Indijski gradovi spadaju među najgušće naseljena područja na svijetu s isto takvim prometom: zagušene ulice, rijeke automobila, rikši i pješaka. U povijesnim središtima ulice su izuzetno uske, a zgrade stoljećima stare, što donosi specifične infrastrukturne izazove. Širenje cesta nije opcija jer rušenje zgrada u zaštićenim i povijesnim jezgrama ne dolazi u obzir. Gradnja metroa je skupa i spora: kopanje tunela ispod gustih gradskih naselja s neistraženom podzemnom infrastrukturom zahtijeva golema ulaganja i desetljeća radova. Uz to, tisuće vozila zarobljenih u stani-kreni prometu drastično povećavaju emisije štetnih plinova.
Pionirski projekt: Varanasi Kashi Ropeway
Najpoznatiji primjer kako riješiti gužve je drevni grad Varanasi (Kashi), jedno od najvažnijih vjerskih i turističkih središta Indije. Gradske vlasti i vlada prepoznale su da klasični metro nije izvediv u uskom labirintu ulica koje vode prema obalama rijeke Ganges, pa je rješenje pronađeno u sustavu zračnog transporta.
Gondole polaze u razmacima od svega nekoliko sekundi, lebdeći iznad krovova na visinama od 10 do preko 50 metara, čime putnici u potpunosti izbjegavaju gužve na tlu.
Ključne prednosti urbanih žičara
Urbane gondole nisu novost u svijetu, uspješno funkcioniraju u gradovima poput La Paza u Boliviji i Medellína u Kolumbiji, no u Indiji su upravo idealne jer donose brzo i jeftino rješenje. Žičarama nisu potrebne ceste ni tračnice, nego samo prostor za temelje potpornih stupova i postaje, čime je zauzimanje prostora minimalno. Izgradnja traje znatno kraće od podzemne ili nadzemne željeznice, a troškovi su često tek djelić cijene metroa. Sustav radi na električnu energiju, čime se eliminira izravna emisija ispušnih plinova i smanjuje buka u gradu. Naposljetku, zračni koridor nema semafore, prometne nesreće ni zastoje, pa vrijeme dolaska na odredište ostaje fiksno.
Program Parvatmala
Varanasi je tek početak. Kroz nacionalni program pod nazivom Parvatmala Pariyojana indijska vlada planira izgradnju desetaka sličnih sustava diljem zemlje, ne samo u planinskim regijama gdje su žičare uobičajene, već i u drugim prenapučenim gradovima gdje zračni prijevoz može poslužiti kao poveznica s postojećim željezničkim i autobusnim linijama. Iako gondole ne mogu u potpunosti zamijeniti sustave masovnog prijevoza poput vlakova visokog kapaciteta na dugim relacijama, one pružaju učinkovito rješenje za “prvi i zadnji kilometar” te premošćivanje najkritičnijih uskih grla u zagušenim gradskim središtima.
| Detalji projekta u Varanasiju | |
| Duljina rute | ~3,75 km |
| Broj postaja | 5 strateških čvorišta (povezuje glavni željeznički kolodvor i centar) |
| Vrijeme putovanja | Smanjeno s 45–60 min cestom na oko 16 minuta |
| Kapacitet | Oko 96.000 putnika dnevno (153 gondole, svaka po 10 putnika) |
| Pogon | Električni (nulta stopa lokalnih emisija) |
[post_publish_update_datetime]





