Prvi test za glavnog tužioca Ćazima Serhatlića “Dvostruki aršini” institucija – Jesu li uvrede za glavnog imama „teže“ od prijetnji novinaru? “„tebe je sevap polomit i prebit ruke, da više nikad ne možeš pisat“”

Samo nekoliko dana razlike između dva slučaja u Brčko distriktu BiH otvorilo je pitanje koje javnost ima pravo postaviti: po kojim kriterijima institucije procjenjuju kada sadržaj objavljen na društvenim mrežama zahtijeva procesuiranje, a kada ne?

U jednom slučaju, prema pisanom odgovoru Policije Brčko distrikta BiH koji je objavio portal Argument.ba, zbog uvredljivih komentara i psovki upućenih glavnom imamu Medžlisa Islamske zajednice u Brčkom protiv tri osobe podnesen je Osnovnom sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog prekršaja „Vrijeđanje“ iz člana 9. Zakona o javnom redu i miru Brčko distrikta BiH.

U drugom slučaju, koji je TIMES.BA prijavio nadležnim institucijama, komentar upućen uredniku našeg portala sadržavao je, između ostalog, riječi da ga je „sevap polomit i prebit ruke, da više nikad ne možeš pisat“. Krivična prijava zbog takvog sadržaja, prema informacijama kojima raspolaže TIMES.BA, nije rezultirala krivičnim postupkom.

Dodatnu dimenziju cijelom slučaju daje odnos osobe koja je ostavila sporni komentar prema strukturama Islamske zajednice u Brčkom. TIMES.BA ne tvrdi da je Bilal Handarić formalno zaposlenik Medžlisa Islamske zajednice Brčko, jer njegov tačan radnopravni status nije službeno potvrđen. Međutim, prema saznanjima kojima raspolaže naša redakcija, Handarić je obavljao određene poslove povezane s džamijom i mezarjem u naselju Ivici, a postoje fotografije i osobe koje, prema našim saznanjima, mogu svjedočiti o njegovom angažmanu. Upravo zbog toga je u prijavi od Policije izričito zatraženo da službenim putem utvrdi da li je Handarić bio zaposlen, honorarno angažovan, angažovan po drugom osnovu ili je na drugi način obavljao poslove za džamiju ili Medžlis.

Ta okolnost dobija dodatni značaj upravo zbog poređenja dva slučaja. Na jednoj strani institucije su reagovale zbog uvredljivih komentara i psovki upućenih glavnom imamu, dok je nekoliko dana kasnije osoba za koju postoje indicije o ranijem angažmanu u okviru aktivnosti povezanih s džamijom u Ivicima javno napisala uredniku TIMES.BA da ga je „sevap polomit i prebit ruke, da više nikad ne možeš pisat“. U samoj prijavi Policiji naglašeno je da je poruka javno objavljena i neposredno povezana s obavljanjem novinarskog posla.

Postoji još jedna okolnost koju TIMES.BA smatra posebno važnom za procjenu ozbiljnosti prijavljene poruke. Policiji su uz prijavu dostavljeni screenshotovi javno dostupnog sadržaja s Facebook profila prijavljene osobe na kojima se, prema onome što je vidljivo, pojavljuju predmeti koji izgledaju kao dugo vatreno oružje. TIMES.BA ne tvrdi da je riječ o stvarnom oružju, da ono pripada Handariću, da ga on posjeduje. Upravo suprotno, od Policije je zatraženo da, ukoliko postoje zakonski osnovi, provjeri te okolnosti i procijeni njihov značaj za sigurnost osobe kojoj je prethodno upućena poruka o fizičkom nasilju.

Fotografija predmeta koji izgleda kao određena vrsta oružja pod nazivom „Kalašnjikov (AK 47)“  i to više komada sama po sebi nije dokaz ni vlasništva ni nezakonitog posjedovanja. Upravo zato TIMES.BA ne donosi takav zaključak. Pitanje za nadležne institucije je drugačije: da li su nakon prijave poruke o „prebijanju“ i „lomljenju ruku“ novinaru, zajedno sa dostavljenim fotografijama i drugim okolnostima navedenim u prijavi, izvršile odgovarajuću procjenu sigurnosnog rizika i provjerile ono što je bilo moguće provjeriti u okviru svojih zakonskih ovlaštenja?

To pitanje dodatno dobija na težini jer prijava nije sadržavala samo screenshot jedne rečenice. Policija je upozorena i na ranije evidentirane sigurnosne incidente, a od nje je izričito zatraženo da novu poruku ne posmatra izolovano, nego u kontekstu ranijih događaja i vlastitih evidencija.

I tu dolazimo do suštine mogućih dvostrukih aršina: ako je nekoliko uvredljivih riječi i psovki prema glavnom imamu bilo dovoljno da Policija preduzme službene mjere i radnje i od Osnovnog suda zatraži pokretanje prekršajnog postupka protiv tri osobe, javnost ima puno pravo pitati zbog čega javna poruka o fizičkom nasilju prema novinaru, povezana upravo s namjerom da on „više nikad ne može pisati“, prema informacijama kojima raspolaže TIMES.BA, nije proizvela uporedivu prekršajnu reakciju.

Ne tražimo da Handarić bude proglašen krivim u novinskom tekstu. Tražimo odgovor institucija zašto je jedan sadržaj bio dovoljan za izlazak pred sud, a drugi, očigledno ozbiljnijeg karaktera po fizičku sigurnost osobe kojoj je upućen, nije, ako je tačno da nije pokrenut ni krivični ni prekršajni postupak.

I upravo tu nastaje pitanje koje se ne može tek tako gurnuti pod tepih.

Nije sporno da institucije trebaju štititi svakog građanina, uključujući glavnog imama, od ponašanja koje predstavlja prekršaj ili krivično djelo. Ali je potpuno legitimno pitati: ako se zbog psovke i vrijeđanja pokreće prekršajni postupak, kako se pravno tretira javno napisana poruka kojom se govori o prebijanju novinara i lomljenju njegovih ruku „da više nikad ne može pisati“?

Ovo pitanje postaje još ozbiljnije kada se pogleda sam Zakon o javnom redu i miru Brčko distrikta BiH.

Član 9, na koji se Policija pozvala u slučaju uvreda upućenih glavnom imamu, propisuje prekršaj vrijeđanja na javnom mjestu kada se govorom, pisanjem ili na drugi način vrijeđaju ili omalovažavaju, između ostalog, vjerska ili moralna osjećanja građana. Za taj prekršaj predviđena je novčana kazna od 800 do 1.500 KM.

Međutim, isti zakon ima i član 7 „Ugrožavanje bezbjednosti i izazivanje osjećanja ugroženosti“. On propisuje kažnjavanje onoga ko prijetnjom napadom na život ili tijelo ugrožava sigurnost drugog lica ili kod njega izaziva osjećaj ugroženosti. Predviđena kazna iznosi od 500 do 1.500 KM.

Dakle, čak i ako je nadležno Tužilaštvo zaključilo da prijavljeni komentar prema novinaru ne ispunjava strožije elemente krivičnog djela, ostaje sasvim legitimno pravno pitanje: da li je razmatrana njegova eventualna prekršajna odgovornost po članu 7 Zakona o javnom redu i miru?

To pitanje posebno dobija na težini kada se slučajevi stave jedan pored drugog.

U komentaru zbog kojeg je, prema odgovoru Policije, pokrenut postupak zaštite glavnog imama nalaze se uvrede i psovke. Nasuprot tome, u komentaru prijavljenom nakon objave TIMES.BA izričito se spominju prebijanje i lomljenje ruku novinaru kako više ne bi mogao pisati.

TIMES.BA ne prejudicira krivicu osobe koja je komentar napisala. O eventualnoj odgovornosti može odlučiti isključivo nadležni sud. Ali novinarski je posao postaviti pitanje zašto dva različita slučaja naizgled proizvode toliko različit institucionalni odgovor.

Posebno je važno razlikovati prekršaj od krivičnog djela. Krivični zakon Brčko distrikta u članu 180 propisuje krivično djelo „Ugrožavanje sigurnosti“, ali za njegov osnovni oblik traži ozbiljnu prijetnju određenim teškim posljedicama, među kojima je i teško tjelesno povređivanje. Zato sama činjenica da neka izjava zvuči prijeteće ne znači automatski da je ispunjen svaki zakonski element krivičnog djela. To zavisi od sadržaja, konteksta, ozbiljnosti i drugih okolnosti konkretnog slučaja.

Ali upravo zato ostaje otvoreno pitanje prekršajne odgovornosti.

Ako policija može zbog vrijeđanja i psovanja glavnog imama preduzeti službene radnje i zatražiti pokretanje prekršajnog postupka, javnost ima pravo znati da li je u slučaju riječi o „prebijanju“ i „lomljenju ruku“ novinaru uopće razmatran član 7 istog zakona.

Postoji i širi institucionalni kontekst. Tužilaštvo Brčko distrikta BiH je u martu 2026. godine objavilo da je donijelo novu Odluku o načinu postupanja po prijavama krivičnih djela počinjenih na štetu osoba koje obavljaju poslove od javnog značaja u oblasti informisanja te imenovalo tužiteljicu Dijanu Azapagić za kontakt osobu za zaštitu novinara i drugih osoba koje obavljaju takve poslove.

Zbog toga je odgovor na pitanje o postupanju u konkretnom slučaju još važniji.

Bosna i Hercegovina se, osim toga, kroz Reformsku agendu obavezala da se slučajevi prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima transparentno i efikasno evidentiraju i procesuiraju, uz naglasak da prijetnje i napadi trebaju biti temeljito istraženi.

TIMES.BA zato ne traži privilegovan tretman novinara, niti traži da bilo ko bude kažnjen bez zakonskog postupka. Tražimo isti aršin.

Ako zakon štiti glavnog imama od uvreda, treba da ga štiti.

Ako zakon štiti bilo kojeg građanina od vrijeđanja, treba da ga štiti.

Ali ako isti zakon u članu 7. govori o prijetnji napadom na tijelo, onda javnost zaslužuje precizno objašnjenje zbog čega riječi o tome da novinara treba „polomiti“, „prebiti“ i „prebiti mu ruke da više nikad ne može pisati“ jesu ili nisu bile dovoljne makar za razmatranje prekršajne odgovornosti.

Ne tvrdimo bez uvida u kompletne spise da je pravno dokazano postojanje „dvostrukih aršina“. Ali razlika u postupanju koju pokazuju javno dostupne informacije stvara osnov da se to pitanje ozbiljno postavi.

Posebno zabrinjava sama poruka koju različit institucionalni tretman može poslati javnosti: da je psovanje vjerskog službenika dovoljno za postupak pred sudom, dok govor o fizičkom napadu na novinara i lomljenju njegovih ruku kako više ne bi mogao pisati može ostati bez odgovarajućeg postupka.

Ako postoji pravno objašnjenje za takvu razliku, Policija Brčko distrikta BiH i Tužilaštvo Brčko distrikta BiH trebaju ga jasno saopćiti.

Ako je Tužilaštvo zaključilo da nema elemenata krivičnog djela iz člana 180 Krivičnog zakona, neka obrazloži kriterije koji su primijenjeni u okviru zakonom dopuštene transparentnosti. A Policija treba odgovoriti na još jednostavnije pitanje: da li je prijavljeni komentar razmatran kroz član 7. Zakona o javnom redu i miru i, ako nije, zbog čega nije?

Jer institucije ne smiju određivati težinu zaštite prema tome ko je osoba kojoj je komentar upućen.

Pred zakonom ne bi smjelo biti „važnijih“ i „manje važnih“ građana.

A kada je riječ o novinarima, pitanje nije samo zaštita jednog čovjeka. Prijetnja kojom se nekome poručuje da mu treba fizički onemogućiti da piše direktno zadire i u mogućnost obavljanja novinarskog posla.

Zato TIMES.BA javno postavlja pitanje Policiji i Tužilaštvu Brčko distrikta BiH:

Ako se zbog uvrede i psovke upućene glavnom imamu može tražiti pokretanje prekršajnog postupka pred Osnovnim sudom, zbog čega prijetnja o prebijanju novinara i lomljenju njegovih ruku „da više nikad ne može pisati“ nije dovela makar do prekršajnog postupka po članu 7. Zakona o javnom redu i miru, ukoliko su tačne informacije da takav postupak nije pokrenut?

Da li je krivična prijava novinara dostavljena Tužiteljici za napad na novinare ili ne od strane Policije Brčko distrikta BiH?

U cijelom slučaju otvara se i pitanje odgovornosti novog glavnog tužioca Ćazima Serhatlića od kojeg se očekivalo da će napraviti velike promjene u cilju povratka povjerenja građana u Tužilaštvo Brčko distrikta BiH. S obzirom na to da je na na funkciju stupio 21.09.2026. godine, javnost ima pravo pitati da li je već na samom početku mandata suočen s prvim ozbiljnim testom odnosa Tužilaštva prema zaštiti novinara ili ga kolege još uvijek nisu upoznale sa svim predmetima koji mogu biti od posebnog interesa javnosti. Jednako legitimno je pitati kakav je status ranije otvorenih i u javnosti problematiziranih predmeta, uključujući slučaj „Belamionix“, te da li je novi glavni tužilac izvršio ili namjerava izvršiti pregled njihovog dosadašnjeg postupanja. Ranije tvrdnje TIMES.BA o predmetu „Belamionix“ postoje u javno objavljenim tekstovima portala, ali njihov trenutni procesni status potrebno je zvanično potvrditi kod Tužilaštva.

Međutim, kada je upravo ta tužiteljica određena kao kontakt tačka za zaštitu novinara, potpuno je legitimno postaviti pitanje može li ovakva okolnost kod novinara koji kritički izvještavaju o SDA i njenim funkcionerima otvoriti pitanje percepcije potpune političke nepristrasnosti. Ukoliko postoje i provjerljive činjenice o političkom angažmanu člana njene porodice u ovom slučaju muža koji je četo viđen u društvu predjsendika brčanske SDA Eseda Kadrića, i one zaslužuju transparentno razjašnjenje, ali ih bez odgovarajuće dokumentacije ne treba predstavljati kao utvrđenu činjenicu.

U video prilogu obavezno pogledajte kako je tužiteljica Dijana Azapagić javno na društvenoj mreži facebook ostavila da joj se sviđa aktivnost Političke stranke SDA BRČKO:

Šta onda može očekivati novinar u Brčko distriktu koji u okviru svog posla opravdano i kritički piše o SDA, ali jednako tako i o SNSD, SDP, NiP ili bilo kojoj drugoj političkoj opciji? Novinar ne bi smio razmišljati kojoj stranci pripada ili je bliska osoba o kojoj piše prije nego što prijavi prijetnju policiji ili Tužilaštvu. Upravo zato institucije, radi vlastitog integriteta i povjerenja javnosti, trebaju otkloniti svaku razumnu dilemu i pokazati da će svaki novinar, bez obzira o kojoj političkoj stranci, funkcioneru, vjerskoj zajednici ili drugom centru moći izvještava, imati jednak tretman pred zakonom.

Zato se na samom početku mandata novog glavnog tužioca postavlja vrlo jednostavno pitanje: da li će ovakvi slučajevi biti prilika da Tužilaštvo pokaže da za njega ne postoje politički podobni i nepodobni novinari niti zaštićene i nezaštićene teme, ili će pitanja o mogućim dvostrukim aršinima ostati bez jasnog institucionalnog odgovora?

Jer to nije napad na institucije.

To je pitanje njihove jednakosti pred vlastitim zakonima.