Blues grupa BE HA VE objavila je svoj treći studijski album ‘Third Route’ koji će koncertno promovirati u četvrtak 7. svibnja u zagrebačkom Hard Placeu. Tim povodom, ali i općenito u bluesu u Hrvata razgovarali smo s usnoharmonikašem Davorom Bunčićem.
Zanimljiv mi je naslov albuma „Third Route“, malo podsjeća na Nesvrstane, valjda i zbog toga što je svijet uzavrio, bit će da je neki „treći put“ misao koja opsjeda… No što je bilo na pameti BE HA VE-u kad je birao ime albuma?
Davor Bunčić: Third Route je treći album grupe BE HA VE. I to je jedna od mogućih razloga naziva albuma. Prazan kofer za gitaru na naslovnici albuma je još jedan. Proljetni ugođaj u koji je smješten putokaz, također. Uglavnom radi se o kulturi. Svatko može tumačiti i sliku naslovnice i pjesme kako ih on doživljava. Ne bismo definirali značenje. Ispada da tumačimo netom ispričan vic.
Scena u Hrvatskoj je izuzetno živa. Mladi i stari sviraju, komponiraju, snimaju. Velika je greška što je ukinut Porin za blues.
Koje teme su vas inspirirale ovog puta?
Davor Bunčić: Ljubav, obitelj, život, samokritika, borba s vlastitim dvojbama, predavanje stihiji koja nosi naše živote, nedaće koje se ispriječe kod nastojanja življenja na svoj način, želja za postojanjem superheroja koji rješavaju nepravde, oprez s odlukama i savjetovanjima.
Općeniti je dojam da je blues neki sebi svojstven treći put. Vrijeme vrhunca na svjetskoj sceni je prošlo, ostali su oni koji ga uistinu vole, kakav je tvoj dojam s obzirom na iskustvo International Blues Challengea u Memphisu?
Davor Bunčić: Kad bismo podupirali samo glazbu koja je zanimljiva široj publici, nestalo bi mnogo glazbenih pravaca, uključujući i klasiku. Cilj i jest da se zadrži kulturna raznolikost i raznolikost ponude vrste glazbe. Blues još nije rekao ‘laku noć’, a neće ni uskoro. Dokaz tome je International Blues Challenge u Memphisu te European Blues Challengei koji žive i koje podržavaju mnoge organizacije i festivali, ne samo u Americi, već diljem svijeta. U Hrvatskoj trenutno postoji tridesetak blues festivala i koncertnih serijala. Mislim da to neće prestati. Ljudi znaju osjetiti glazbu koja vrijedi i koju vole.
Pitam to i iz razloga što se odavno prorijedilo gostovanje blues zvijezda u Hrvatskoj. Kad se sjetim B.B. Kinga u Domu sportova… I nekako smo općenito manje medijski „izloženi“ bluesu, ako i uopće. Mislim, blues je bio dobar temelj za brojne bendove nekad. Možda sam i ja staromodan, no ipak držim da shvaćanje bluesa uvelike pomaže i shvaćanju moderne glazbe. Kakva je današnja blues scena u Hrvatskoj, primjerice koliko je teško naći zamjenu za nekog u bendu ili nekog mlađeg? Znamo kako funkcionira svaka scena u smislu kompatibilnih ljudi među kojima uvijek ima onih u funkciji „slobodnih elektrona“.
Davor Bunčić: Blues je glazba od koje kreću muzičari koji žele svirati instrumente. Bilo preko Rocka, Jazza, Popa ili bilo kojeg derivata bluesa. Jedino sviranjem instrumenta ili vokalnom interpretacijom je moguće osjetiti snagu i važnost bluesa kao pokretačkog impulsa. Scena u Hrvatskoj je izuzetno živa. Mladi i stari sviraju, komponiraju, snimaju. Velika je greška što je ukinut Porin za blues.
Osobno ste mi i pomogli s obzirom na prošlogodišnji 13th European Blues Challenge 2025. koji se održao u splitskom HNK-u, što je čak mirisalo i na avangardu, jer ne očekujemo da institucije poput HNK otvaraju vrata takvim događanjima. Bar ja. No i ja sam tada dobio na pladnju uvid u europsku scenu koja je i te sezone obilovala uistinu dobrim talentima, pa zaključujem da je situacija uistinu dobra, čak i konkurentna. Obzirom da ste i u Hrvatskim blues snagama, kako sad gledate na taj podvig ‘u retrovizoru’?
Davor Bunčić: Još jedan dokaz da blues ima još puno za reći je i Europski Blues Challenge. Prošle godine u organizaciji Hrvatskih Blues Snaga kad smo uspjeli sva tri dana, dva dana polufinala i finale, napuniti splitski HNK. Tako je bio i ove godine u Poljskom gradu Katowice. Najveći dokaz da je blues živ je, osim nastavak organiziranja dosadašnjih i organiziranje novih festivala blues glazbe. Tako da scena postoji. I živi. Vibrira. I ima publiku.
Kakvo je iskustvo svirati blues vani i na domaćem terenu? Traži li publika neku autentičnost ili je pak sklonija da je bend što bliže američkim korijenima?
Davor Bunčić: Američki kriteriji su uglavnom okrenuti klasičnim blues izričajima. Dok su Europski otvoreniji prema novim zvukovima i nastojanjima autora i izvođača. Moram napomenuti da je pažnja Američke i Europske blues scene čvrsto usmjerena prema autorskim pjesmama, originalnosti i stvaranju novih vrijednosti.
Planirate li neke goste na promociji u Hard Placeu?
Davor Bunčić: Gosti na promociji će biti Arni Block. Tročlani zagrebački rock bend sastavljen od iskusnih glazbenih entuzijasta koji iza sebe imaju desetljeća sviranja u različitim projektima i bendovima. Oslanjajući se na bogato glazbeno nasljeđe i autorske pjesme nastale kroz mnoge godine stvaranja, Arni Block donosi iskren, sirov i emotivan rock zvuk. Njihova glazba spaja snagu i poetiku — energiju starog dobrog rocka i osobni potpis formiran godinama sviranja, traženja i življenja glazbe. Rezultat je autentičan zvuk koji podsjeća na zlatno doba rocka, ali istovremeno ostaje svjež, neposredan i duboko osoban.
