Mick Harvey i Amanda Acevedo nastupit će u četvrtak u zagrebačkom Vintage Industrial Baru u sklopu novopokrenutog programa Beyond Jazzg, pa smo tim povodom razgovarali s dugogodišnjim prvim časnikom The Bad Seedsa o njegovim aktualnim projektima u razdoblju globalne krize.
Koliko trenutna globalna kriza utječe na vaš rad i kreativnost?
Samo u smislu brige za budućnost općenito i hoće li uopće biti moguće baviti se “popustljivim” praksama poput glazbe u neposrednoj budućnosti. Trenutno se samo trudim ne gledati glupost kako se odvija. Budimo iskreni, velika većina ljudi ne želi ništa od ovoga, pa se morate pitati zašto ljudi na vlasti to rade. To nije za dobrobit većine ljudi, pa od samog početka ne uspijevaju u svojim raznim dužnostima. Kreativno… jednostavno nastavljam kao da se ništa nije promijenilo. Nisam siguran što bih drugo trebao učiniti.
Jeste li optimistični ili pesimistični?
Ja sam optimistični cinik.
Prošle godine, vi i Amanda Acevedo objavili ste album “Golden Mirrors: The Uncovered Sessions Vol. 1”, inspiriran radom američkog folk kantautora Jacksona C. Franka – kultnog, ali često zanemarenog autora iz 1960-ih. Sve je počelo s vašom obradom pjesme “Milk & Honey” na vašem prethodnom albumu. Kako se to razvilo u kompletan album posvećen Jacksonu C. Franku?
Doista smo napravili verziju njegove pjesme ‘Milk & Honey’ na prvom albumu, a Amanda je veliki obožavatelj. Imali smo ideju pokrenuti projekt istraživanja djela nepoznatijih ili opskurnijih autora ili manje poznatih djela slavih autora. Tako smo počeli s Jacksonom C. Frankom. Pregledali smo njegov katalog pjesama kako bismo pronašli zajednički jezik između naših ukusa i odabrali pjesme koje bi bile zanimljive ili pogodne za transformaciju u duete. Ali ne isključivo – tražili smo i pjesme koje bismo mogli pjevati pojedinačno.
Mnoge njegove pjesme nikada nisu pravilno snimljene, samo u kuhinji na kasetofonu ili na verandi njegove kuće ili nečemu sličnom. Bile su to samo grubo snimljene pjesme i gitara. To je značilo da je bilo puno mogućnosti u pogledu aranžmana i proširenja zvuka originalnih pjesama. Dakle, to nam je dalo uzbudljivu početnu točku da pjesmama damo vlastiti pečat.
“Vol. 1” sugerira da je ovo tek početak. Planirate li da i Vol. 2 bude posvećen Jacksonu C. Franku, na način na koji je Bob Dylan posvetio albume poput “Shadows In The Night” i “Triplicate” pjesmama Franka Sinatre, ili se vaš fokus prebacuje na drugog autora?
Već smo snimili ono što bi trebao biti Vol. 2 – pjesme Marka Snarskog – ali to još nije miksano. Imamo popis od četiri ili pet mogućih autora koje bismo željeli istražiti. Morat ćemo vidjeti koliko će biti vremena. Dakle, ne, nećemo raditi više Jacksona C. Franka.
Gledao sam vas i Amandu Acevedo na nastupu u Puli prije dvije godine i odmah mi je bilo jasno koliko ste umjetnički kompatibilni. Čini se i da je vaša kreativnost kao dua neiscrpna. Jeste li osjetili tu povezanost već na početku vaše suradnje?
Prilično rano, da. Pogotovo za mene jer je mlada i puna ideja, a za mene su ideje glavni pokretač onoga što se može učiniti. S njima imate početnu točku za pronalaženje onoga što se ponekad naziva inspiracijom. Nedugo nakon naše prve prave suradnje koja je postala “Phantasmagoria in Blue”, imali smo skiciran popis nekoliko zajedničkih projekata pisanja pjesama.
Što možemo očekivati od vašeg nadolazećeg koncerta u Zagrebu?
Izvest ćemo mnoge pjesme s albuma ‘Golden Mirrors’ i neke stvari s druga dva nedavna albuma, uključujući moj zaboravljeni solo album iz 2024. godino. I očito neke starije pjesme ubačene kasnije u setu.
Prošle godine, zajedno s Adalitom Srsen, Mickom Turnerom i Martyjem Brownom, objavili ste debitantski album “Strange Love” kao Bleak Squad, i dobio je vrlo pozitivne kritike. Također sam vidio da ste bili na turneji po Australiji tijekom veljače i ožujka. Imate li planova za koncerte izvan Australije?
Voljeli bismo doći i svirati u Europi i pokušavamo nešto složiti. Bilo je mogućnosti za studeni, ali logistički je sve postalo malo teško. Dakle, ciljamo na nešto sljedeće godine. Adalita je hrvatskog podrijetla. Voljeli bismo doći i svirati u Hrvatskoj.
Kako je nastao Bleak Squad, s obzirom na to da je bend odmah proglašen “supergrupom” zbog svojih članova?
Marty Brown je u osnovi imao ideju pozvati nas da radimo zajedno. Radio je sa svima nama u različitim ulogama i svi smo bili prijatelji, pa mislim da je jednostavno osjećao da bi to bila dobra mješavina i da bismo svi mogli doprinijeti nekim stvarima i vidjeti što će se dogoditi. S te točke gledišta, funkcioniralo je jako dobro. Bilo je jako zabavno i svi se jako dobro slažu i čini se da imamo dobru kemiju u sviranju itd. Ne bih mogao tražiti više, stvarno.
Zanimljivo mi je da ste u tom bendu s Mickom Turnerom, koji je također član Dirty Three uz Warrena Ellisa, koji je već godinama jedna od ključnih figura u Nick Cave & The Bad Seeds. Na neki način, čini se gotovo nemogućim nekako pobjeći od Nickove sveprisutnosti?
To bi mogao biti TVOJ problem. Ovaj bend nema nikakve veze s Nickom Caveom. Kako si došao do toga? Mogao bih lako navesti pet ili šest drugih ljudi s kojima smo svi povezani. Martin Brown i Adalita nemaju radne veze s Nickom, a Mick Turner samo vrlo mala preklapanja.
Aktivni ste i u filmskoj glazbi – ako se ne varam, najnoviji rad je bio “Waves of Anzac”. Ima li kakvih novih soundtrack projekata u pripremi, posebno s obzirom na tvoje majstorstvo noir atmosfere?
Ne, trenutno me ne zanima previše rad na filmskoj glazbi i ne tražim aktivno takav posao. Zapravo sam odbio neke ponude. Zadnja stvar na kojoj sam radio bio je dokumentarac pod nazivom “The Children in the Pictures” davne 2021. ili tako nešto.
