Hercegovačka kuhinja stoljećima je bila kuhinja nužde. Pura, uštipci, sir iz mišine, pršut sušen na buri – jela nastala iz onoga što je kamen dao. U toj jednostavnosti krila se mudrost: malo namirnica, ali savršeno poznavanje svake od njih. Zato ta jela nikada nisu nestala – ona su temelj na kojem se gradi.
Novi oblik
Suvremena gastronomija odavno je shvatila da tradicija nije muzejski eksponat, nego živa materija. Kuhari diljem svijeta jelima svojih baka daju novi oblik, a da je svijet krenuo tim smjerom, potvrdio je i Michelinov vodič dodijelivši zvjezdice uličnim štandovima u Singapuru. Vrhunska kuhinja, jasno je, ne stanuje u skupim restoranima, nego ondje gdje postoje znanje i strast.
Na tom uvjerenju prije sedam godina rođen je Street Food Fest u Širokom Brijegu. Cilj nikada nije bio samo nahraniti posjetitelje – cilj je bio educirati nepca: ponuditi okuse koje ljudi dotad nisu imali gdje kušati i pokazati da se naša tradicija i novi okusi ne isključuju, nego razgovaraju. Ovogodišnje sedmo izdanje, prvi put u četiri dana, s 14 izlagača, pokazalo je da smo uspjeli. Jer pogledajte tko su pobjednici.
Nagradu publike odnijela je Antonija Rittuper, Širokobriježanka s adresom u Zagrebu, polufinalistica MasterChefa, s brandom Moderuša. A čime? Purom. Ali purom kakvu Hercegovina još nije vidjela – pura Moderuša – jelo naših baka provedeno kroz suvremeni kuharski rukopis. Simboličnija pobjeda ne postoji: domaća kuharica vratila se kući i dokazala da najveći potencijal naše gastronomije leži u onome što oduvijek imamo, samo ga treba ispričati novim jezikom.
Nagradu žirija Chef’s Choice osvojio je Brane Bebek iz ljubuškog Hyde Bar & Dinea, čiji su autorski sushi burger i rolice podigli standard koji se očekuje na festivalskom štandu. Prije sedam godina rečenica “vrhunski sushi radi se u Ljubuškom” zvučala bi kao vic. Danas je to presuda struke.
Kuhari programeri
A da festival mijenja i sudbine, svjedoče dvije priče. Matej Šušak i njegov Profa23 jedini su izlagači prisutni na svakom izdanju: na prvom je festivalu bio mladi kuhar početnik sa sushijem, a u međuvremenu je završio Sushi akademiju u Tokiju i postao službeni sushi majstor. Danas radi u Austriji, ali poručuje da će, dok god se bavi ovim poslom, izlagati na Street Food Festu – “najboljem festivalu na svijetu”, kako ga zove.
Druga priča je Von Herzog. Prije pet godina došli su nam kao kuhari entuzijasti, po struci programeri. Publika ih je nagradila prvim mjestom – a taj izlet na festival promijenio im je život. Otvorili su restoran u Mostaru, a danas su njihovi “signature” burgeri franšiza dostupna u više restorana u BiH i Hrvatskoj, na glasu kao najbolji burgeri u državi. Festival im je bio odskočna daska, a oni su dokaz da se sa širokobriješkog festivalskog trga može skočiti jako daleko.
Pura s “twistom” po izboru publike, sushi iz Ljubuškog po izboru žirija, majstor iz Tokija i franšiza rođena na festivalu – to je put koji smo prošli. To je prava uloga festivala: biti stol za kojim se pura i sushi sretnu te za kojim nitko ne mora birati između svojega i svjetskoga.
Infobox ():
Cilj Street Food Festa nikad nije bio samo nahraniti posjetitelje već educirati nepca, ponuditi okuse koje ljudi dotad nisu imali gdje kušati
Infobox ():
Pura s “twistom” po izboru publike, sushi iz Ljubuškog po izboru žirija, majstor iz Tokija i franšiza rođena na festivalu – to je put koji smo prošli
