Iako bi se bilijuni kilograma vode mogli kriti unutar sićušnih staklenih kuglica rasutih po mjesečevoj površini, znanstvenici procjenjuju kako to neće biti dovoljno za dugoročno opskrbljivanje velikog grada, navedeno je u studiji objavljenoj u časopisu Frontiers in Space Technologies.
Uzimajući milijardu tona vode kao velikodušnu procjenu, istraživači su izračunali su koliko bi dugo populacije različitih veličina mogle opstati koristeći tu vodu za piće, higijenu, uzgoj hrane, raketno gorivo i disanje. Utvrdili su kako bi populacija od milijun ljudi – što je otprilike broj stanovnika švedskog glavnog grada Stockholma – potrošila te zalihe vode za manje od dvije i pol godine.
Ako bi se vodu učinkovito reciklirala – primjerice, uz stopu povrata vode od 98 posto, kakvu postiže Međunarodna svemirska postaja – gradu s milijun stanovnika mjesečeva voda potrajala bi 100 godina. To bi, između ostalog, uključivalo stalno korištenje prilično sumnjivih zahoda i odustajanje od pranja rublja, što vjerojatno nije održivo na dulji rok.
Manji grad od oko sto tisuća stanovnika mogao bi opstati 1000 godina, dok bi za grad od deset tisuća stanovnika zalihe bi potrajale deset tisuća godina. Dovoljno, prema procjeni istraživača, za pronalaženje alternativnog rješenja.
U Sunčevom sustavu postoje drugi potencijalni izvori, poput primjerice pojasa asteroida i na Saturnovim mjesecima. Stoga bi stanovnici Mjeseca možda mogli uvoziti vodu u količinama potrebnim za održavanje velikog broja stanovnika. No, za to trebamo tehnologiju napredniju od današnje.
Mjesečevo selo s 1000 stanovnika – što je otprilike broj ljudi koji borave na Antarktici tijekom zime – moglo bi biti relativno bezbrižno u pogledu korištenja mjesečeve vode. Kratkoročno, na polovima vjerojatno ima dovoljno vode za opskrbu istraživačkih postaja manjeg opsega.
Bit će važno i temeljito ga istražiti prije no što ga potrošimo. Led na Mjesecu nakupljao se tijekom milijardi godina od njegova nastanka. Zbog toga čuva kemijski i fizički zapis o okruženju u kojem je Zemlja postojala u to vrijeme i koje je dovelo do razvoja života na Zemlji.
Istraživanje se oslanja na procjenu Svjetske banke prema kojoj je za prehranu jedne osobe tijekom jednog dana potrebno od dvije do pet tona vode, odnosno od dvije do pet tisuća litara. Načini smanjenja potrošnje vode mogli bi uključivati prelazak na vegansku prehranu jer se za proizvodnju govedine troši šest puta više vode nego za soju, a za piletinu dvostruko više.
Osim što nije poznato koliko vode ima na Mjesecu, zasad ne znamo koliko će lako biti doći do nje. Vrlo hladni krateri mogli bi imati visok udio vode, što bi moglo olakšati njeno izdvajanje. No, na velikom dijelu područja Južnog pola voda bi se mogla nalaziti tek u tragovima unutar stijena, do čega će biti puno teže doći. Također, vjerojatno sadrži koktel otrovnih kemikalija koje će morati biti uklonjene.
Prema procjenama istraživača, osam najvećih kratera na Mjesecu sadrži oko 34 milijuna tona vode. Budući postoji malo lokacija za istraživanje, moguće je kako će doći do varijante zlatne groznice, u kojoj će nacije koje mogu u tome sudjelovati pokušati zauzeti najbolje pozicije.
[post_publish_update_datetime]
