Dok se osamdesetih godina prošlog vijeka govorilo o takozvanoj „zimi vještačke inteligencije“, što je, usljed nedostaka resursa, bio period svojevrsne stagnacije, AI je danas u svom punom zamahu i na putu da postane dio gotovo svih radnih procesa. Njen brzi razvoj ne iznenađuje profesora na Fakultetu informacijskih tehnologija (FIT) u Mostaru i direktora istraživanja u prvom institutu za vještačku inteligenciju u BiH Blum, Elmira Babovića. Isti strahovi koji danas prate AI, su kaže za Forbes BiH, postojali i kada se pojavio Google i internet. Sjeća se prvih reakcija na informaciju kako se na zapadu kupuje pizza preko interneta, kada se u čudu govorilo kako će tehnologija “zaglupiti” ljude.
“Međutim, ništa se nije desilo”, kaže on dodajući:
“Ove mlade generacije su najpametnije generacije koje su ikada hodale planetom Zemljom od nastanka čovjeka.”
Ovo nije prvi put da se ljudi boje promjene
Današnje generacije, govori on, koje su post- Google generacije, koje stasavaju u vremenu AI, i profesionalno sazrijevaju i uz ChatGPT i Gemini i sve druge alate, nisu inferiorne u odnosu na starije generacije, već upravo suprotno.
Žive i hrane se zdravije, dobar dio ih se bavi sportom, dok količina informacija s kojima danas raspolažu, čini njihov život kvalitetnijim, a njih produktivnijim u društvu.
“Mi danas ne govorimo ni o čemu što nismo ranije vidjeli. Ovo nije prvi put da se u historiji dešava neka promjena”, kaže on i podsjeća na industrijsku revoluciju i pojavu Flying shuttle (Letećeg šatla), mehanizovanog uređaja za tkanje iz 1733. godine koji je udvostručio brzinu proizvodnje tekstila. Iz straha da će mašine “uzeti” posao tkačima, umanjiti vrijednost njihovog rada i plata, radnici su palili mašine, dok je izumitelj morao napustiti zemlju. Rezultat je, kaže, bio da je Britanija postala jedna od vodećih industrijskih sila.
“Slični strahovi pojavili su se i kasnije, prilikom izuma parne mašine, automobila, isto se desilo i tokom elektrifikacije, te kasnije automatizacije u 20. vijeku. Kada je automobil uveden, kočijaši i ljudi koji su prevozili robu i putnike konjima strahovali su da će ostati bez posla. Ali na kraju, jednostavno su se prilagodili, promijenili, počeli su voziti automobile umjesto konja i postali su oni produktivniji”, kaže naš sagovornik.
Došlo je vrijeme, kaže on, gdje brzina prilagođavanja mora pratiti brzinu razvoja tehnologije, te je za njega ovo i vrijeme prilika.
AI i radna mjesta
“Ne vidim prostora za neki strah, nego samo vidim šansu. Treba se prilagoditi na promjene, educirati…, ako nema više posla u fabrikama za tkače, ima za operatere mašina. Zašto bi neko pregledao ručno Excel šit od 4.000-5.000 redova, ili klasificirao 12.000 dokumenata u nekoj arhivi kad tu može pomoći AI? Naravno, čovjek mora ostati „human in the loop“, konačna figura provjere i odgovornosti, ali veliki dio mehaničkog rada se može automatizirati.
Sve su ovo, dodaje, velike promjene ili industrijske revolucije, s tim da današnja ne pomaže samo u fizičkom radu. “Ovo je prvi put da imamo i kognitivnu pomoć”.
Međutim, nijedna od promjena se ne dešava preko noći, kaže on.
“Kao što ni čovjek koji je 1733., tkao na mašini, nije mogao preko noći postati operater mašine, nego je ručno tkao, i trebalo mu je neko vrijeme da se prilagodi. Međutim, ta brzina prilagodbe će biti ključni faktor uspjeha i pojedinca i kompanija i akademskih institucija. I tu je teret na sve tri strane, da prežive još jednu promjenu, kaže profesor Babović.
Sličnu logiku vidi i u industriji.
“Danas smo svjesni upitnih poteza nekih firmi, po pitanju možda i otpuštanja nekih radnika, korištenja AI-a kao izgovora za smanjenje radnih mjesta i tako dalje. Mislim da se te firme nisu na pravi način prilagodile i uvidjele trenutno stanje. Definicija inteligencije je i mogućnost prilagodbe na promjene. I kao i u prirodi, jači će opstati, slabiji će biti pojedeni, doslovno. To brutalno zvuči, ali je tako.”
Pandemiju koristi kao primjer. Fakulteti koji se u tom periodu nisu uspjeli brzo prilagoditi, prebaciti na online nastavu, nisu mogli završiti semestar.
Veliki dio javnog straha prema umjetnoj inteligenciji pripisuje i popularnoj kulturi. Filmovi naučne fantastike decenijama su gradili imaginarnu sliku pobunjenih mašina i uništenja čovječanstva. I sam kaže, voli naučnu fantastiku, ali smatra da je taj narativ proizveo pogrešnu percepciju tehnologije.
“Ovo je najbolje vrijeme od nastanka čovjeka”
Na naše pitanje i o onoj drugoj strani koja nije vizionarska, već domete savremene tehnologije može koristiti i za zloupotrebu, kaže: “Barut može biti korišten za vatromet, a može biti korišten i za top. To jednostavno nije do umjetne inteligencije. Ona kao takva je činjenica koja postoji. I hvala Bogu da postoji. Umjetna inteligencija nije opasna. Može se zloupotrijebiti kao i sve drugo. I Google se mogao zloupotrijebiti, internet se generalno može zloupotrijebiti, E-komerc se zloupotrebljava…, međutim, ne vidim prostora za neki strah u smislu da ćemo mi kao civilizacija, kao društvo ili kao pojedinci biti ugroženi time. Naravno, ratova je bilo, korona je bila, izgubili smo drage i vrlo dobre ljude, međutim, kuge je bilo i u srednjem vijeku. Nikada u historiji čovječanstva nije bilo nekog razdoblja bez izazova. Govorim mladim ljudima i studentima i kolegama; uživajte, jer vi živite trenutno jedno dobro vrijeme, najbolje od nastanka čovjeka”, kaže on.
Teoretski danas, dodaje on, moguće je uzeti jeftine mikrokontrolere i relativno solidne računare i automatizirati gotovo cijelu kuću, ili razvijati sami svoje modele vještačke inteligencije.
“Firme također imaju mogućnost da napreduju, imaju toliko mogućnosti za razvoj, da je to nevjerovatno. Samo što to ne uviđaju, jer nijedna projekcija nije unaprijed određena”, kaže naš sagovornik.
Potencijal koji vidi u novim tehnologijama daleko je veći od prijetnje, naročito u medicini.
“Možemo se nadati boljim lijekovima, boljim metodama dijagnostike, inovativnim načinima liječenja određenih bolesti kao što su karcinom ili autoimune bolesti koje se tradicionalno smatraju ili neizlječivim ili jako teškim. Iskreno se nadam da će vrlo brzo doći vrijeme gdje će umjetna inteligencija pomoći u toj oblasti”, kaže on.
Školovao se i doktorirao u Mostaru
Profesor Babović se školovao na Fakultetu informacijskih tehnologija (FIT) u Mostaru, gdje je i doktorirao, a danas na istom fakultetu prenosi znanje novim generacijama kroz inovativne metode učenja. Kao naučnik, fokusiran je na primijenjenu vještačku inteligenciju, robotiku i razbijanje tradicionalnih autoritarnih modela obrazovanja u korist kritičkog mišljenja.
U njegovom CV-u je i činjenica da je napravio i prvi bh. dron, u garažnim uslovima. Eksperimentalno se kaže, bavio ovim tehnologijama još od 2005. godine, kada je pravio svoje flight controllere za upravljanje letjelicama. Kasnije su se pojavili gotovi open-source flight kontroleri, pa je kaže, počeo koristiti i njih.
Prvi dron napravljen u garažnim uslovima
“Prvi bh. dron koji sam snimio i objavio na YouTubeu nastao je iz čiste lične ljubavi prema tehnologiji. U tom trenutku nisam ni bio svjestan koliko će ljudima biti zanimljivo da uopšte vide takav projekat”, sjeća se.
Godine 2013. napravio je heksekopter „Neretva“, bio je to, kaže, solidan dron sa dobrim performansama za to vrijeme.
Performanse su možda i sporedni važni detalj u odnosu na činjenicu da su stvarane u improviziranim uslovima. Konstrukciju je pravio sam, ručno, pilom za metal rezao aluminijske profile i sastavljao šarafima. U to vrijeme teško je kaže, bilo doći do svih dijelova, te se sjeća kako mu je prijatelj uspio pronaći komad aluminijske ploče koju je trebalo izrezati u obliku šestougla. U početku je testirao vlastite flight controllere. Jedan od prvih radio je koristeći 18F4550 mikrokontroler.
“Tada se upravljanje motorima zasnivalo na takozvanoj pulse width modulation (PWM) tehnici, gdje je u periodu od 20 milisekundi trebalo veoma precizno slati signal od 5 volti u trajanju između jedne i dvije milisekunde, dok ostatak vremena signal ostaje na nuli. Danas to zvuči veoma komplikovano i nepraktično, ali meni je tada bilo fascinantno ručno brojati cikluse sistemskog sata kako bih poslao odgovarajuću instrukciju procesoru.”
Sve je, priča naš sagovornik, nastajalo kod kuće, bez posebne radionice. Projekti nisu imali strogo definisane rokove; radilo se onda kada se moglo. Često bi se neki dio naručio iz inostranstva, pa bi se čekalo i po 45 dana da stigne. Kada paket konačno dođe, trčalo se u poštu s ogromnim uzbuđenjem da se preuzme i nastavi rad.
“Tih nekoliko godina, prvih eksperimenata sa dronovima, bile su zanimljive, simpatične, ali, danas ne bih radio na taj način, jer tada se nisam držao neke formalne metodologije, nije to bilo sa nekim pravim inženjerskim pristupom, dosta je bila improvizacija”, govori nam.
Ne treba ubiti smisao za improvizaciju
Upravo u improvizaciji vidi posebnu vrijednost i primjećuje kaže, da ni današnje generacije mladih nisu izgubile taj duh, iako imaju mnogo bolju podršku kroz obrazovanje i dostupne tehnologije.
“Mislim da ne treba ubiti smisao za improvizaciju, jer od tih improvizacija može doći i nešto što će kasnije biti industrijskog kvaliteta”, kaže profesor Babović.
Ono što mu je nekada bila strast danas nastavlja na puno većem nivou na Blum Institutu. Jedan od njegovih projekata uključuje primjenu AI-a u PID kontrolerima za balansiranje robota i dronova ili bilo koju vrstu bespilotnih letjelica.
Institut trenutno razvija dvije glavne istraživačke oblasti: energetiku, robotiku, automatiku i industrijsku automatiku, te proizvodnju i primjenu umjetne inteligencije u tim granama. Fokus nije samo na teorijskim istraživanjima nego na „applied science“, tj. primijenjenoj nauci koja može završiti u stvarnoj industriji.
Upravo zbog toga Institut opisuje i kao svojevrsni tehnološki hub za novu generaciju stručnjaka u Bosni i Hercegovini na kojem svoje mjesto nalaze mladi ljudi, magistranti, doktoranti, ali i kvalitetni diplomski radovi, gje je moguće doći s idejom i dobiti ozbiljno mentorstvo.
Jedan od konkretnih projekata na kojem trenutno rade mladi istraživači u Institutu odnosi se na primjenu umjetne inteligencije u održavanju solarnih elektrana. Ideja nije nova u svijetu, ali je razvijena s njihovim posebnim pristupom; umjesto da serviseri satima obilaze solarne parkove i ručno provjeravaju svaki panel, razvijen je sistem koji na osnovu fotografije automatski prepoznaje da li postoji oštećenje i o kakvoj vrsti kvara je riječ.
“Kada imate krila, raširite ih”
Važan dio tog razvoja predstavlja i konferencija “Kiss the Future”, koja je prošle godine okupila veliki broj učesnika i stručnjaka iz regiona i svijeta. Ovogodišnje izdanje planirano je za 15. i 16. oktobar, a organizatori vjeruju da događaj prerasta u regionalnu tradiciju koja Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu pozicionira na mapi umjetne inteligencije i novih tehnologija.
Da li zbog činjenice što je i profesionalno vezan za katedru i edukciju, ali u razgovoru s posebnom pažnjom govori o svojim studentima i mladim inovatorima. Hvali njihovu inteligenciju.
“Imam jednu poruku za mlade ljude”, kaže dok razgovor uvodimo u priču o radnom potencijalu u ovoj zemlji.
“Kada imate krila, raširite ih, letite s njima, a poruka mojim generacijama: pustite ih na miru.”
U Bosni i Hercegovini vidi veliki potencijal u AI i tehnološkom razvoju.
“Budući da imam direktne kontakte i sa firmama i s akademskom zajednicom, mogu reći da je u BiH potencijal ogroman. Ne mogu svi biti AI, niti svi mogu biti IT, ali imamo dovoljan broj kritične mase da možemo postati lider na tržištu. To samo treba usmjeriti. Potom, izumi, inovacije, konstantan progres u toj oblasti. Kada doživite da vam neko dođe i čestita, iz naprimjer Japana, za robotiku, znači da ste došli do određenog nivoa”, kaže on.
iz BiH se u svijet izvoze i kompletna tehnološka rješenja
Kada se govori o globalizaciji u nauci, tehnici i znanju, naš sagovornik napominje da ona nisu lokalizirana na jedno područje planete Zemlje, te da u svakom dijelu planete Zemlje djeluju mladi i talentovani ljudi koji mogu nešto novo predložiti i izumiti.
“Konkretno u BiH, ovo što sam ja mogao vidjeti, imamo jako puno vrijednih, pametnih mladih ljudi koji možda nisu baš čuli toliko ohrabrenja, možda bi ih samo trebalo malo usmjeriti.”
Šta je to što se u ovom sektoru izvozi sa bh. tržišta u svijet, pitamo ga.
“Izvozi se od kompletnih rješenja do specijaliziranih dijelova određenih rješenja. U IT sektoru imate implementaciju kompletnih rješenja nekih AI sistema. To mogu biti sistemi u bankarskom sektoru, podrška robotizaciji, odnosno uvođenju AI u robotiku…
Najviše optimizma ipak pokazuje kada govori o medicini. Posebno ga zanimaju istraživanja koja koriste AI za analizu neuroloških i srčanih signala, sistemi koji bi mogli predvidjeti moždane udare, epileptične napade ili srčane incidente prije nego što se dogode.
To vidi kao prostor gdje bi umjetna inteligencija mogla imati stvarni društveni značaj.
Ono što je u perspektivi prema nekim autorima, kaže naš sagovornik je dizajniranje manjih, specijaliziranih modela ChatGPT, koji bi za razliku od trenutnog, generaliziranog, bio usko specijaliziran za određenu oblast. Prema njemu, ChatGPT i slični alati su najmanje AI, ali će se i dalje koristiti.
“Prema nekim autorima, mi živimo u vremenu Weak-artificial intelligence (slabe vještačke inteligencije), pojašnjava profesor, gdje praktično izgleda kao da mašina misli, ali, mašina još uvijek ne misli, ističe on.
I dok dobar dio javnosti i dalje raspravlja treba li umjetna inteligencija postojati, svjet očito živi u fazi gdje su stavljene tačke na takve dileme.
“Ovo je nezaustavljiv proces”, kaže profesor Babović dodajući kako je upitno koliko ovaj period uopće možemo nazivati prelaznim. „Mi smo već prešli u to vrijeme“, kaže. „Čim neko pita ChatGPT kako se pravi neko jelo, mi već živimo u tome.“
Dok su danas širokim masama već dostupni brojni besplatni i pristupačni AI alati, postavlja se pitanje koliko će i ona naprednija, kompleksnija rješenja u budućnosti biti dostupna običnim korisnicima.
“Onoliko, koliko široke narodne mase budu zainteresirane za takva rješenja, kaže profesor Babović podsjećajući kako je Google tražilica besplatna, dok ChatGPT, ima plaćenu i besplatnu verziju.
Prema njegovom mišljenju pristup umjetnoj inteligenciji trebalo bi posmatrati gotovo kao osnovno ljudsko pravo, te da čovjek ne bi smio biti uskraćen za mogućnost korištenja ovih tehnologija. Ali dodaje da će uvijek postojati pitanje između onoga što je besplatno i onoga što se plaća navodeći za primjer vodu.
„Niko vam neće naplatiti ako odete na izvor i natočite flašu vode, ali doći će vam račun od vodovoda kada popijete tu vodu iz česme. Tako je i sa AI”, kaže on i dodaje: “IT kompanije ili vlasnici te tehnologije moraju živjeti od svog rada. I, naravno, da će jedan dio biti naplaćen i komercijaliziran. Međutim, mislim da je prošlo vrijeme monopola nad naukom i tehnikom, te da dolazi vrijeme liberalizacije gdje će sve moćniji i bolji alati biti na raspolaganju širokoj populaciji, bez plaćanja”, kaže profesor Babović a kraju razgovora.
