećuje da je Flanaganova Carrie veoma drugačija od Kingove junakinje, dok su neki kritičari ocijenili da proširivanje relativno kratkog romana na osam epizoda dovodi do previše zaobilaznih priča.
Ipak, jedna stvar oko koje postoji mnogo više saglasnosti jeste da Summer H. Howell predstavlja jednu od najvećih snaga serije. Neki kritičari upravo njenu izvedbu izdvajaju kao razlog zbog kojeg nova „Carrie“ uspijeva pronaći vlastiti identitet, uprkos tome što se značajno udaljava od prethodnih verzija.
Nova priča, ali ista tragedija
Na kraju, pitanje nije samo da li Summer H. Howell izgleda onako kako je King opisao Carrie. Nije ni samo pitanje da li je nova Carrie dovoljno ljuta, dovoljno mračna ili dovoljno zastrašujuća.
Mnogo važnije pitanje jeste šta se dobija, a šta gubi kada se lik koji je u originalu bio fizički neugledan, socijalno izoliran i sve više svjestan vlastitog bijesa pretvori u savremeniju, nježniju i pristupačniju tinejdžerku. Flanagan očigledno ne pokušava napraviti četvrtu kopiju De Palminog filma.
Njegova „Carrie“ želi govoriti o današnjim oblicima nasilja, društvenim mrežama, izolaciji i odrastanju u vremenu kada poniženje više ne ostaje u školskoj učionici.
To je istovremeno i najveća prednost i najveći rizik ove adaptacije. Ljubitelji Kingovog romana vjerovatno će nastaviti raspravljati o tome koliko je ova Carrie vjerna originalu. I taj argument neće biti lako završiti, upravo zato što je Flanagan svjesno napravio verziju koja ne želi biti potpuno vjerna.
Nova „Carrie“ zato možda nije ona koju su čitaoci očekivali. Ali upravo zbog toga bi mogla biti verzija koja će o ovoj više od pola stoljeća staroj priči otvoriti sasvim nova pitanja.
Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.
[post_publish_update_datetime]
