Kontrola nad Hormuškim tjesnacem postala je jedno od ključnih pitanja u sukobu s Iranom. Dok su posljednjih mjeseci i Iran i Sjedinjene Američke Države iznosili tvrdnje o vlastitoj nadmoći, najnoviji podaci pokazuju da se odnos snaga mijenja, prenosi Index.
Prema podacima tvrtke Kpler, koja prati kretanje brodova pomoću transpondera i satelita, više od 80 posto prolazaka kroz Hormuški tjesnac u posljednja dva tjedna odvijalo se omanskom rutom. Riječ je o plovnom putu koji je odobrio UN, ali kojem se Iran snažno protivi.
Iran inzistira na kontroli tjesnaca te je napao desetke brodova koji su pokušali proći uz sjevernu obalu Omana. Unatoč riziku, većina brodova posljednjih tjedana ignorira iranske zahtjeve i prolazi tjesnacem uz najavljenu zaštitu američke mornarice.
“Sve upućuje na to da je Iran barem djelomično izgubio kontrolu nad tjesnacem” – izjavio je Homayoun Falakshahi, glavni analitičar za sirovu naftu u Kpleru.
Riječ je o velikom preokretu u odnosu na situaciju od prije mjesec dana, kada Kpler gotovo uopće nije bilježio promet omanskom rutom.
Nagli pad prometa na ruti koju preferira Iran onemogućio je Teheran u naplati tranzita, što je pokušavao tijekom proljeća. Iako je Memorandum o razumijevanju između SAD-a i Irana istekao ovog tjedna, čime je Teheranu teoretski otvorena mogućnost ponovne naplate, podaci Kplera pokazuju da u tome zasad ne uspijeva.
“Većina aktera na Bliskom istoku ne pristaje na iranski zahtjev za naplatom tranzita niti ga provodi. Zbog toga omanska ruta ima najviše smisla” – rekao je Dan Pickering, osnivač i glavni investicijski direktor tvrtke Pickering Energy Partners.
“Kuvajt, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati unajmljuju supertankere, odnosno VLCC brodove, za prijevoz nafte iz Perzijskog zaljeva kroz Hormuški tjesnac. Nafta se potom prebacuje na tankere kupaca izvan opasne zone, u Omanskom zaljevu”, navodi Andy Lipow, predsjednik tvrtke Lipow Oil Associates.
Dio brodova, kako bi izbjegao iranske napade, isključuje transpondere, ponekad i na nekoliko tjedana. Takav se promet naziva „mračnim prometom“ i može promaknuti nekim servisima za praćenje, uključujući Kpler. Iako se dio brodova može uočiti satelitskim putem, njih je teže pratiti standardnim metodama.
Sjedinjene Države, međutim, sa značajnim vojnim snagama na moru imaju uvid u kretanje brodova koji prolaze tjesnacem. Američke vlasti izvijestile su o znatno većem obujmu transporta nafte nego što su pokazivale dosadašnje procjene. Ministar energetike Chris Wright izjavio je prošlog tjedna da je ukupni tranzit nafte kroz tjesnac i okolne rute tijekom jednog tjedna iznosio oko 15 milijuna barela dnevno. To je znatno bliže prijeratnom prosjeku od 20 milijuna barela dnevno. Zbog toga je predsjednik Donald Trump u ponedjeljak izjavio da SAD ima „potpunu kontrolu nad tjesnacem“. Riječ je o tvrdnji koju je tijekom sukoba više puta ponavljao, ali dostupni podaci pokazuju da je treba uzeti s rezervom.
Iranski napadi i dalje traju, dok je protok nafte još uvijek ispod prijeratne razine, što sugerira da SAD nema potpunu kontrolu nad Hormuškim tjesnacem. No, nema je ni Iran.
“Ako im je cilj bio nametnuti se kao glavni akter, rekao bih da nikada nisu ni imali potpunu kontrolu. Čini se da je njihov cilj odvraćanje kako bi potvrdili svoju moć. Mislim da u tom odvraćanju i dalje uspijevaju” – kazao je Pickering.
Ipak, ako tankeri doista prevoze količine nafte koje navode Sjedinjene Države, iranska moć odvraćanja i kontrola nad Hormuškim tjesnacem oslabile su u odnosu na stanje od prije mjesec ili dva. Situaciju dodatno kompliciraju pregovori Omana i Irana o ponovnoj uspostavi slobodne plovidbe tjesnacem. U pregovorima ne sudjeluju Sjedinjene Države, što je izazvalo nezadovoljstvo Donalda Trumpa.
Zasad nije jasno kako će ti razgovori utjecati na promet nafte i odnos snaga oko jednog od najvažnijih svjetskih pomorskih pravaca.
“Sve informacije i naslove treba uzimati s dozom rezerve. Ipak, može se reći da je Iran djelomično izgubio kontrolu nad tjesnacem” – zaključio je Lipow.
