Pulski filmski festival najstariji je i najvažniji nacionalni filmski festival u Hrvatskoj te jedan od najstarijih festivala takve vrste u Europi. Održava se u Puli, a njegov zaštitni znak su večernje projekcije u rimskoj Areni. Jednom od najupečatljivijih mjesta na kojima se filmovi prikazuju pred publikom.
Festival je danas prvenstveno mjesto predstavljanja hrvatske filmske produkcije. Ondje se premijerno ili festivalski prikazuju novi domaći dugometražni filmovi, dodjeljuju najvažnije nacionalne filmske nagrade i okupljaju redatelji, glumci, producenti i drugi filmski profesionalci.
Kako je nastao Pulski filmski festival?
Priča festivala zapravo počinje prije njegova službenog osnutka. Filmske projekcije u Areni održavale su se još 1938. godine, dok je Pula bila pod talijanskom vlašću. Mnogo važniji trenutak dogodio se 1953., kada je direktor pulskog Kinematografskog poduzeća Marijan Rotar organizirao reviju stranih filmova u Areni.
Ideja nije u početku naišla na veliko oduševljenje jer se sumnjalo da se u golemom otvorenom amfiteatru može postići dovoljno kvalitetna filmska projekcija. Pokazalo se upravo suprotno. Među prikazanim naslovima bio je i Rashomon redatelja Akire Kurosawe, a deset programa privuklo je oko 50 tisuća gledatelja.
Veliki interes potaknuo je Rotara da već 1954. pokrene Reviju domaćeg filma. Upravo se ta godina smatra početkom Pulskog filmskog festivala. Prvo izdanje nije imalo službeni žiri, pa je publika glasovanjem kao svojeg favorita izabrala Vesnu redatelja Františeka Čapa.
Festival je već 1955. postao potpuno natjecateljski događaj sa službenim žirijem.
Od jugoslavenskog do hrvatskog filmskog festivala
Tijekom sljedećih desetljeća Pula je postala središnje mjesto jugoslavenske kinematografije. Filmovi iz različitih republika prikazivali su se u glavnom programu, a uspjeh u Puli predstavljao je jedno od najvažnijih priznanja koje je neki film tada mogao ostvariti.
Festival je posebno važnu ulogu imao tijekom 1960-ih i 1970-ih, kada je pratio razvoj novih autora i promjene u jugoslavenskoj kinematografiji. Pula tako nije bila samo mjesto dodjele nagrada, nego i godišnji pregled stanja domaćeg filma.
Rat i raspad Jugoslavije donijeli su veliki prekid. Festival je 1991. otkazan na dan otvaranja, a već 1992. vratio se kao festival posvećen hrvatskoj kinematografiji. Mala domaća produkcija tijekom 1990-ih predstavljala je ozbiljan problem, pa 1994. festival nije održan u uobičajenom obliku. Kasnije se program ponovno razvijao, a od početka 2000-ih uključivao je i međunarodne programe.
Što su Zlatne arene?
Najpoznatije nagrade Pulskog filmskog festivala su Zlatne arene. Dodjeljuju se za najvažnija filmska ostvarenja, uključujući režiju, scenarij, glumu, fotografiju, montažu, glazbu, scenografiju i druge filmske profesije.
Najvažnija je Velika zlatna arena za najbolji film, koja predstavlja jedno od najvećih priznanja u hrvatskoj kinematografiji. Postoji i Nagrada publike Zlatna vrata Pule, pa gledatelji također imaju priliku izabrati svojeg favorita.
Zašto je pulska Arena toliko važna?
Festival bi teško imao isti identitet bez pulske Arene. Rimski amfiteatar iz prvog stoljeća može primiti tisuće gledatelja, zbog čega festivalska projekcija može imati atmosferu kakvu je teško pronaći u klasičnoj kinodvorani.
Upravo je spoj filma i povijesnog prostora tijekom desetljeća postao simbol festivala. Za domaći film premijera pred nekoliko tisuća ljudi u Areni može biti jedan od najvećih trenutaka njegova festivalskog života.
Pulski filmski festival zato nije samo mjesto na kojem se nekoliko dana godišnje prikazuju filmovi. Od prve revije 1954., preko vremena kada je bio središte jugoslavenske filmske industrije, do današnje uloge glavnog festivala hrvatskog filma, postao je važan dio povijesti domaće kinematografije i jedan od njezinih najprepoznatljivijih simbola.
Ako te zanima još filmskih pojmova, klikni ovdje!





