Na stadion Šalata u subotu 12. rujna stiže IDEM održati najveći solo koncert u karijeri. Antun Aleksa – alfa i omega isprva projekta, a potom i punkrvog benda – podijelio je osjećaje, ali i novitete koje obožavatelji, također uskoro, mogu očekivati.
Tipkali smo međusobno pitanja i odgovore tijekom ovog paklenog ljeta. On s užarene A3, ja iz posljednjim toplotnim udarom osunčanog Zagreba. U međuvremenu je popustilo, pa svakako ostaje realna nada da će posljednji ovoljetni zagrebački open air na Šalati biti pun pogodak i po pitanju atmosferskih prilika.
Bliži se veliki koncert na Šalati, ima li nervoze?
Antun Aleksa: Ima malo, ali puno manje nego što sam očekivao. Unatoč dugom paklenom ljetu ulaznice idu super, a i mi smo skoro pa spremni za dostavit jedan krasan performans.
Nakon rasprodane Tvornice i Boogalooa to je svakako logičan korak, no hoće li nakon te krune IDEM možda u studio?
Antun Aleksa: Već smo u studiju. Prvi singl s novog albuma izlazi prije Šalate!
Na potpuno subjektivnoj razini ja još uvijek čekam taj neki regionalni bend koji će me potpuno rasturit. Tu nadu polažem u nove klince koji rokaju dosta jako.
Naime, nakon prva dva albuma koja si radio kao samostalni projekt, IDEM je u međuvremenu zaživio i kao bend. Kako gledaš na taj izazov, a da to u produkcijskom smislu zazvuči drukčije nego „samo još jedan punk rock bend u nizu“?
Antun Aleksa: Svakako ćemo zvučat k’o punk rock bend, takav sound je ipak moja najveća glazbena ljubav. Nekako uopće ne sumnjam u bend ni materijal, niti se opterećujem time da ćemo zvučat generički dokle god uspijemo prenijet te songove onako kako smo zamislili. Spremamo super album.
Porto Morto ima kreativni proces koji stvarno izrodi čuda, ali može i iscijedit čovjeka.
Naravno pitam to i iz tvog iskustva u Porto Mortu, jer tom bendu je produkcija izuzetno bitan segment. Na koncu koliko se sada povećavaju tvoje obaveze u tom bendu koji je konačno izašao s novim albumom?
Antun Aleksa: Porto Morto ima kreativni proces koji stvarno izrodi čuda, ali može i iscijedit čovjeka. U svom projektu preferiram malo konkretniji i usmjereniji pristup radu, a tamo se prilagodim tome koliko mogu i probam pronaći svoje mjesto. Npr. često se desi da se u Portu uhvatim bukinga, mercha ili tako neke zadaće. Veseli me što će s “Minimumom” sad krenut malo više svirki i probi pa će Porto društvo ponovno zajahat val rokenrola.
Iako si nakon albuma „Ciao“ najavio da ćeš se neko vrijeme kloniti studija, zanimljivo je da si izuzetno prisutan kao gost u raznim duetima. Ki Klop, pocket palma, Edo Maajka, Mašinko… Gotovo si postao poput amajlije za sreću. Koliko ti je zanimljivo uskakati u različite žanrovske priče?
Antun Aleksa: Ono što sam ustvari mislio jest da se neću opterećivat time da moram neki vlastiti novi materijal snimit ni izbacit u nekom određenom roku kako bi se mogao posvetiti autorstvu. A što se suradnji tiče, iskreno se nisam nikad previše palio na to da uskačem na tuđe stvari jer mi se činilo da puno ljudi to samo odrađuje, ali mi je u zadnje vrijeme postalo fora tražit svoj dio u tuđoj priči, te da pritom maksimalno zadržim svoj izričaj. Odavno još imam i neke svoje ideje vezane uz suradnje s drugim autorima, ali nikako da taj projekt dođe na red.
Hoćeš li te duete iskoristiti i vice versa na Šalati, u smislu da bi po duetima mogli nagovijestiti i goste?
Antun Aleksa: Na tom koncertu planiramo svirat sve živo tako da sva ta ekipa dolazi dat svoj doprinos, a bendovi koji će baš nastupiti prije nas su dragi nam Mašinko i prijatelji iz engleske Burnt Tapes.
Koje teme te okupiraju i kako vidiš novi smjer IDEMa? Dosad je to bilo izuzetno uspješno lirsko seciranje nostalgičnog balona bezbrižne mladosti i života glazbenika sa zagrebačkog asfalta. Dosad je IDEM uvijek imao tu neku karakterističnu pozitivističku potku. Je li to nešto što misliš da bi trebalo ostati nepromijenjeno ili bi širio okvire?
Antun Aleksa: Pa ustvari većina mojih stvari ima neku sjetnu notu. Skoro uvijek se kroz njih provlače teme koje su mi u tom trenutku aktualne i koje trebam izventat. U nekoliko godina od pisanja prva dva albuma do danas mi se život baš masu promijenio tako da je neminovno da se kroz album provlače i neke nove teme, ali bit će i onih starih jer treba riješit i neke zaostatke. U zadnje se vrijeme dosta bavim ljutnjom i osobnim granicama.
Kako regija reagira na IDEM? Na domaćem terenu si velik, kako je izvan njega?
Antun Aleksa: Festivali reagiraju odlično, a u većim gradovima lako punimo klubove od nekoliko stotina ljudi. Ovisi naravno o mjestu, ali npr. zadnji klupski Beograd i Novi Sad su nam bili rasprodani. Ipak od svega mi je najdraže što nam je publika nevjerojatno nabrijana i uživljena. Imamo baš divan fanbase koji super raste i gdje god dođemo vajb bude top.
Kako općenito gledaš na situaciju na sceni, razvija li se to po tebi u nekom dobrom smjeru?
Antun Aleksa: Mislim da ljudi ovdje više sviraju i stvaraju nego ikad. U nekim aspektima je to fantastično, a s druge strane se lako može dogoditi i zasićenje. Scena će uvijek imat neka svoja neslaganja, čupanja i razvlačenja, ali svaka generacija stvara svoju priču i nekako vjerujem da smo svi tu da se čujemo i vidimo, te da si pomognemo. Na potpuno subjektivnoj razini ja još uvijek čekam taj neki regionalni bend koji će me potpuno rasturit. Tu nadu polažem u nove klince koji rokaju dosta jako.
I na koncu počeli smo ovaj razgovor o novom albumu, a ipak sam propustio pitati nije li Šalata izvrsna prilika za budući live album?
Antun Aleksa: Razmišljao sam o tome i mislim da nam i je u planu snimit nastup pa ćemo vidjeti šta ćemo s tim, ali s druge strane to je baš puno puta viđeno tj. slušano. Više me voze opskurne brije tak da me ne bi čudilo da lajv album snimimo u nekom podrumu pred 30 ljudi. To su slatke brige, al’ svakako prvo planiramo zakucat Šalatu radili live album ili ne. Bit će baš vrh, jedva čekam.
