Enis Harbaš ispričao je kako je doveden u Sušicu kada je u januaru 1995. krenuo prema Makedoniji kako bi vidio porodicu koja je tamo izbjegla iz Srebrenice. Sa još jednim čovjekom je priveden u Srbiji, a po njih su došli bezbjednjaci i odveli ih u Sušicu.
“Tamo smo zatekli jednog momka iz Tuzle… jedino je on bio od Bošnjaka. Ćelija četiri sa četiri”, naveo je Harbaš.
On je izjavio da je prilikom ispitivanja udaran nogama i pesnicama. Kazao je da misli da su ti koji su ga udarali imali crne opasače, a kada ga je tužilac Tarik Crnikić podsjetio da je u istrazi izjavio da su bili bijeli, svjedok je to potvrdio.
“Upravnik Stanimir, on je kad su nas izmaltretirali tu noć, premlatili, došao da nas smiri”, rekao je svjedok, dodajući da im je upravnik rekao da se to neće ponoviti.
Prema njegovim riječima, stražari u Sušici su ih provodili i dovodili, a jedan od njih bi ponekad porazgovarao s njima.
Harbaš je rekao da je u Sušici ostao dva mjeseca i krajem marta im je rečeno da njih trojica idu u Batković. Naveo je da je bilo i drugih zarobljenika u autobusu.
“To putovanje je proteklo mučno. Gledao sam pred sebe, udarci u potiljak, prsa”, prisjetio se svjedok.
On je kazao da je najviše problema pravio izvjesni Bajram, koji je navodno bio Bošnjak u Vojsci Republike Srpske. Tužilac ga je podsjetio da je u istrazi rekao da su jednog zvali Bajram a drugog Vjetar, što je svjedok potvrdio.
Harbaš je rekao da je u Batkokviću bio zatvoren četiri mjeseca i da su išli da obavljaju poljoprivredene radove, te da je tada čuo da je Srebrenica pala.
Ratko Vujović, Ljubomir Vlačić, Vitomir Pepić, Milovan Ognjenović, Goran Višković zvani Vjetar, Željko Dupljanin i Vlastimir Golijan optuženi su za pomaganje u genocidu u julu 1995. godine. Optužnica obuhvata pogubljenja 65 zarobljenika u drugoj polovini jula, nakon napada na Srebrenicu, na lokacijama na području Bišine u Šekovićima i kod Piskavice u Vlasenici.
Na pitanja Odbrana, svjedok je rekao da je bio vojno angažovan dok je bio u Srebrenici, a da nije bio u Armiji kada je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom. Braniocu Cvjetinu Adamoviću je rekao da su lica koja su ih ispitivala i sprovodila od Srbije do Sušice bili bezbjednjaci, a da su stražari bili korektni.
Adamović je predočio svjedoku da u istrazi nije spominjao da su udarani i maltretirani u autobusu na putu prema Batkoviću.
“Znam šta je bilo, tretirajte kako hoćete, možda je lapsus”, rekao je Harbaš.
Viškovićev branilac Nenad Danilović je naveo da je svjedok u istrazi davao izjavu tri sata i da na jednoj stranici opisuje vožnju u autobusu, te da je nevjeroavtno da nije spomenuo maltretiranje. Harbaš je ponovio da je sjedio ukočen i da su ga udarali.
Braniocu Petku Pavloviću je rekao da mu nije poznato da je na području Skelana postojao neki dogovor, navodeći da su mještane istjerale komšije. Složio se da u određenim selima više nema srpskog stanovništva.
Na pitanja branioca Radivoja Lazarevića kazao je da je otišao iz svog sela u Srebrenicu jer ga je bilo strah i da su bile priče da će biti odvajanja. Potvrdio je da je 16. januara 1993. učestvovao u akciji na području Skelana, ali se nije složio sa sugestijom branioca da je to bio napad, već da je cilj bilo oslobađanje.
Suđenje se nastavlja 16. oktobra.
[post_publish_update_datetime]
