U usporedbi s drugim zvijezdama slične veličine, temperature i promjenjivosti, naše je Sunce neobično mirno. Istraživanja su pokazala kako zvijezde poput našeg Sunca otprilike jednom u stoljeću proizvode superbljeskove – ekstremne solarne bljeskove snažnije od eksplozija bilijuna vodikovih bombi.
Na temelju tih i drugih dokaza logično je pretpostaviti kako bi i Sunce trebalo biti sposobno za takve pojave. Ipak, znanstvenici ih dosad još nisu zabilježili. Otkriveni su tragovi snažnih naleta visokoenergetskih solarnih čestica iz prošlosti Zemlje, poput povišenih razina radioaktivnih izotopa u godovima drveća, ledenim jezgrama, pa čak i meteoritima. Ali, nije jasno jesu li ti naleti čestica doista bili posljedica superbljeskova.
Pitanje je li Sunce sposobno za takve goleme eksplozije od presudne je važnosti. Superbljesak usmjeren prema Zemlji mogao bi dovesti do kolapsa cjelokupnih elektroenergetskih mreža, uništenja satelita, globalnog prekida radiokomunikacija te lančanog otkazivanja infrastrukture, uzrokujući štetu vrijednu bilijune dolara.
Najveće skupine pjega
U novoj studiji objavljenoj u časopisu Philosophical Transactions of the Royal Society A, znanstvenici su primijenili drukčiji pristup kako bi odgovorili na to pitanje. Pronašli su nove dokaze koji sugeriraju kako bi naša zvijezda jednog dana mogla proizvesti superbljesak.
Istraživači su analizirali su podatke NASA-ina opservatorija Solar Dynamics kako bi procijenili maksimalnu snagu solarnog bljeska. Pregledali su opažanja prikupljena u razdoblju od 2010. do 2016. godine i izdvojili 300 najsnažnijih bljeskova zabilježenih u tom razdoblju.
Tim je zatim usporedio količinu energije koju je svaki bljesak oslobodio s veličinom aktivnog područja iz kojeg je potekao. Aktivna područja su dijelovi Sunčeve površine povezani sa Sunčevim pjegama, gdje je magnetsko polje osobito snažno i strukturno složeno. Kada se to polje zaplete, naglo puca poput gumene trake, oslobađajući pritom nalet energije poznat kao solarni bljesak.
Utvrdili su statističku povezanost između oslobođene energije i veličine aktivnog područja koja bi trebala vrijediti i za snažnije događaje. Nakon što su utvrdili tu povezanost, analizirali su najveće Sunčeve pjege ikad zabilježene na površini Sunca. Na temelju njihove veličine, procijenili su veličinu pripadajućih aktivnih područja, a zatim i maksimalnu snagu Sunčeve baklje koja bi mogla nastati u tim područjima.
Analiza je pokazala kako su najveće povijesno zabilježene skupine Sunčevih pjega teoretski mogle proizvesti superbaklje. Potencijal je, dakle, prisutan.
Bilo je snažnih baklji
Ako je Sunce sposobno proizvesti superbaklje, logično se nameće pitanje: zašto dosad nismo svjedočili nijednoj? Dio odgovora na to pitanje ima veze s time što čovječanstvo proučava Sunce tek tijekom sićušnog dijela njegova životnog vijeka.
Iako prethodna istraživanja sugeriraju kako zvijezde slične Suncu proizvode superbaklju otprilike jednom u sto godina, riječ je o statističkom prosjeku izvedenom iz podataka o tisućama zvijezda, ne o fiksnom rasporedu. Moguće je kako je Sunce i prije proizvodilo superbaklje, no to se dogodilo toliko davno da su svi dokazi ili nestali ili ih se ne može sa sigurnošću povezati sa superbakljom.
Ipak, snažne Sunčeve baklje zabilježene su tijekom povijesti. Najveća ikad dokumentirana modernim instrumentima dogodila se u razdoblju od kraja listopada do početka studenoga 2003.Iako su te baklje bile iznimno snažne, nisu dosegnule razinu superbaklje.
Unatoč tome, nastale Sunčeve oluje utjecale su na više od polovice svih svemirskih letjelica u Zemljinoj orbiti, prisilile nekoliko misija u dubokom svemiru na prijelaz u siguran način rada ili gašenje sustava te natjerale astronaute na Međunarodnoj svemirskoj postaji da potraže zaklon od zračenja. Na Zemlji su oluje omele radiokomunikacije i GPS sustave.
[post_publish_update_datetime]
