Jozo Barić kazao je da je u “Mali logor” doveden s rođacima nakon što je zarobljen napuštajući Kotor-Varoš u oktobru 1992. i da je tu bio zatvoren do maja 1995.
“Dočekala me grupa policajaca… s palijama, palicama, čizmama”, naveo je Barić.
On je kazao da su bili pomiješani sa zatvorenicima srpske nacionalnosti, kojima je, kako je naveo, bilo dopušteno da ih mlate. Izjavio je da su ih tukli i stražari, a najviše Duško Drljača i Goran Jorgić, kao i izvjesni Zoka. Sjeća se da je Duško koristio crne rukavice bez prstiju, a da je Jorgić najviše udarao nogama.
“Čak nas je jednom premlaćivao vozač od predsjednika suda, došao s nekim ženskim”, kazao je Barić.
On je rekao da su se neki stražari korektno ponašali i da ih nisu udarali. Naveo je da je Čađo, kada su bila neka lica iz Srbije, zaključao željezna vrata i rekao im da ih niko neće pipnuti. U pozitivnom sjećanju ostao mu je i optuženi Mile Vučković.
“Bio je dobar čovjek, nikog nije pipnuo”, rekao je svjedok.
Govoreći o uslovima u zatvoru, on je rekao da su bili gladni, te da su ih grupno puštali pod jedan tuš pa “ko koliko uhvati”. Naveo je da i danas trpi posljedice boravka 32 mjeseca u “Malom logoru”.
“Nema dana da se nisam probudio u tri noći”, kazao je Barić.
Optužnica tereti Milića Bućana, Gorana Jorgića, Gorana Bojića, Svetislava Cvijetića, Uroša Graba, Aleksandra Jankovića, Igora Kljakića, Milenka Letića, Borislava Milakovića, Draška Radusinovića, Gojka Soldata, Mileta Vučkovića, Gorana Savića, Duška Drljaču i Slobodana Savića za premlaćivanja, zlostavljanja i druga nečovječna postupanja u “Malom logoru” u periodu od 1992. do 1995. godine.
Jorgićev branilac Zoran Jošić kazao je da optuženi nikad nije bio crn kako ga je svjedok opisivao. Pošto je svjedok spominjao Goran ili Zoran Jorgić, branioca je interesovalo da li može reći na kojeg misli.
“Bio je samo jedan Jorgić, ovaj tu što sjedi pored vas”, kazao je Barić.
Potvrdio je da mu je tokom boravka u zatvoru suđeno u vezi napada na Serdare i ubistva civila, navodeći da nije dobio presudu i da nije bio u tom selu.
Braniocu Svetozaru Davidoviću je pojasnio da je vidio kada je Drljača navlačio rukavice.
Svjedok Veseljko Marković kazao je da je u oktobru 1992. zarobljen kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane iz Kotor-Varoši i da je bio ranjen. Između ostalih mjesta bio je zatvoren u vojno-istražnom zatvoru u Banjaluci.
“Ne d’o ti Bog nikome”, rekao je Marković.
Naveo je da su ih najviše tukli Goran Jorgić i Duško Drljača.
“Jorgić Goran je bio najžešći udarač”, rekao je svjedok.
Dodao je da je jedne prilike s njim tukli Iliju Šipuru, za koga je su poslije čuo da je podlegao.
Prema njegovim riječima, uslovi u “Malom logoru” su bili nikakvi. Naveo je da im dva mjeseca nije omogućeno kupanje i da nije mogao oprati krv od ranjavanja.
Marković je od stražara izdvojio Čađu kao jedinog kojem bi danas pružio ruku. Naveo je da mu je suđeno za “kojekakva” djela i da nije dobio presudu, a da je poslije bila abolicija. Razmijenjen je u junu 1994.
Branilac Jošić tražio je od svjedoka da precizira ko je koga udarao kad su tučeni on, Šipura i još jedan čovjek. Marković se nije mogao sjetiti pojedinosti, ali je kazao da je Jorgić udarao nogama gdje stigne.
“Goran nije birao kad je udarao”, rekao je svjedok.
Braniocu Davidoviću je rekao da nije imao kome prijaviti da ih tuku, a da Drljača nije bio stražar tokom cijelog njegovog boravka.
Suđenje se nastavlja 16. oktobra.
[post_publish_update_datetime]
