Istraživači su desetljećima proučavali mozak, genetiku i razvoj koji stoje iza dominantnosti dešnjaka, ali razlog je ostao nejasan. Nova studija, koju su vodili istraživači sa Sveučilišta u Oxfordu (Velika Britanija) ukazuje na dvije glavne evolucijske prekretnice: uspravno hodanje i dramatičan rast ljudskog mozga.
Istraživanje, objavljeno u časopisu PLOS Biology, analiziralo je podatke 2025 majmuna i čovjekolikih majmuna koji predstavljaju 41 različitu vrstu primata. Koristeći Bayesovo modeliranje koje je razmatralo kako su vrste evolucijski povezane, istraživači su testirali nekoliko glavnih teorija o podrijetlu dominantnosti dešnjaka. Ispitali su čimbenike uključujući korištenje alata, prehranu, stanište, veličinu tijela, društvenu strukturu, veličinu mozga i obrasce kretanja.
Ljudi su se u početku u analizi izdvajali od svih ostalih primata. Međutim, to se promijenilo nakon što su istraživači u svoje modele dodali dvije ključne osobine: veličinu mozga i omjer između duljine ruke i duljine noge, što se obično koristi kao marker dvonožnog kretanja.
Nakon što su uzete u obzir te značajke, ljudi više nisu izgledali kao takva evolucijska iznimka. Nalazi sugeriraju kako kombinacija uspravnog hodanja i većeg mozga može objasniti zašto su ljudi razvili tako neobično snažnu sklonost desnoj ruci.
Čudni slučaj “hobita”
Studija je također omogućila istraživačima procjenu vjerojatne sklonost desnoj ruci kod izumrlih ljudskih predaka. Njihovi rezultati sugeriraju kako su rani hominini poput Ardipithecusa i Australopithecusa vjerojatno pokazivali samo blage sklonosti desnoj ruci, slično onome što se danas vidi kod modernih velikih majmuna.
Čini se kako se taj obrazac značajno jača pojavom roda Homo. Vrste uključujući Homo ergaster, Homo erectus i neandertalce vjerojatno su imale sve jače preferencije za desnu ruku, što je na kraju dovelo do ekstremne dominacije vidljive kod modernih ljudi.
Jedna vrsta se istaknula iz ovog trenda: Homo floresiensis, vrsta malog tijela često nazivana “hobit” zbog svoje sitne veličine. Istraživači su predvidjeli kako ova vrsta ima znatno slabiju sklonost desnoj ruci. Prema timu, to otkriće odgovara širem evolucijskom obrascu. Homo floresiensis imao je relativno mali mozak i zadržao je fizičke prilagodbe i za penjanje i za uspravno hodanje, umjesto potpune specijalizacije za dvonožno kretanje.
Zašto je ljevorukost opstala?
Istraživači vjeruju kako dokazi ukazuju na dvostupanjski evolucijski proces. Prvo, uspravno hodanje oslobodilo je ruke od kretanja, stvarajući nove pritiske koji su pogodovali specijaliziranijoj i asimetričnijoj upotrebi ruku. Kasnije, kako su ljudski mozgovi postajali veći i složeniji, preferencija za desnu ruku postala je jača i raširenija.
Znanstvenici i dalje ne razumiju u potpunosti zašto je ljevorukost opstala tijekom ljudske evolucije ili kako je ljudska kultura možda pomogla u jačanju desnorukosti tijekom vremena. Istraživače također zanima mogu li slične preferencije udova pronađene kod životinja poput papiga i klokana ukazivati na dublje evolucijske obrasce koje dijele vrlo različite vrste.
Datum i vrijeme objave: 20.05.2026 – 14:15 sati
