Istraživači su zabilježili izravne emisije radiovalova koje potječu s planeta izvan našeg Sunčevog sustava. Koristeći niz radioteleskopa MeerKAT u Južnoj Africi, međunarodni tim astronoma uspješno je detektirao promjenjive radio-bljeskove koji dolaze izravno s planeta Beta Pictoris b, masivnog plinovitog diva smještenog oko 63 svjetlosne godine daleko.
Znanstvenici već desetljećima tragaju za radioemisijama u dubokom svemiru. Kada je riječ o egzoplanetima – planetima izvan našeg Sunčevog sustava – astronome zanima detekcija radiovalova sličnih onima koje proizvode veliki plinoviti divovi: Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.
Jupiter je najsnažniji izvor radiovalova povezanih s polarnom svjetlošću (aurorom) u našem Sunčevom sustavu. Stoga bi proučavanje radiovalova koje emitiraju drugi planeti slični Jupiteru diljem galaktike moglo otkriti više o njihovim svojstvima, karakteristikama njihovih magnetskih polja te o tome stvaraju li vizualne prikaze polarne svjetlosti, poput sjevernog i južnog svjetla na Zemlji.
To bi također moglo otkriti posjeduju li ti planeti zaštitna magnetska polja koja bi mogla zaštititi život u nastajanju od silovite energije njihovih matičnih zvijezda. Međutim, teško je razlučiti slab signal pojedinog planeta od radiosignala njegove matične zvijezde.
Tim koji stoji iza ovog istraživanja usredotočio se na planet Beta Pictoris b, koji kruži oko zvijezde Beta Pictoris, udaljene 63 svjetlosne godine od Zemlje. U kozmičkim razmjerima, to je vrlo mala udaljenost.
Zvijezda Beta Pictoris dospjela je u središte pozornosti u srpnju 2026. godine kada su astronomi snimili jedan od njezinih drugih planeta, Beta Pictoris d, najslabije sjajan egzoplanet ikad izravno snimljen sa Zemlje.
Beta Pictoris b je maseoko 10 do 12 puta veća od Jupiterove. Ključno je to što je zvijezda oko koje taj planet kruži magnetski mirna, što je istraživačima omogućilo izoliranje specifičnog radiosignala koji potječe s planeta Beta Pictoris b. Ovo je prvi put kako je potvrđeno kako radijski signal dolazi s pojedinačnog planeta, a ne iz cijelog zvjezdanog sustava.
Tim navodi kako je fizika koja stoji iza tih signala istovjetna mehanizmima koji pokreću pojavu aurora na planetima našeg Sunčevog sustava. Dok se visokoenergetske nabijene čestice sa Sunca spiralno kreću duž silnica magnetskog polja prema polarnim područjima planeta, one pobuđuju čestice u atmosferi, stvarajući šarene aurore kakve vidimo na Zemlji.
Budući pojava aurora ovisi o jakosti planetarnog magnetskog polja, ovo je otkriće timu omogućilo izračunavanje jakosti magnetskog polja planeta Beta Pictoris b. Ono je tisućama puta jače od magnetskog polja našeg planeta.
Ovo otkriće predstavlja prekretnicu u proučavanju udaljenih planeta i potrazi za životom izvan našeg Sunčevog sustava. Budući magnetska polja igraju ključnu ulogu u zaštiti planetarnih atmosfera od odnošenja uslijed djelovanja zvjezdanih vjetrova – baš kao što Zemljino magnetsko polje štiti nas od snage Sunca – njihovo je razumijevanje presudno za potragu za nastanjivim svjetovima izvan našeg Sunčevog sustava.
[post_publish_update_datetime]
