Predizborni skup SDA održan 24. septembra u Domu kulture u Brčkom donio je očekivanu političku retoriku, ali i otvorio pitanje koliko se ono što se govori biračima pred izbore poklapa s političkom praksom na lokalnom nivou. Na skupu je govorio i predsjednik Organizacije SDA Brčko distrikta Esed Kadrić.
Kadrić je okupljenima poručio:
„Mi alternativu nemamo. Ukoliko želimo sebi dobro, ukoliko smo spremni sebi priznati da imamo visok nivo nacionalne svijesti, a od toga važnije da imamo visok nivo državotvorne svijesti, mi nemamo alternativu. Zbog brige za svoju djecu, zbog brige za svoje porodice, zbog brige za budućnost ove zemlje koju volimo, mi moramo podržati SDA i predsjednika Bakira Izetbegovića.“
I upravo tu počinje politička kontradikcija koju bi Kadrić morao objasniti građanima Brčkog i ostatka Bosne i Hercegovine.
Dok SDA u predizbornoj kampanji Trojku na višim nivoima vlasti predstavlja kao jednog od glavnih krivaca za stanje u državi, na lokalnom nivou politička saradnja očigledno nije tako jednostavna kako se predstavlja sa govornice. Kada treba tražiti glasove, Trojka postaje predmet žestoke kritike. Kada treba učestvovati u vlasti i raspodjeli političkog uticaja u Brčko distriktu, političke razlike očigledno nisu uvijek nepremostive.
Još zanimljivije, sama SDA je tokom 2026. pokazala da politička saradnja sa SDP-om nije nikakva nemoguća misija. SDA je u junu zvanično saopćila da je sa SDP-om i drugim strankama dogovorila zajednički izborni nastup u entitetu RS. Dakle, stranka koju se u kampanji napada kao dio Trojke može istovremeno biti politički partner kada za to postoji zajednički interes.
Zbog toga se nameće jednostavno pitanje: ako su politički partneri iz Trojke toliko pogubni kako ih SDA predstavlja biračima, zašto saradnja s njima nije problem tamo gdje SDA od takve saradnje ima političku korist?
Građanima se tako servira jedna politička priča sa bine, dok politička praksa pokazuje znatno složeniju sliku. Pred izbore se podiže nacionalna i državotvorna retorika, govori da „alternative nema“ i poziva građane da podrže samo jednu političku opciju. Istovremeno, kada se ugase reflektori predizbornog skupa, slijede dogovori, saradnja i politička matematika sa strankama koje se pred biračima kritikuju, kao što je slučaj sa SDA u Brčko distirktu BiH gdje vlast upravo čine SDA, NAROD I PRAVDA i SDP.
Kadrić i SDA imaju puno pravo kritikovati SDP, NiP ili bilo koju drugu političku stranku. Ali građani imaju jednako pravo pitati gdje prestaju principi, a gdje počinje politički interes.
Ako je Trojka problem, onda bi trebalo objasniti zašto saradnja s njenim strankama nije problem kada je SDA dio političke kombinatorike. Ako saradnja ipak može postojati, onda bi bilo poštenije biračima to jasno reći, umjesto političke protivnike pred izbore predstavljati kao gotovo isključive krivce za stanje u zemlji.
Upravo je to najveća slabost ovakve predizborne retorike: biračima se govori da alternative nema, dok sama politička praksa pokazuje da, kada treba formirati većine, praviti sporazume i dijeliti političku odgovornost, alternativa i partnera ipak ima.
Zato bi umjesto novih predizbornih parola građanima Brčkog možda korisniji bio jednostavan odgovor Eseda Kadrića: kako politički protivnik kojeg kritikujete sa bine postaje prihvatljiv partner onda kada vam je potreban za vlast ili zajednički politički cilj kao što je trenutno u Brčko distirktu BiH na lokalnom nivou gdje u vlasti kako rekosmo SDA, NAROD I PRAVDA i SDP. To nije pitanje nacionalne svijesti, to je pitanje političke dosljednosti koja Esedu Kadruiću očigledno fali ili je nike naučio u svojoj turbulentnoj političkoj karijeri.
NAPOMENA: Ilustracija teksta je satiričnog karaktera
