Vještak vojne struke Enver Mujezinović kazao je da je analizirao Mlaćin rokovnik, kao i zabilješke sekretara Ratnog predsjedništva s fokusom na teze izlaganja učesnika sjednice održane u julu 1993. godine, kada je napisana sporna zabilješka.
“Ovaj sporni tekst ispod margine nije zaključak ni stav zauzet na sjednici… Ne može se smatrati prijedlogom, zaključkom, a posebno ne naredbom”, rekao je Mujezinović, dodajući da takvih navoda nema u bilješkama sekretara.
Pojasnio je da na sjednici nije bio niko od predstavnika vojske u čijoj nadležnosti su bili zarobljenici, a kojima Ratno predsjedništvo nije ni bilo nadređeno. Naveo je da ne može zaključiti čije su riječi o likvidaciji bile zabilježene, ali da ima određene pretpostavke. Kako je rekao, u rokovniku je zabilježeno da je u izlaganju na sjednici Ismet Duvnjak govorio o radikalnom obračunu.
Mujezinović je kazao da spiska takozvanih ekstremnih zarobljenika Hrvatskog vijeća obrane nema. Prema njegovim riječima, Ratno predsjedništvo je posljednji put na sjednici 12. avgusta spominjalo taj spisak kako bi zauzelo stav, a razlog je bio kako bi se što prije obavila trijaža velikog broja zarobljenika u uslovima nedovoljnih resursa. Napomenuo je da je i viša komanda insistirala na puštanju, te da je bilo intervencija.
Mlaćo je optužen da je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti. S njim se sudi i Selmi Cikotiću, kojem je na teret stavljeno da, kao komandant Operativne grupe Zapad Armije BiH, nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih zbog mučenja i ubistava ratnih zarobljenika.
Tužilac Mladen Vukojičić pitao je vještaka zbog čega je u nalazu govorio o sugestijama i očekivanjima Ratnog predsjedništva kad se na jednoj od sjednica navodi: “Izvršiti smjenu komandira policije.” Mujezinović je rekao da je govorio generalno o brojnim sjednicama, te ponovio da je u pojedinim slučajevima korištena neadekvatna terminologija.
Na pitanje da li je smijenjen komandir, vještak je kazao da nije i da nisu bili obavezni da postupe po zaključku Ratnog predsjedništva. Tužilac je prokomentarisao da postoje dokumenti da je postupljeno.
Vukojičića, kao i članove Vijeća, interesovalo je zbog čega je Ratno predsjedništvo insistiralo da im što prije bude dostavljen spisak ekstremista kako bi zauzeli stav. Vještak je rekao da je Vrhovna komanda tražila da se zarobljeni civili što prije vrate kućama, kao i da je trebalo obraditi više od 400 zarobljenih, a počinioce određenih djela prebaciti u Zenicu.
Osim toga, kako je naveo, podatke o zarobljenim trebalo je imati i zbog Crvenog krsta i posmatrača. Tužilac je osporavao tvrdnje Mujezinovića da jedinim putem do Zenice nisu mogla proći veća vozila, pitajući ga zbog čega u nalaz nije uvrstio vojni dokument u kojem se govori o obezbjeđivanju vozila i planiranju pratnje transporta zarobljenika. Vještak je kazao da su u tom dokumentu iznijeta samo saznanja bezbjednosnog organa.
U vezi sa spornom zabilješkom u rokovniku, Vukojičić je rekao da Tužilaštvo ni ne tvrdi da je ona napravljena na sjednici, već poslije.
Na pitanja Odbrane Cikotića, Mujezinović se složio da je optuženi samo devet puta bio na sjednici Ratnog predsjedništva u svojstvu gosta kako bi ih izvijestio o određenim pitanjima. Potvrdio je da Cikotić nije učestvovao u donošenju odluka.
Nastavak suđenja zakazan je za 20. oktobar.
[post_publish_update_datetime]
